Kad u ranu zoru ili u ljetnu večer prođete uskim kamenim ulicama grada Raba, osjetite prošla vremena koja kao da su ispisana u uskim prolazima, kamenim zidovima i čujete zvuk koraka na starim pločnicima, lako je razumjeti zašto su stoljetne tradicije baš ovdje pronašle svoj dom.
Piše: Marijana Dokoza
Među njima posebno mjesto zauzima Rabska torta, kolač koji ne samo da osvaja okusom, već priča priču o ljubavi, strpljenju i naslijeđu što se prenosi generacijama.
Prije nego što sam stigla na Rab, netko mi je rekao da je Rabska torta precijenjena, „ ništa posebno, tek još jedna slastica među mnogima“. Kad mi je prijateljica rekla da obavezno moramo posjetiti Kuću Rabske Torte, nisam imala velika očekivanja. U kuću sam zakoračila s dozom skepticizma, pogotovo jer i nisam neki veliki ljubitelj slastica.
No, u samom srcu Raba, u malenom prostoru Kuće Rabske Torte, čeka vas Ružica Ribarić, čuvarica starih recepata i tajni. U njezinim rukama, iskusnim i naviklim na oblikovanje spirale tijesta kao da se krila stoljetna magija jedne posebne slastice. Ružica dnevno ispeče i do pedesetak torti, a mještani kažu kako se u njihovoj Rabskoj torti krije „spoj badema, limunove korice i aromatičnog maraskina, slatkog likera“, te kako upravo ta kombinacija otkriva pravi duh Jadrana.
Doznali smo kako je se povijest ove delicije krije u 12. stoljeću, kad su benediktinke, inspirirane posjetom pape Aleksandra III., stvorile kolač koji je od tada postao simbol otoka. I meni je već taj podatak odagnao onu primjedbu o torti koju još nisam ni probala.
Kažu kako je Rabska torta bila dar srca, način da se iskaže poštovanje, radost i gostoljubivost. Tijekom stoljeća, njena receptura ostala je tajna skrivena u samostanskim zidovima, a danas se s ljubavlju prenosi i dijeli sa svima koji požele okusiti dio rapske baštine.
Svaki zavoj spirale tortu čini vizualnim remek-djelom, a svaki zalogaj nosi bogatstvo okusa i priču o generacijama koje su je pravile.
Nas tri prijateljice, stigle iz Zadra ravno u Kuću Rabske torte, bile smo posebno ponosne kad smo doznale da se za pripremu ove delicije koristi autentični zadarski maraschino.
Ovaj poznati liker, koji su u 16. stoljeću počeli proizvoditi dominikanski redovnici, u početku je služio kao lijek. S vremenom je maraschino postao jedan od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih proizvoda Zadarske regije i Hrvatske, a danas se izrađuje od autohtone dalmatinske sorte višnje, odnosno višnje maraske. Zrele višnje iz okolice Zadra, daju Rabskoj torti onu posebnu notu koja mami osmijeh na lice i budi uspomene na mediteranske zalaske sunca.
Naravno, potpuno sam promijenila mišljenje o Rabskoj torti čim sam čula njezinu priču, a potvrdila to već prvim zalogajem. Kad se jednom vratim na Rab, a hoću, zakoračit ću u tu Kuću Rabske Torte znajući da je to mjesto gdje se čuva stoljetna slastičarska tradicija i vrata u svijet okusa koji vas vode na putovanje kroz vrijeme. Svaki zalogaj ove jedinstvene delicije ispunjen je aromama mediteranskog mora, slatkoćom maraschina i bogatstvom badema.
Posjet Kući Rabske Torte prilika je da okusite autentični rapski specijalitet, osjetite duh otoka, upoznate ljude koji s ljubavlju čuvaju njegove običaje te postanete dio priče koja traje više od tisuću godina.
Stoga, ako vas put nanese na Rab, nemojte propustiti ovaj slatki dar Jadrana jer posjet Kući Rabske Torte ostat će vam u srcu dugo nakon što posljednji zalogaj nestane.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
