Izv. prof. dr. sc. Kristijan Kotarski, profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u razgovoru za Fenix-magazin istaknuo je ključne izazove s kojima se Europa i Hrvatska suočavaju u vezi s migracijama, integracijom i demografskim padom.
Njegova istraživanja u novije vrijeme su usmjerena u istraživanje moći u međunarodnom financijskom sustavu i sustavu međunarodne trgovine. Ranije se je bavio istraživanjem europske integracije i utjecajem iste na Hrvatsku o čemu svjedoče i njegove uredničke knjige “Policy-Making at the European Periphery: The Case of Croatia” i “Hrvatska u raljama klijentelizma”. Ko-autor je knjige “Koronaekonomika: pet jahača apokalipse“ s poznatim hrvatskim ekonomistom Velimirom Šonjom. Knjiga je prevedena 2021. i na engleski jezik.
Europa i migracijski izazovi: “Nemamo pravog odgovora”
Kotarski ističe kako Europa još uvijek nema učinkovit odgovor na migracijske izazove, unatoč nedavno usvojenom Paktu o azilu i migracijama. – Nekima to ide predaleko u smislu navodnog narušavanja ljudskih prava, dakle onima koji su lijevo od centra, pogotovo Zelenima. Naravno, strankama desnice to je nedovoljno kvalitetno rješenje, s obzirom da još uvijek ne pruža učinkovite mehanizme za zaštitu od ilegalnih imigracija.
Ključno pitanje ostaje raspodjela migranata među državama članicama, ali i nedostatak mehanizama za njihovu stvarnu integraciju.
– Problem koji imamo nije samo u ilegalnim migracijama, već i u nedostatku radne snage zbog demografskog pada, a što onda pojačava useljavanje i legalnim putem. Potonji tip imigracije brojčano značajno nadmašuje ilegalno useljavanje. Nažalost, Europa ne nudi dovoljno alata za uspješno uključivanje migranata u društvo, a također nije politički u stanju postići dogovor oko razine imigracije koja je društveno i politički održiva. EU nakon krize 2015. u većini godina ima problem s prevelikim useljavanjem koje onemogućava državama odredištima migracija razvijanje prihvatnih kapaciteta.
Kotarski navodi teorem ekonomista i profesora s Oxforda Paula Colliera koji kaže: „Ne možete istovremeno imati visoku imigraciju, multikulturalizam i socijalnu državu – morate odabrati samo dva od ta tri elementa jer su sva tri odjednom nespojiva. Visoka razina imigracije u konteksu neprilagođavanja useljenika njemačkom ili francuskom načinu života dovodi do pada socijalnog povjerenja između građana neke države, te također pada povjerenja u političke institucije. Moj preferirani model je otvorenost granica za vrijedne i prilagodljive ljude, te čuvanje socijalne države. Pri tome je potrebno odbaciti multikulturalizam i inzistirati na asimilaciji. Ukoliko nekome smeta domicilna kultura i europski vrijednosni sustav, ne želi doprinositi u zajednički proračun i spreman je samo iskorištavati dostupne resurse, zna se gdje su izlazna vrata.”
O Njemačkoj: “Socijalni sustav neće izdržati pritisak”
Posebno je kritičan prema njemačkom pristupu. Kotarski ističe da zemlja privlači migrante izrazitim socijalnim pravima, ali ne potiče njihovo aktivno uključivanje u tržište rada.
Njemačka spada među države koje su se među prvima industrijalizirale i urbanizirale na europskom kontinentu. Takva društva koja su bila pioniri modernizacije obično prva počinju imati puno demografske probleme, tj. niske stope fertiliteta. E sad, dodatan problem kod Njemačke je što također ona ima vrlo izdašne mehanizme socijalne države za migrante, koji migrante zapravo ne potiču dovoljno da se aktivno uključe na tržište rada. Jednostavno, pogoršanje omjera platiša i korisnika sustava kontinuirano se pogoršava jer nema dovoljno djece i migranata koji rade. Dakle, njemački socijalni sustavi, ako se nastave postojeći trendovi, neće moći izdržati pritisak silnih korisnika. I to ne govorimo samo o stanovništvu s Bliskog istoka, Afganistana ili, ne znam, dalje iz Azije, Pakistana, već i o Ukrajincima. Nedavno je bilo sporno da samo 25% ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj radi, dok ostali primaju socijalnu pomoć. To nije održivo, upozorava Kotarski.
