I danas, četiri stoljeća nakon smrti Janka Šajatovića, poznatijeg kao Krabata, stanovnici savezne pokrajine u kojoj je živio dive se njegovom liku i djelu. Ali Krabat očarava i male i velike Nijemce u cijeloj zemlji.
Pomoć, učenje, prijateljstvo, ljubav prema bližnjemu, pravednost, tolerancija… To su riječi koje djeca četvrtog razreda osnovne škole u Hoyerswerdi koriste u svojim opisima Krabata, legendarnog lužičkosrpskog čarobnjaka. Krabat je njihov junak i uzor, a ne neki Disneyjev lik, stoga je u regionalnom muzeju organizirana dodjela nagrada najboljim učenicima iz regije koji su pisali ili crtali na temu “Krabat danas”. No nisu samo djeca lužičkosrpske manjine (zapadnoslavenski narod koji živi u istočnom djelu Njemačke, u kraju poznatom i kao Lužica) odrasla uz priče i sage o tom čarobnjaku. Uz priče o njegovom junaštvu odrastale su generacije djece diljem Njemačke pa i šire, snimani su filmovi, pisani romani, skladane opere. No njime očarana nisu izgleda samo djeca, nego i odrasli. Uvijek rado Krabatov lik oživljava Wolfgang Kraus. Stoga je radost njegovog pojavljivanja na dodjeli nagrada među djecom bila još veća, piše dw.com
Kako je Wolfgang Kraus postao Krabat
Wolfganga Krausa (na slici) i Krabata povezuje puno toga
Tako Wolfgang, kadgod za to ima priliku, već 16 godina dijeli svoju fascinaciju Krabatom s drugima. A sve je počelo sasvim slučajno, kada ga je kćer pozvala da s njom glumi u predstavi o Krabatu. “Osim što sam se, na svoje čuđenje, jako lako uživio u ulogu, na iznenađenje svih je moja sličnost s Krabatom iz priče bila nevjerojatna. Tako sam potaknut podrškom ostalih nastavio glumiti. S vremenom su me sve češće zvali da sudjelujem u svakoj prigodi u kojoj se pojavljuje Krabat i tako sam s vremenom postao Krabat”, priča Wolfgang u razgovoru za DW.
A nevjerojatna je i priča koja veže Wolfganga i Krabata. Wolfgang je, naime, kao arhitekt iz zapadne njemačke na istok stigao 1991. godine, a nedugo potom i preselio u Groß Särchen gdje je kao arhitekt angažiran da napravi koncept mjesta. Tako je polako upoznao tematiku Krabata jer se čitava regija između Hoyerswede, Bautzena i Kamenza naziva i Krabat-regijom. A ono nevjerojatno u ovoj priči je da je prije dvije godine Hans Jürgen Schröter (na naslovnoj fotografiji), povjesničar koji je istraživao povijesni lik Krabata, otkrio da Wolfgang živi upravo na posjedu koji je prije četiri stotine godina pripadao samom Krabatu!
Krabat – hrvatski uskok Janko Šojatović
No, tko je taj Krabat većini poznat samo iz legendi i saga, a s kojim su svi toliko opčinjeni da svaki posjetitelj koji dođe u lužički kraj ima osjećaj da je njegov duh sveprisutan? Krabatov identitet otkriven je zahvaljujući već spomenutom gospodinu Schröteru koji je dugih devet godina istraživao njegovo porijeklo. “Znali smo da je Hrvat jer ime Krabat upravo znači Hrvat, kako su ga i zvali Lužički Srbi, no posebnog traga osim ploče u crkvi u Wittichenau nismo imali”, priča nam Hans Jürgen Schröter napominjući kako njegovo istraživanje nije teklo glatko. Pune tri godine nije se, kaže, skoro pomaklo s mjesta, no on je kao obiteljski istraživač na to navikao.
Legenda o Krabatu inspirirala je mnoge njemačke umjetnike, među njima i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem je romanu “Krabat” 2008. snimljen film
Postojalo je devet različitih načina kako se njegovo ime pisalo, a temeljitim istraživanjem različitih povijesnih dokumenata utvrđeno je kako je Krabat zapravo Janko Šajatović, žumberački uskok koji je davne 1658. godine došao na sjever Njemačke braniti granice kršćanske Europe. Nakon što je postao poznat po svojim vojničkim sposobnostima, saski ga knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi. Za nagradu mu kao čovjeku od povjerenja knez dariva imanje u Groß Särchenu gdje je svojim znanjem i vještinama, budući da je bio jedan od rijetkih pismenih ljudi u tom kraju koji su već tada naseljavali Lužički Srbi, pomagao ljudima na različite načine. Učio ih je isušivati močvare, graditi mlinove, pokrenuo je poljoprivredu u tom kraju. Omiljen među plemstvom, a i narodom, brzo je ušao u legendu, pa su se i nakon njegove smrti širile priče o njegovom junaštvu i pripisivale mu se nadnaravne moći što je rezultiralo sagama i legendama o njemu koje su bile inspiracija mnogim piscima. Dok su u Njemačkoj, zahvaljujući mnogim pričama, knjigama i filmovima, a i novijim saznanjima, Krabatov lik i djelo prilično poznato, u Hrvatskoj su rijetki čuli za njega. Da će se to uskoro promijeniti nada se Monika Bračika, rođena Šajatović, koju je kao jednu od Krabatovih potomaka preko crkvenih knjiga u Jezernicama na Žumberku pronašao povjesničar Schröter. Po uzoru na svog pretka, ona velikim angažmanom i raznim aktivnostima te turističkim sadržajem pokušava vratiti život u iseljeni žumberački kraj.
Krabatov duh i danas prožima lužički kraj
Mnoga društva, škole, udruge i proizvodi u lužičkom kraju nose njegovo ime. Kako je i Krabat prije četiri stotine godina pokušao cijeli taj močvarni kraj pretvoriti u plodno područje, tako danas udruga koja nosi njegovo ime ovaj kraj pokušava ekonomski oživiti u njegovom duhu. U svrhu samoodrživosti pokrenuta je cijela paleta proizvoda koji nose njegovo ime: limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi, no među turistima je ipak najpoznatije selo Schwarzkollm, poznato po jednoj najpoznatijih njemačkih saga o Krabatu. U njega hodočaste posjetitelji iz cijelog svijeta fascinirani ovim neobičnim junakom.
Krabatovo selo Schwarzkollm održava legendu o žumberačkom uskoku živom
Na prvi pogled bi se moglo učiniti da stvarni Janko Šajatović možda baš i nema nema dodirnih točaka s Krabatom iz priča, no svi naši sugovornici tvrde da itekako ima. Štoviše, aktualna njemačka politika i atmosfera u društvu dali su mu novo značenje i dimenziju. Možete li zamisliti da jedna izbjeglica dođe u Njemačku i ostavi toliki trag u kraju u kojemu živi da se svi žele ugledati na njega? Iz današnje perspektive to možda izgleda drugačije, no prije četiri stotine godina Janko Šajatović bio je tek žuberački uskok – izbjeglica koji je svoj novi dom pronašao među sjevernim slavenskim narodom Lužičkih Srba. I kao katolik među protestantima našao način za miran suživot sa svima. Zato je i danas uzor od kojega mnogi mogu (i žele) učiti.
Fenix Magazin/MD/DW.com
