Kralj Tvrtko I Kotromanić nakon Sarajeva u srijedu osvanuo i u Banjoj Luci. Nikakvo je to čudo jer se hrvatska nebrigu o svojim vladarima iskazuje i u ovom slučaju.
Piše: Dr. Jure Burić
Iako u povijesti postoje mnogi dokazi koji prvog bosanskog kralja prikazuju i katolikom i kraljem hrvatske krvi, Srbi su se sada sjetili kako u njemu ima i “srpske krvi“ te mu još i lažno pripisaše da je krunjen u Mileševi u Srbiji iako je okrunjen 1377. godine u mjestu Mile kod današnjeg Visokog u središnjoj Bosni, i prisvojiše ga kao svoga.
Nemojmo se čuditi ako uskoro prisvoje i Nikolu Šubića Zrinskog ili Hrvoja Kosaču, jer ni njih nema Zagrebu, osim eventualno pokoje slike na Zrinjevcu.
Toliko je znamenitih hrvatskih vladara kroz našu povijest, a malo je njihovih spomenika. Da se poodavno nije postavio spomenik kralju Tomislavu na mjestu nasuprot Zagrebačkom kolodvoru, tko zna što bi i od njega bilo i na kojim mjestima u nekim drugim državama bi uljepšavao trgove i ulice.
Zar nije žalosno da u Zagrebu postoji samo jedan spomen na kralja Tvrtka I Kotromanića – ona mala uličica u kojoj je na broju pet nekada bio Studentski dom. Sveti Juraj u borbi sa zmajem tek je nedavno dobio “pravo građanstva”, jer je bio dobro zakamufliran kojekakvim zelenilom tako da mnogi koji to od ranije nisu znali, nisu Juraja ni mogli vidjeti.
Dobro smo se sjetili Dubrovačkoj zračnoj luci dati ime Ruđera Boškovića, uz prosvjede naravno iz Beograda, jer im ga eto ukradosmo. A njihov jedini argument da je katolički svećenik iz reda Isusovaca Ruđer Bošković bio Srbin je onaj „opšte je poznato“. Nijedan drugi valjan argument kojim bi pobili hrvatsko podrijetlo Ruđera Boškovića Srbi ne mogu podastrijeti. Stoga kao i uvijek posežu za lažima pa pišu kako je njegov otac bio pravoslavni. I to je neistina jer su svi Bošković iz Orahova Dola u Popovu Polju i tada kao i danas svi bili katolici i Hrvati.
Slično je i sa dinastijom Kotromanić čija posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić, iz plemićke obitelji Kosača, je bila katolkinja – nikako pravoslavka ili muslimanka. Kraljica Katarina se smatrala jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva. Dana 20. listopada 1478. godine, u nazočnosti sedmorice franjevaca, napisala je svoju posljednju volju u kojoj stvari iz svoje dvorske kapele u Rimu poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu.
Najbitnije iz te oporuke je to što kraljica Katarina Kotromanić Kosača imenuje tadašnjeg papu Siksta IV. i njegove nasljednike „baštinicima bosanskoga kraljevstva“ uz napomenu da „bosansko kraljevstvo predaju njezinu sinu Sigismundu, odnosno njezinoj kćeri Katarini ako se s islama, na koji su silom privedeni, vrate svojoj katoličkoj vjeri“.
Kada se sve to zna, nameće se pitanje zar već ranije nije mogao kralj Tvrtko imati velebni spomenik u Zagrebu ili negdje drugdje u Hrvatskoj? Ali za to je trebalo imati pameti i ljubavi za svoj hrvatski narod i svoju hrvatsku Domovinu. Zašto hrvatski povjesničari, jednako kao i hrvatski političari, koji su „umjetnici šutnje“ ne dignu svoj glas do neba kako bi se stalo u kraj prisvajanju svega hrvatskog?
No, kako za mnoge stvari nikada nije kasno, zašto se ne bi spomenik prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću nakon Sarajeva i Banja Luke podigao i u Zagrebu? Pa neka svi vide kako se Hrvati ne odriču svojih povijesnih velikana hrvatske krvi i katoličkog roda.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabora do njegovoga ukinuća.