Dodaje da multikulturalizam kao koncept ne funkcionira: – Ako migranti ne prihvaćaju temeljne vrijednosti zemlje u koju dolaze, dolazi do sukoba. Znači, ne možete primati godinama socijalnu pomoć ili neku naknadu zajednice za ništa. Drugo, multikulturalizam kao koncept ne drži vodu. Dakle, imigranti koji ulaze u Njemačku trebaju u potpunosti prihvatiti norme liberalne demokracije i ustavno-pravnog poretka Savezne Republike Njemačke. Što znači da ne možete vi nametati i tražiti šerijanska prava u Hamburgu, u Berlinu, u Frankfurtu i evo sad kad ste vidjeli ove scene nakon što je došlo do političke promjene u Siriji, čovjeku se malo sledi krv u žilama, kaže Kristijan Kotarski.
Popustljiva politika potkopava sigurnost
Izv. prof. dr. sc. Kristijan Kotarski oštro je kritizirao nedostatke njemačke migracijske politike, posebno u kontekstu integracijskih izazova i tolerancije prema radikalnim manifestacijama. – Evo, vidio sam neki dan snimku s Božićnog sajma u Essenu gdje hrpa useljenika s Bliskog istoka hoda i recitira sure iz Kurana koje je prorok Muhammed izgovarao dok je osvajao Meku i pogubljivao ljude, odrubljujući im glave. Takvo što naprosto ne bi smjelo biti tolerirano, istaknuo je Kotarski.
Svoju tvrdnju potkrijepio je i anegdotom iz razgovora s njemačkim profesorom: – Nedavno sam imao susret s jednim njemačkim profesorom iz Garmisch-Partenkirchena koji je tvrdio da Njemačka ne bi trebala deportirati ljude u Siriju i Afganistan, čak ni one koji su počinitelji prekršaja ili kaznenih djela. Na to sam mu rekao: Čekaj, ti zapravo daješ prioritet imigrantima koji se nisu htjeli prilagoditi niti iskoristiti priliku, stavljajući njihove interese iznad sigurnosti ostalih njemačkih građana koji poštuju pravni poredak. To mi je potpuno neprihvatljivo, kaže Kotarski.
Kotarski je naglasio da bi imigracijska politika trebala imati jasne mehanizme za suočavanje s onima koji odbijaju integraciju: – Potreban nam je sustav koji će penalizirati one koji se ne žele prilagoditi ili krše zakone – mehanizam izbacivanja. Švicarska, na primjer, radi puno bolji posao od Njemačke u ovom pogledu. Švicarska dosljedno deportira takve slučajeve, dok Njemačka zbog svoje političke situacije i veće dominacije lijevih politika dopušta da ljudi koji ugrožavaju sigurnost, čak i godinama nakon što im je odbijen zahtjev za azil, ostaju na njenom području bez ikakvih posljedica.To je skandalozno, zaključio je Kotarski, ističući kako takva popustljiva politika potkopava sigurnost i pravni poredak u Njemačkoj.
Imigracija bez integracije dovodi do pada produktivnosti
Kotarski je detaljno analizirao probleme njemačke migracijske politike, ističući kako je izvorni cilj, privlačenje radne snage, propao zbog nedostataka u integracijskom modelu. – U Njemačkoj je migracija bila ciljana kao izvor radne snage, ali taj cilj očito nije postignut, što sada svi prepoznaju, konstatira Kotarski.
Kao ključni pokazatelj neuspjeha navodi pad produktivnosti rada: – Bertelsmann Stiftung, zaklada za koju sam godinama radio koja je tematizirala Hrvatsku (prije nego što su nas izbacili iz uzorka od 41 zemlje u svom indeksu održivog razvoja), uvijek je zagovarala imigraciju. No nitko nije postavljao ključno pitanje: kakve imigrante trebamo i što točno moraju učiniti da opravdaju svoj boravak?
