Može se dogoditi da važna hrvatska djelatnost, rad u inozemstvu, tj. izaslanje, umre preko noći u žrvnju politike i birokracije. Propisi o izaslanju, ovi novi koje sada raspravljamo s nadležnim ministarstvima, su doneseni kakvi jesu, većinom bez prethodne konzultacije s firmama koje bi trebale raditi po njima, a stupaju na snagu odmah i donose tvrtkama dodatni trošak umjesto olakšanja i deregulacije. Naravno da je situaciju trebalo regulirati, unaprijed, minimalistički i pametnio, a sad se radi o naknadnim ispravkama lošeg modela. Imamo indikacija da se u području izaslanja u EU razvila s jedne strane siva zona nepoznavanja propisa, u kojoj aktivno sudjeluju i poneki hrvatski radnici i poduzeća, nažalost legalno i analogno na modele ostalih istolnih EU članica. S druge strane su firme koje imaju klasični model izaslanja sa stalnim predstavništvom u poziciji neravnopravne trzišne utakmice. A ako ne stane zemlja izaslanja iza modela, ne funkcionira izaslanje.
Hrvatske tvtke u inozemstvu su izložene konfliktu interesa velikih država o oporezivanju koncerna tj. privlačenja poreznih obveznika, te nadnacionalnog prava (OECD Authorised Approach nasuprot međudržavnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja). Hrvatska ne riješava aktivno taj štetni konflikt. Ministarstvo financija kažnjava naknadnim oporezivanjem radnike za rad u EU članicama s kojima imamo ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja po modelu uračunavanja: ne uzimavši u obzir visoke troškove života u inozemstvu i cijenu razdvojenosti od obitelji. Slabo informirani i slabopozicionirani uvijek strada. Definitivno nismo se nadali da će tako zaostati za drugima i institucijski erodirati naše mlado članstvo u EU: nije došlo do efekata racionalizacije stabiliziranja i ekspanzije.
S treće strane je cijeli model izaslanja pod pritiskom grupe zemalja (predvođa je Francuska i njeni sindikati koji traže zatvaranje tržišta rada) koje primaju izaslane radnike, u smjeru adekvatnog dizanja cijene rada – kroz poreze i doprinose, iako naši radnici ne uživanju pune prednosti drugih zemalja kao korisnici socijalnog i zdravstvenog osiguranja te infrastrukture. Niti naša tržišna cijena to podnosi, jer da imamo punu cijenu, ne bi imali izaslanje nego jaki izvoz i plasman roba i usluga.
Hrvatska bi konačno morala temu izvoza i izaslanja proglasiti stratečkim interesom, jer kroz izaslanje obogaćujemo tvrtke i radnike know how-om, kapitalom i čuvanjem radnih mjesta u RH.
Za ostvarenje strateškog interesa i donošenja boljih propisa trebat će aktivno lobirati unutar procedura i u Hrvatskoj kod institucija i u EU kod savezničkih zemalja.
Predlažemo da se u okviru naših tvrtki i ministarstava i komora, bez dodatnog centa troška, napravi udruženim snagama članica i profesionalaca svojevrsni besplatni centar, koordinacija ili vanjskotrgovinsko savjetovanje za rad u EU i inozemstvu. Zacijelo bi se za poticanje znanja i zakonitosti našlo i odgovarajuće državno i EU financiranje. Mi vidimo stvari riješive te nudimo iskustvo 50-godišnjeg rada na inozemnim trzištima s dugoročnim profitima.
Fenix-magazin/SIM/Zoran Andročec/Poslovna zajednca INGRA-e Njemačka
