Dok Hrvati zanemaruju svoje iseljeništvo, Srbi brinu o svojoj dijaspori!
Snimka srpskog kola kojeg igraju hrvatski navijači u Frankfurtu neugodno je iznenadila hrvatsku javnost u domovini i svijetu. Za mnoge u Njemačkoj to nažalost nije nikakav novost. Koliko je već puta Fenix pisao o onim velikim Hrvatima koji izlaze u narodnjačke klubove, slušaju cajke, turbofolk i sve ono što glazbeni kritičari i ne smatraju pravom glazbom. Koliko puta su se i drugi, pogotovu voditelji hrvatskih katoličkih misja, zapitali zašto hrvatska mladež po Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, … sve više sluša srpski pop i turbo folk?
Ponosni Hrvati na srpskim cajkama
Doista, nije lako naći odgovore a niti sugovornike koji bi svojim imenom i prezimenom odgovorili na postavljena pitanje. Svi se plaše reakcija onih koji se izjašnjavaju ponosnim Hrvatima, ali im je jača strana poznavanje narodnjačkih stihova nego vlastitog jezika. Ako se i složimo kako biti ponosan Hrvat ne znači da mora i voljeti hrvatsku glazbu, ipak smatramo kako bi bar malo bolje trebali poznavati svoju kulturu i svoj hrvatski jezik..
Sinan Sakić, Milica Todorović, Šerif Konjević, Ceca, Dara Bubamara.., pjevači su turbo folka koji se slušaju i među hrvatskim iseljenicima. Imamo li predrasude? Ne! Samo čuđenje. Kako to da djeca koja odrastaju uz hrvatski folklor odlaze na srpske narodnjake? Vole li doista tu glazbu ili je ona trend kojeg se ne može zaobići? Teško je odgovoriti i na to pitanje. Činjenica jest da su nam djeca u iseljeništvu, osim crkvi i sportskim klubovima, nažalost ponekad prepuštena i ulici. Naravno, obitelj igra veliku ulogu u odgoju i odabiru pravce odgoja svoje djece. Međutim, sve veća roditeljska zauzetost poslom, preopterećnost svakodnevnicom i ostalo guraju djecu (samo)odgoju noćnog života. Tada oni sami biraju, a biraju ono što i većina.
Na srpsku se glazbu bolje pije
Je li problem što mladi Hrvati idu u srpske klubove a ne u hrvatske? Mnogi će reći ne – jer hrvatskih klubova gotovo da uopće ni nema, pa nemaju izbora. Kao da nema ostalih klubova u kojima se pušta moderna glazba koju svi slušaju? Teško je i naći odgovor na pitanje zašto u Njemačkoj više nema hrvatskih klubova ili ih je uistinu malo.
U tri njemačka grada, gdje živi najveći broj Hrvata, u Münchenu, Frankfurtu i Stuttgartu, vrlo je malo hrvatskih klubova. Većina onih koji i postoje, uz hrvatsku glazbu puštaju i srpske narodnjake. Vlasnici tih klubova kažu da se na cajke i narodnjake „bolje pije” i više zaradi. A bolje se pije jer, kažu, te pjesme su jednostavnih stihova (iako često puta nemaju nikakvu dubini niti bilo kakvu umjetničku notu, op,a), a „imaju poruke koja jače diraju u srce i dušu“.
Hrvatski klubovi gotovo iščezli
Nisu samo zbog toga u Njemačkoj i drugdje po iseljeništvu iščezli hrvatski a opstali srpski klubovi. Bolji poznavatelji tvrde kako su hrvatske klubove uništile i cijene hrvatskih pjevača, koje su po dva-tri puta veće od onih srpskih. Zbog cijena hrvatskih pjevača, vlasnici klubova su morali višestruko dići cijene ulaznica i pića. To je u startu odmah značilo manju posjetu te veće cijene pića.
Ali nije samo to razlog. Turbo narodnjačku “ovisnost” u iseljeništvu pospješuje i to što mladi vrlo malo čitaju, ne znaju hrvatski pa onda ni ne mogu razaznati umjetnost od šunda i kiča. Da se razumijemo, pod šund i kič nikako ne spada sva vrsta narodne glazbe, pogotovu ne ona koja poput tradicionalnih narodnih pjesama, gdje spadaju i prave sevdalinke, imaju svoju vrijednost.
Krivnja institucija
Dio krivnje zašto hrvatska mladež odlazi u narodnjačke klubove valja tražiti i u hrvatskom obrazovnom sustavu. Od prije je poznato kako u iseljeništvu nedostaje hrvatskih učitelja, da se njih iz domovine šalje na kapaljke. A neulaganje u obrazovanje, u učenje hrvatskog jezika, odražava se na otuđenost i odnarođenosti mladeži od svog hrvatskog naroda.
Za razliku od Hrvatske, Srbija više ulaže i brine o svom jeziku. Njihovi televizijski programi su besplatni, nisu kodirani i svi ih gledaju. Ima i drugih primjera čije nabrajanje bi nas odvelo u nedogled. Nažalost, rekli bi da se samo stanje iz domovne oslikava i na iseljeništvo. Dijelom i zbog toga što su iseljeni Hrvati u jednom začaranom krugu u kojem gube svi a najviše država Hrvatska.
Fenix/Ivan Matić
Opširnije o ovoj temi čitajte u tiskanom izdanju magazina Fenix koji se nalazi u prodaji po kioscima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Luxemburgu