Kotarski jasno identificira uzroke problema: Nedostatak integracijskih mjera: Ljudi koji dođu nisu prisiljeni naučiti jezik niti se integrirati. Getoiziraju se, druže se isključivo sa sunarodnjacima, bez želje za miješanim brakovima ili prijateljstvima s domaćim stanovništvom. Zatim krivnja bez odgovornosti: Ljevica uvijek okrivljuje domicilno stanovništvo za diskriminaciju, a ne govori se o tome kako mnogi imigranti sami sebe diskriminiraju odbijajući pokazati želju za integracijom. Spominje i opadanje produktivnosti: Zbog loše jezične pripreme i niske obrazovne razine, produktivnost rada u Njemačkoj kontinuirano pada već 15 godina.
– Kao što gost u kući mora poštivati domaćinova pravila, tako i imigranti moraju prihvatiti pravila zemlje domaćina, konstatirao je Kotarski.
Usporedbom s anglosaksonskim modelom, Kotarski ističe: – Amerika uspijeva privući visokokvalificirane imigrante jer nema izdašan socijalni sustav – tamo ili radiš ili “nestaneš”. Njemačka pak, sa svojim socijalnim transferima i besplatnim stanovanjem, privlači pretežito niskokvalificirane migrante. Osim toga krajnje je nepravedno da njemački niskokvalificirani radnik jedva plaća stanarinu i ništa mu ne ostane na kraju mjeseca, a azilanti dobivaju stanove i Bürgergeld.
– Dok anglosaksonske zemlje selektivno privlače najbolje umove, Europska unija, a posebno Njemačka, postaje magnet za one koji se ne žele integrirati, što dugoročno ugrožava ekonomsku produktivnost i društvenu koheziju, rekao je Kotarski.
Koalicijski scenariji zabrinjavaju
Kotarski izražava zabrinutost zbog političkih dinamika na njemačkoj političkoj sceni. Pola mladih od 18-25 godina na izborima je glasalo za AFD i Die Linke. AFD raste iz razloga što CDU/CSU nije u stanju ponuditi politike desno od centra biračima koji gravitiraju prema desnom centru.
– Tu imamo i nerazumljivo popustljiv stav spram Zelenih i SPD-a, premda je CDU/CSU osvojio više glasova od jednih i drugih zajedno. Na primjer Friedrich Merz isprva je govorio da će deportirati sve migrante kojima je odbijen zahtjev za azil, da bi ubrzo pokleknuo pred SPD-om i rekao da će samo deportirati one koji su počinili neko teško kazneno djelo. Dakle, Merz takvim stavom podržava ilegalni ostanak 200.000 migranata u Njemačkoj, te baca vodu na mlin AFD-u, čiji mi se popustljiv stav spram ruske agresije na Ukrajinu osobno ne sviđa. Neki dan čitam da je Merz obećao da će u njemački ustav ugraditi obavezu Njemačka najkasnije do 2045. godine postaje klimatski neutralna. Nakon toga postavljam si pitanje, da li su na njemačkim parlamentarnim izborima pobijedili Zeleni ili CDU/CSU? I također, što se mora dogoditi da bi u Njemačkoj većina birača koja preferira manje imigracija i manje zelenih politika dobila adekvatno predstavništvo u Bundestagu? Osobno žalim za time što FDP nije prešao izborni prag i postao prirodni koalicijski partner CDU/CSU-a. Ukoliko je Christian Lindner bio malo predogamtičan oko ukidanja dužničke kočnice, s obzirom da Njemačkoj kronično nedostaju javna ulaganja, Merz je previše popustio da bi kupio podršku Zelenih i dao im „igračku“ vrijednu 100 milijardi eura. No, moram reći da mi se osobno sviđa Lindnerov stav, jedan je od rijetko principijelnih političara koji je bio spreman izgubiti na izborima da bi branio stav u kojega čvrsto vjeruje, što je toliko rijetko kod današnje političke kaste, kaže Kotarski.
