Nedjelja, 28. travnja ostat će u srcima djece u velikom sjećanju. U organizaciji Udruge roditelja i učitelja Hrvatske nastave u Bavarskoj, organizirana je lutkarska predstava u Hrvatskom domu, Hrvatske katoličke župe u Münchenu.
Velik je bio i broj djece i njihovih roditelja koji su u popodnevnim satima dohrlili u Hrvatski dom vidjeti i slušati priču prekrasne Andersenove bajke “Kraljevna na zrnu graška”.
Prije same izvedbe priče zanimljiv je bio uvod dvoje mladih glumaca Vida i Buge koji su animirali djecu u traženju zlatnog ključića koji otvara sanduk u kojemu se nalaze priče, jer kako reče glumac koji sebe nazva imenom Pričalo, bez ključića ne može otvoriti sanduk, a bez sanduka ne može izvaditi priče. I, onda je nastalo traženje ključića. Djeca su morala žmiriti, a s njima i njihovi roditelji i konačno se otvorio sanduk zamišljenim ključićem i započe priča, jer svaka je priča, manja i veća u našemu djetinjstvu naša sreća. Ona je radost i moja i tvoja, sa tisuću boja.
Djeca su pažljivo pratila mladoga princa koji je želio oženiti princezu. Ne bilo kakvu princezu, nego onu pravu! Tražio je savršenu ženu. Obišao je cijeli svijet tražeći princezu i na kraju se vratio kući sav žalostan, jer je nije mogao naći. Svaka je imala neku manu.
A onda, veliko iznenađenje. Nije svako zlo za zlo. Kraljevstvo je pogodilo strašno nevrijeme. Kiša je lijevala kao iz kabla. Munje, gromovi, sijevanje. Izgledalo je kao pravi potop svijeta.
I dok je kraljevska obitelj čekala da prestane to strašno nevrijeme, netko im je pokucao na vrata. Bila je to mlada princeza, sva pokisla i blijeda, tražila je pomoć da ju prime pod krov. Kraljici je bila sumnjiva, jer princeza, ako ide u šetnju, uvijek ide uz neku pratnju. Ipak su je primili, za nju se pobrinuli davši joj suhu odjeću, a sluge su joj pripremile krevet.
Kraljica je ipak bila znatiželjna zbog princeze. Htjela ju je staviti na kušnju kako bi se uvjerila da je uistinu prava princeza. Na krevet je položila zrno graška, a sluge su donijele na krevet dvadeset madraca, dvadeset jastuka, dvadeset popluna i dvadeset prekrivača. Neka udobno spava. Kraljica je u sebi pomislila, ako je ovo prava princeza, bit će joj neugodno spavati i na jednom jedinom zrnu graška.
Dok se princeza spremala za spavanje, glumci su animirali djecu i sva su djeca pjevala: “Ti ćeš postati kraljica”.
Uslijedilo je spavanje za sve u kući. Međutim, princeza cijelu noć nije mogla sklopiti oči. Budna je dočekala jutro. Na pitanje kraljice, kako je spavala, princeza se požalila da je spavala jako loše, jer ju je cijelo vrijeme nešto žuljalo. Za kraljicu je to bio znak, da je ona prava princeza, jer samo prave princeze mogu osjetiti i zrno graška pod toliko madraca, jastuka, popluna i prekrivača. Svi su zaključili da je to prava princeza, jer je bila preosjetljiva.
Tako je princ na kraju pronašao pravu ženu. Nju je odmah zaprosio i živjeli su sretno do kraja života. Imali su jako puno djece. Zrno graška spremili su u riznicu kako bi ga svi mogli vidjeti.
Ovu prekrasnu lutkarsku predstavu, priču Hansa Christiana Andersena izvanredno su odglumili Vid Ćosić i Buga Marija Šimić.
Nakon predstave djeca su se slikala pred maskama glumaca, pred maskama kralja, kraljice, princa i princeze. U dvorištu Hrvatskog doma čašćenje s kolačima, sokovima i drugim delicijama koje su pripremili sami roditelji. Sunčan dan još više je unio radosti u travanjsko poslije podne. Obogaćenje i za djecu i njihove roditelje.
Fenix-magazin/MMD/Fra Jozo Župić
