Nijemci su polako umorni od pandemije. Nakon gotovo godinu dana ograničenja mnogi žude za normalnošću. Stoga ni ne čude očekivanja koja mnogi polažu u cijepljenje, piše Deutsche Welle
Očekivanja koja je ministar zdravstva Jens Spahn odmah zakočio rekavši da se „imunitet krda” ne smije očekivati prije jeseni 2021. On je apelirao i na solidarnost cijepljenih s onima koji se još nisu cijepili te je odbacio mogućnost prednosti ili privilegija za one koji su primili cjepivo. Ono što ovo društvo drži zajedno je međusobna obazrivost, uvjeren je ministar zdravstva.
No da ta masa koja društvo drži zajedno nije baš pretjerano stabilna to je pokazalo i ponašanje mnogih tijekom prvog, tzv. lockdowna light kada je također prvo i osnovno pravilo bilo minimiranje kontakata, ali to nije spriječilo prepune trgovinske centre i zbijene redove ispred štandova s kuhanim vinom. I tu se nisu nalazili samo oni koji inače negiraju postojanje virusa.
No čovjek je društveno biće i grabi gotovo svaku priliku za ugodno druženje čak i ako sebe i druge time dovodi u opasnost. Po kojoj logici bi ovakva vrsta ponašanja nestala kod onih koji su već cijepljeni pogotovo ako za njih više ne postoji opasnost. Najkasnije u tom trenutku će apeli koji idu u smjeru solidarnosti nestati.
Pogotovo ako je nejasno što ta solidarnost zapravo predstavlja u jednom društvu koje je izgrađeno na individualizmu i u društvu koje vodi jedan gospodarski sustav koji živi od konstantnog rasta i ne podnosi suzdržavanje od konzumiranja.
U Njemačkoj pet i pol milijuna osoba radi u zdravstvenom sektoru. Njih će se, potpuno opravdano, cijepiti prije nego ostale. No postavlja se pitanje bi li bilo nesolidarno kada bi se njih, npr. u zračnom prijevozu tretiralo povlašteno? Nisu li na kraju krajeva zdravstveni radnici zaslužili da ih se u ovoj godini u kojoj su dali sve od sebe tretira povlašteno i dopusti im se odlazak na odmor? I ne bi li bilo solidarno i prikladno malo novca odnijeti i na otoke u Sredozemlju koji toliko pate od nedostatka turista ove godine i čijem stanovništvu prijeti osiromašenje?
Jedna četvrtina stanovništva u Njemačkoj, dakle više od 20 milijuna, je starije od 65 godina i oni također imaju prednost pri cijepljenju. Mnogi od njih su tjelesno i psihički u vrlo dobrom stanju. Sportske aktivnosti, odmori i kulturno uzdizanje je, statistički gledano, posljednjih godina dobilo na važnosti. Bi li bilo nesolidarno kada bi se pružila prilika starijim i cijepljenim da ponovno troše novac u restoranima, hotelima i kulturnim ustanovama koje pate zbog lockdowna i koje generaciji koja slijedi ostavljaju brdo dugova?
Na sva ova pitanje se ne može dati jednostavan odgovor. No politika bi trebala, ako ništa drugo, barem ponuditi neka rješenja. Politika npr. mora odvagati što je vrednije: sloboda poduzetništva ili zabrana diskriminacije.
I njemačka politika tu ne smije razmišljati samo unutar granica vlastite zemlje. Tu je čitav niz zemalja gdje će, ako ni zbog čega drugoga onda zbog broja stanovnika, cijepljenje biti provedeno mnogo brže nego u Njemačkoj s njezinih 83 milijuna stanovnika. U Izraelu ali i u Velikoj Britaniji, Bahreinu i mnogim drugim manjim zemljama se tjednima cijepi punom brzinom. Sve ove zemlje će i svoje gospodarstvo i društvo uopće vratiti u punu brzinu i tu bi njemačko gospodarstvo moglo biti zakinuto.
Ako Njemačka svoje građane koji su cijepljeni ne želi privilegirati, kako će se ponašati prema cijepljenima iz drugih zemalja? Predstavnici njemačkoga gospodarstva sigurno neće mirno sjediti i promatrati kako poslovni i privatni putnici zaobilaze Njemačku. Lobisti će sigurno izvršiti pritisak na politiku da tu promijeni nešto. No privilegiranje cijepljenih stranaca sigurno neće biti moguće toliko dugo dok se domaći cijepljeni iz solidarnosti suzdržavaju izleta u normalan život.
No nije samo politika ta koja mora pronaći odgovore. To se odnosi i na svaku pojedinu obitelj u Njemačkoj. Jer u mnogim njemačkim obiteljima će uskoro biti onih koji su cijepljeni i onih koji to još neće biti neko vrijeme. Isto se odnosi i na krug prijatelja. Bilo bi naivno očekivati da će se cijepljeni u privatnom krugu međusobno sastajati držeći se aktualnih pravila o okupljanju, koja vrijede za sve i koja će još dugo biti na snazi. Postavlja se pitanje: koga pozivam na večeru, samo cijepljene ili i one druge? Koga pozivamo na partiju karata?
Za mnogo prijateljstva bi to mogao biti test iskušenja. I za društvo općenito. Jer na početku će razlika između cijepljenih i necijepljenih, a koji se žele cijepiti zaista i postojati. I politika mora otvoreno nastupiti i raditi na mostovima kako se ne bi ostavio prostor populistima. U izbornoj godini u kojoj završava vladavina Angele Merkel bi to bilo fatalno.
Fenix-magazin/MD/DW