Migracijski izazovi: Hrvatska je u povoljnijem položaju od Njemačke, ali problemi ostaju
Izv. prof. dr. sc. Kristijan Kotarski analizirao je razlike u migracijskim politikama Hrvatske i Njemačke, ističući da se Hrvatska trenutno nalazi u relativno povoljnijoj situaciji kada govorimo o državama iz kojih useljenici dolaze i kakva je njihova kulturološka pozadina. Osim toga, mi na svu sreću nemamo puno tražitelja azila za razliku od Njemačke u kojoj postoji značajno useljavanje u socijalne sustave, a ne na tržište rada. No, ono po čemu zaostajemo za Njemačkom to je da useljenici u Hrvatsku generalno imaju puno lošije obrazovanje od useljenika u Njemačku. Također, problem je da imamo poprilično visok postotak useljenih muškaraca u odnosu na žene. Upozorava na potencijalne probleme koji se mogu pogoršati ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere.
– U Hrvatskoj još uvijek imamo sreće što se većina useljenika registrira na temelju radnih dozvola, s ograničenim rokom boravka nakon kojeg se moraju vratiti u matične zemlje,” objašnjava Kotarski. “U Njemačkoj je situacija znatno ozbiljnija – prema podacima Eurostata, samo 30% migranata dolazi putem radnih dozvola, dok je većina azilanata ili slučajeva spajanja obitelji, kaže.
Naglašava ključnu razliku u integracijskim modelima. – Kada netko dobije azil i dovede obitelj, postoji znatno manja vjerojatnost da će se ozbiljno angažirati na tržištu rada ili pokušati integrirati u društvo. Umjesto toga, često se oslanjaju na proračunske transfere, govori Kristijan Kotarski.
Iako Hrvatska ima povoljniji migracijski profil, Kotarski upozorava na postojeće nedostatke. – Dolazi nam radna snaga uglavnom iz Nepala, Indije i Filipina, dobro je da ne dolaze iz zemalja s često ekstremnim oblicima islamizma poput Pakistana, Afganistana ili Sirije. Međutim, premalo se radi na jezičnoj pripremi. U novootvorenom zagrebačkom centru za imigrante samo mali postotak useljenika uči hrvatski jezik.
Kao optimalno rješenje, Kotarski predlaže: – Hrvatska bi trebala ciljano privlačiti imigrante iz zemalja s kojima imamo malu kulturnu distancu, poput Filipina ili zemalja Latinske Amerike. To bi olakšalo proces integracije i smanjilo društvene tenzije.
Posebnu pozornost Kotarski posvećuje povratku iseljenih Hrvata: – Premalo se čini na poticanju povratka naših iseljenika. To je područje koje zahtijeva puno više pažnje i sustavnih mjera, rekao je Kotarski te naglasio potrebu za razvijanjem cjelovite strategije koja će istovremeno rješavati pitanja radne snage kroz kontroliranu imigraciju i poticati povratak kvalificiranih hrvatskih radnika iz inozemstva.
Na pitanje što bi on učinio da je na poziciji ministra useljeništva, odnosno demografije, Kotarski kaže kako ministar demografije ne može samostalno riješiti problem.
– Radi se o kompleksnom pitanju koje zahtijeva koordinaciju više sektora i resora, naglašava Kotarski.
Kao jedan od temeljnih problema identificira ekonomsku strukturu: – Naš najveći problem je relativno primitivna ekonomska struktura s niskom produktivnošću. Ovo ima direktne posljedice na konkurentnost plaća – s niskom produktivnošću ograničen je raspon u kojem možemo povećavati plaće kako bi bile konkurentne u odnosu na razvijenije europske zemlje, govori. Kotarski navodi konkretne podatke za ilustraciju: – U prerađivačkoj industriji, produktivnost u Hrvatskoj iznosi samo četvrtinu njemačke razine, i to uz činjenicu da i Njemačka sama ima gospodarske poteškoće u posljednje vrijeme.
