Sudjelovanje na misi zadušnici za dr. Antu Pavelića ne može biti “demostracija živoga pravaštva”. Ti očito ne znaju ili ne žele priznati da je Hrvatska Stranka Prava za vrijeme NDH bila zabranjena i da dr. Ante Pavelić i Ustaše nisu hrvatsku državu uredili po pravaškim načelima, već upravo suprotno njima.
Skupinama i pojedincima koje su bliske fašističko-rasističkoj ili bilo kojoj drugoj totalitarnoj ideologiji ne mogu imati mjesta među pravašima jer se pravaštvo temelji se ne samo na demokraciji, nego na ideji slobode i prava pojedinca. Sva prava koja traži za hrvatski narod, pravaštvo jamči i svakomu drugom i promiče slobodu, jednakost i snošljivost.
Budući je hrvatski narod čin uspostave Nezavisne Države Hrvatske plebiscitarno prihvatio 1941. godine, Hrvatski Državni Sabor ga je usvojio i država je bila međunarodno priznata država. Zato bi 10. travanj trebao biti jedan od spomendana kontinuiteta hrvatske državnosti i uz Domovinsko-oslobodilački rat jedno od počela današnje Republike Hrvatske – a ne kako nam u preambuli Ustava RH piše ZAVNOH.
Vršitelj vlasti u NDH bio je Ustaški pokret, o kome valjane znanstvene prosudbe mogu dati jedino nepristrani povjesničari a ne simpatizeri toga pokreta niti neokomunisti u Hrvatskoj, koji ga u tradiciji partijskih komškola svim sredstvima napadaju.
Kršćanska je dužnost pokopati vjernike i sudjelovati na misama zadušnicama. Samo zato sam i bio na sahrani pok. Višnje Pavelić u Madridu. Tako ne vidim ništa spornog ni u istoga dana u Zagrebu održanoj misi zadušnici za dušu pok. dr. Ante Pavelića i njegove kćerke Višnje.
No, iz samodopadne tvrdnje pojedinaca koji javno tvrde da je njihovo sudjelovanje na toj misi zadušnici ujedno bila i “demostracija živoga pravaštva” proizlazi da očito ne znaju ili ne žele priznati da je Stranka Prava za vrijeme NDH bila zabranjena i da dr. Ante Pavelić i Ustaše hrvatsku državu nisu uredili po pravaškim načelima, već upravo suprotno njima.
Takvima su «hrvatski nacionalisti, kršćani, rodoljubi, desničari, humanisti», svatko tko išta znade, jasno će razabrati da gospoda ne razlikuju europsku Novu desnicu (le Nouvel Droit) od američke Nove desnice (New Right), i da su njima oba ta (međusobno različita) filozofsko-kulturna pokreta istovjetna tradicionalističkim, konzervativnim snagama u Europi, pa im se logičnim čini da bi hrvatski nacionalizam, uobličen u pravaškoj ideologiji, spadao u te kategorije.
Zato preporučujem dotićnoj gospodi, da najprije temeljito prouče nauk Oca Domovine prije nego li sebi uzimaju za pravo tumačiti pravaštvo, već da osnuju udrugu ili stranku sa predznakom ideologije kojoj pripadaju, odnosno koju žele propagirati, te da za to ne koriste pravaške stranke kao svoju platformu. Takva gospoda, imputirajući pravaštvu koncepcije koje su upravo negacija svega onoga za što su se Starčević i Kvaternik zalagali, iz neznanja ili namjerno kompromitiraju zdravi hrvatski nacionalizam pravaškog kova, a prema nauku Oca domovine.
Hrvatski je zdravi nacionalizam pravaškog kova ideja slobode i prava: sva prava koja traži za hrvatski narod, on jamči i svakomu drugom. Za pravaše potpuno je neprihvatljivo bilo kakvo ideolosko, simboličko ili ikonografsko koketiranje s totalitarnim idelogijama. Zadaća pravaštva je obraniti interese hrvatskog naroda, osigurati opstanak hrvatske države i zajamčiti njezinu budućnost na načelima slobode, dostojanstva i jednakopravnosti.
Drugim riječima, nije zadaća zdravog hrvatskog nacionalizma voditi svjetske ideološke bitke, ni protiv ljevice ni protiv desnice, ni protiv masonerije, ni protiv Trilaterale, tobožnje svjetske židovske urote i sličnih konstrukcija.
Za Fenix / Ivan Lozo / Köln, 30.12.2015.
NAPOMENA: Stavovi izraženi u ovom komentaru, kao i ostalim komentarima ili pismima čitatelja, nužno ne moraju označavati i stav redakcije Fenixa