No, ja bih rekao da je problem nataliteta primarno kulturološki, a manje ekonomski. Iz pozicije ministra teško je promijeniti mentalitet mladih ljudi koji često nisu spremni odreći se određenih užitaka u zamjenu za podizanje djece, što predstavlja najveću zamislivu odgovornost koja postoji. Osim toga, imamo sve više mladih ljudi koji nisu u braku ili vezi. Kako ćemo onda očekivati da se rađa više djece? No, za one mlade ljude koji se odvaže za roditeljstvo, potrebno im je maksimalno olakšati taj proces putem pružanja iznimno kvalitetne i dostupne mreže dječjih vrtića i jaslica. Također, potrebno je u većim gradovima poboljšati kvalitetu prijevoza jer ljudi gube sve više vremena u beskrajnim kolonama kada kupe djecu iz vrtića ili putuju na posao i s posla.
Tri ključna problema
Ovisnost o doznakama iseljenika: – Mi smo najovisnija članica EU o deviznim doznakama. Prema mojim izračunima, koje je nedavno potvrdio i Večernji list, doznake čine 7,2% BDP-a, a samo iz Njemačke pristiže oko 3 milijarde eura godišnje. Prošle godine ukupne doznake iznosile su 5,6 milijardi eura, kaže Kotarski.
Tu je i sve veći odljev novca useljenika u Hrvatsku, te kaže useljenici iz zemalja poput Srbije, Kosova, Nepala i Indije šalju iz Hrvatske 1,4 milijarde eura godišnje.
Zatim, ovisnost o EU fondovima. – Uz to, u zadnjih nekoliko godina svake godine primamo preko 4% BDP-a iz proračuna Europske unije i Fonda oporavka i otpornosti. Ova trostruka ovisnost – o doznakama, radnoj snazi iz trećih zemalja i EU fondovima – nije održiv model razvoja, govori Kotarski i kaže kako je temeljni izazov podići produktivnost gospodarstva. – Bez toga, Hrvatska će ostati zarobljena u začaranom krugu niskih plaća, demografskog pada i ekonomske ovisnosti. Potrebna je sveobuhvatna reforma koja će obuhvatiti obrazovni sustav, istraživanje i razvoj te poboljšanje poslovnog okruženja, ističe.
Hrvatska na raskrižju: Obrazovna reforma kao ključ za prestanak ovisnosti o doznakama i EU fondovima
Izv. prof. dr. sc. Kristijan Kotarski dublje analizira temeljne probleme hrvatskog gospodarskog razvoja, ističući kako se naš ekonomski rast temelji na nesigurnim temeljima. – Trenutni rast temeljimo na tuđim leđima – na doznakama iseljenika i EU fondovima koji neće vječno pristizati. Europska unija suočava se s ozbiljnim gospodarskim problemima, što će dovesti do sve većih tenzija između neto platitelja u proračun EU poput Njemačke i Nizozemske, te neto primatelja kao što smo mi, govori. A stvar bi se mogla dodatno zaoštriti u slučaju proširenja EU na Zapadni Balkan i obnove Ukrajine.
Kotarski jasno definira prioritete: – Moramo izgraditi samoodrživi model razvoja. Javna potrošnja je previsoka za naš stupanj razvoja i kvaliteta javnih usluga ne opravdava relativno visoke poreze, pogotovo poreze na potrošnju koji su regresivni i više pogađaju građane nižeg dohotka. Imamo previše zaposlenih u državnih i javnim službama i prema izdacima za njihove plaće u odnosu na BDP-u, zauzimamo visoko 4. mjesto u EU. Od nas jedino više troše Šveđani, Danci i Finci, s kojima se ne možemo uspoređivati kada uzmemo u obzir produktivnost i razvijenost njihovih ekonomija. Također, imamo relativno visok udio izdataka za razne subvencije i intermedijarnu potrošnju države (npr. repromaterijal za zdravstveni sustav), svakako viši od prosjeka EU, te bi trebali raditi na smanjenju potrošnje boljim kontrolom javne nabave, gdje „curi“ puno novaca. Također, ključ leži u povećanju produktivnosti, a za to je nužna temeljita reforma obrazovnog sustava. Naš trenutni sustav obrazovanja nije kompatibilan s potrebama tržišta rada niti je globalno konkurentan. Kad pogledate globalne ljestvice sveučilišta, uočavamo alarmantan pad u posljednjem desetljeću i pol.
Problem privlačenja mladih iz hrvatskog iseljeništva Kotarski ilustrira jasnim primjerom: – Kako možemo očekivati da se mladi Hrvati iz iseljeništva vraćaju studirati u Hrvatsku kada u zemljama poput Njemačke imaju pristup kvalitetnijim obrazovnim institucijama? Emocionalna vezanost za domovinu je važna, ali sama po sebi nije dovoljna.
Nadalje ističe kako postoje tri ključna segmenta reformi: Povećanje obrazovnih standarda: “Dizanjem kvalitete obrazovanja stvaramo pozitivan utjecaj na cijelo gospodarstvo. Pogledajmo uspješne primjere iz Istočne Europe – Češka je izuzetno uspješna u privlačenju stranih studenata i visokokvalificiranih radnika.
Poticaji za povratnike: “Pozdravljam mjeru oslobađanja povratnika od poreza na dohodak u pet godina, ali to nije dovoljno. Moramo stvoriti dugoročnu perspektivu koja će ljudima omogućiti da se zamisle u Hrvatskoj ne samo na pet godina, već do kraja profesionalnog života.”
Poboljšanje investicijske klime: “Dok devizne doznake dijaspore čine 7,2% BDP-a, strana izravna ulaganja su samo 3,5%. Razlog je jednostavan – strani investitori ne prepoznaju Hrvatsku kao atraktivno tržište. Bez toga, teško ćemo privući visokokvalificirane iseljenike.” Osim toga, postoji dugoročni rizik da će doznake dijaspore biti sve manje kada u inozemstvu bude sve veći postotak naših iseljenika druge i treće generacije, koji neće više imati tako intenzivne kontakte sa domovinom svojih predaka.
Kotarski zaključuje pozivajući se na rad kolega: – Kao što su pokazali istraživanja Velimira Šonjeva i Ivana Burića, čiju knjigu „Sociologija hrvatskog društva“ toplo preporučam, ključni faktor u odluci o povratku nije apsolutna razlika u standardu, već jaz između profesionalnih mogućnosti u inozemstvu i onoga što Hrvatska može ponuditi. Upravo taj jaz moramo smanjiti kroz sveobuhvatne reforme. Ova analiza jasno ukazuje da Hrvatska stoji pred ključnim izazovima koje treba rješavati sustavno, s naglaskom na dugoročne strukturne promjene umjesto kratkoročnih mjera, govori Kotarski. Novac u obliku poreznih poticaja je bitan, ali bitan je i cijeli niz drugih uvjeta poput kvalitete zdravstvene skrbi, obrazovanja i njege za osobe starije životne dobi. Kvaliteta naših zdravstvenih i obrazovnih usluga još uvijek znatno zaostaje za sustavima Austrije, Njemačke i Švicarske.
Analiza pokazuje da je ekonomski jaz važniji od apsolutnog standarda
Kristijan Kotarski je detaljno analizirao i rezultate istraživanja o motivacijama hrvatskih iseljenika za povratak u domovinu, temeljenog na uzorku od 400 ispitanika. Iako uzorak nije statistički reprezentativan, istraživanje je otkrilo važne obrasce u odlučivanju o povratku.
– Kod odluke o povratku u Hrvatsku, apsolutna razina standarda u Njemačkoj nije ključni faktor, objašnjava Kotarski.
– Čak i ako standard u Njemačkoj relativno opada, to neće nužno potaknuti povratak. Ono što je presudno jest jaz između profesionalne pozicije i mogućnosti koje iseljenik ima u Njemačkoj i onoga što ga može očekivati u Hrvatskoj, zaključuje i dodaje: – Taj jaz je posebno velik za visokoobrazovane profesionalce, liječnike, inženjere, programere. Hrvatska jednostavno premalo nudi ovoj skupini u smislu profesionalnih prilika i uvjeta rada.
Trendovi povratka visokoobrazovanih još su uvijek opisani kao zabrinjavajući. – Vraćaju se uglavnom oni koji rade u manje produktivnim sektorima – građevinarstvu, turizmu, trgovini. To je svakako za pozdraviti, jer su se plaće u tim sektorima povećale, ali pitanje je koliko dugo takav rast može trajati i hoće li biti dovoljan za trajno privlačenje iseljenika, kaže Kotarski. No, treba pozdraviti svaki pokušaj privlačenja svih kategorija povratnika, visokoobrazovanih i niskoobrazovanih, s obzirom na kronične nestašice radne snage. Osim toga, povratak dijaspore smanjuje pritisak na imigraciju iz ne-europskih država, sa svim integracijskim problemima koje takva imigracija nosi sa sobom.
Kotarski ističe potrebu za širim pristupom. Moramo razvijati i druge gospodarske grane koje zahtijevaju visokokvalificiranu radnu snagu. Pravi motor održivog rasta bit će povratak medicinskog osoblja, inženjera i drugih stručnjaka čije znanje i vještine mogu najviše doprinijeti hrvatskom društvu, govori ističući da dok ne smanjimo jaz u profesionalnim mogućnostima između Hrvatske i zemalja u kojima naši sugrađani rade, ne možemo očekivati masovniji povratak najkvalificiranijih kadrova. To zahtijeva sustavne promjene u cijelom gospodarstvu, s naglaskom na poreznih sustav, istraživanje i razvoj i stvaranje uvjeta za procvat firmi koje su u stanju stvoriti visoku dodanu vrijednost.
Sigurnost kao prednost, pravna nesigurnost kao izazov
– Hrvatska ima nespornih prednosti koje ne smijemo zanemariti. Naša je zemlja još uvijek izuzetno sigurna, stopa kriminala i rizik od ozbiljnih zločina poput oružanih napada ili pljački je znatno niži nego u velikim njemačkim urbanim sredinama. To je jedan od naših najvećih aduta koji čini kvalitetu života u Hrvatskoj posebno atraktivnom, kaže.
Međutim, Kotarski upozorava na ključni nedostatak. – Ono što nam ozbiljno nedostaje je kultura pravne sigurnosti, posebno u poslovnom okruženju. Naš pravosudni sustav je preglomazan, trom, vrlo često korumpiran i predvidljiv samo u svojoj sporosti. To je prava rak-rana našeg društva koja zahtijeva hitne reforme, govori i pritom detaljno objašnjava posljedice ovog stanja: – Kada građani nemaju osjećaj da mogu dobiti pravdu na vrijeme, ili još gore – da pravda uopće neće doći, to postaje snažan poticaj za odlazak. Kao što su pokazala istraživanja Tade Jurića i drugih sociologa, mladi ne odlaze samo zbog materijalnih razloga. Mnoge tjera bijes i gađenje prema političkom sustavu koji favorizira manje sposobne, prema pravosuđu koje ne funkcionira na jednak način za sve, kaže.
– U Hrvatskoj još uvijek postoji problem nejednakog tretmana pred zakonom, nastavlja Kotarski i dodaje: – Nije svejedno tko ste i tko su vam roditelji ili prijatelji kada ste sudionik sudskog spora koji uključuje gospodarski kriminalitet ili obijesno ponašanje u prometu. Takve percepcije, koje su nažalost često opravdane, potkopavaju povjerenje u cijeli sustav.
Kotarski naglašava širu sliku kvalitete života: – Ne možemo mjeriti privlačnost Hrvatske samo razlikama u plaćama. Kvaliteta života uključuje i osjećaj sigurnosti, zadovoljstvo životnim okruženjem, okruženošću dobrim prijateljima i susjedima i mogućnost identificiranja s vrijednostima društva. Novija istraživanja duži i zdraviji životni vijek u velikoj mjeri povezuju sa socijalizacijom i gustom mrežom socijalnih kontakata, po čemu se Hrvatska kao djelomično mediteranska država posebno ističe. Dok smo po sigurnosti u prednosti, gubimo bodove na pravnoj nesigurnosti i percepciji nepravde, ističe.
Dok se u Njemačkoj sve češće događaju nasilni incidenti, u Hrvatskoj je glavni izazov u funkcioniranju institucija. – Sporo i nejednako pravosuđe odbija potencijalne investitore, obeshrabruje poduzetnike i demotivira one koji razmišljaju o povratku. Reforma pravosuđa nije samo pitanje pravde – to je temeljni preduvjet za održivi gospodarski razvoj i povratak naših najboljih umova, zaključuje Kristijan Kotarski.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
