Skup u Bruxellesu / Foto: Fenix (SIM)

KOMENTAR: Sukob europskog ljevičarskog liberalizma Bruxellesa, Berlina i Pariza sa konzervatizmom Londona, Varšave i Budimpešte

Nakon nekoliko odgoda, Ustavni sud Poljske konačno je 7. listopada 2021. odlučio kako Europskom sudu pravde ne treba dati nikakav prioritet u slučajevima u kojima pokušava intervenirati u poljski ustav, te na taj način otvorio put ozbiljnim sporovima između Varšave i Bruxellesa.

 

Piše: Krešimir Kobanović

Ta značajna odluka samo je zadnja faza u dugoj i složenoj borbi između konzervativne poljske vlade i lijevo-liberalnih europskih institucija, koju Berlin i Pariz bezuvjetno podržavaju. Poljska je u prikrivenom sukobu sa zapadnim susjedima od 2015. godine nakon što je odbila prihvatiti desetke tisuća muslimanskih migranata koje je u Europsku uniju pozvala Angela Merkel. Osim pitanja migracije, pooštravanje zakona o pobačajima i potpisivanje navodno homofobne obiteljske povelje od strane brojnih poljskih zajednica, ima i drugih važnih točaka osporavanja. No, najproblematičnije područje sukoba je takozvana reforma pravosuđa.

U posljednjih nekoliko tjedana svog mandata lijevo-liberalna vlada pod vodstvom Donalda Tuska unaprijed je imenovala nasljednike ustavnih sudaca koji se neće povući do sljedećeg zakonodavnog razdoblja.
Ipak su Poljaci 2015. izabrali sadašnju konzervativnu vladu. To je dovelo do privremenog udvostručavanja određenih pravosudnih funkcija i snažne osude Poljske od strane EU-a i Berlina.

Sa čisto formalnog gledišta, Poljaci tvrde kako je reforma pravosuđa samo pokušaj kako bi se osigurao glas poljskog parlamenta u sastavu višeg pravosuđa te ograničio politički utjecaj sudaca. To je, ističu Poljaci, već dugo bio slučaj u brojnim drugim zapadnim zemljama, osobito ako pogledamo Njemačku.

Problem koji stoji iza Varšavskog spora s europskim institucijama jest da je to dovelo do zamjene lijevo-liberalnih sudaca s novim koje je imenovala konzervativna većina. To je oslabilo utjecajne jedne klike koja se pravnoj reformi žestoko usprotivila.

Zato i ne smije čuditi što je Katarina Barley, potpredsjednica EU parlamenta zatražila “financijske posljedice” za Poljsku. Barley tvrdi da Poljska vlada zlostavlja ustavni sud kako bi opravdala svoju politiku i kako se u budućnosti više ne bi morala pridržavati europskog prava. Dalje govori da Europska komisija ne bi smjela davati bilo kakve COVID-milijarde Varšavi, a također bi trebala blokirati i druga sredstva.

Ministri vanjskih poslova Njemačke i Francuske, Heiko Maas (SPD) i Jean-Yves Le Drian (PS) izjavili su da podržavaju Europsku komisiju, te da bi ona „kao čuvar europskih ugovora trebala jamčiti poštivanje europskih zakona.“ Ono što očigledno nitko od njih nije shvatio ili ne želi shvatiti jeste da se spor ne odnosi samo na kadrovsku politiku, nego možda čak i prije svega na vrijednosti: Kad se Poljska pridružila Europskoj uniji, bila je – poput Velike Britanije – uvjerena da se Europska Unija temelji na zajedničke vrijednosti potpun poštivanje temeljnih društvenih institucija kao što je klasične obitelji, privatno vlasništvo, nacionalni identitet ili u dvije riječi “zapadna civilizacija”. No, europske se elite, po mišljenju većine Poljaka sve više okreće radikalnim ljevičarskim ideologijama kao što je multikulturalizam, gender mainstreaming, LGBTQ ideologija, globalizam, kultura duga i zapadni mazohizam.

Iskorištavajući dinamičku otvorenost europskog pravnog sustava Europski sud pravde sve više instrumentalizira nejasne floskule poput „različitosti“, „tolerancije“, „zaštite manjina“ ili „jednakosti” da se svim državama članicama bez razlike nametne novi pravni okvir. Došlo je do neizbježnog ideološkog sukoba između ljevičarskog liberalizma na zapadu u Bruxellesu, Berlinu i Parizu i konzervativizma u Varšavi, Budimpešti i Londonu. Ili drugim riječima do pravne bitke između navodne „vladavine prava“ na zapadu i takozvanog „nacionalnog populizma“ na istoku i Engleskoj.

Nakon što je Europska unija prije nekoliko tjedana iznenađujuće odlučila zbog navodnih napada Poljske na „europske vrijednosti“ zadrži obećana sredstva iz Covid-fonda i tako otvoreno “disciplinirati” Varšavu, svima bi trebalo biti jasno kako se radi o „Regime Change“. Za Poljake je to ništa drugo nego pokušaj slamanja zadnjeg bastiona konzervativizma u Europi.

Odbijanje poljskog Ustavnog suda da stavi europsko iznad ustavnog prava Poljske bio je “potez bez alternative”. Za njih bi odustajanje značilo potpuno napuštanje svega što je sadašnja poljska vlada izgradila, a dovelo bi na vlasti jednu berlinsku marionetu kakvim smatraju Donalda Tuska, i time otvoriti put beskrajnom nizu politički motiviranih suđenja protiv svih visokih predstavnika sadašnje vladajuće većine.

Mnogi analitičari se sada pitaju hoće li ova odluka biti još jedan korak prema Polexitu? Prema nedavnom istraživanju, 78% Poljaka slaže se sa stavom Ustavnog suda da poljski Ustav ima prednost nad pravom EU. Zapadni mediji pogotovo njemački, zanemaruje to istraživanje. Većina Poljaka, uključujući i konzervativnu vladu Poljske, želi mirnu i dobru suradnju sa susjednim zemljama. Poljaci se osjećaju kao pravi domoljubi Okcidenta, tj zapadnog svijeta. No stvari su došle do točke u kojoj se EU mora smatrati najvećim neprijateljem Okcidenta.

Nakon svega valja vidjeti koji put će izabrati Hrvatska koja se još nije u potpunosti odredila u vezi brojnih stajališta oko kojih se sukobljava Varšava i Budimpešta s Bruxellesom.

Fenix-magazin/MD/Krešimir Kobanović

Pogledajte drugo

„NAČITANA REINKARNACIJA DONALDA TRUMPA“: Izjave francuskog predsjedničkog kandidata Érica Zammoura zabrinjavaju Njemačku, Europu i svijet

Njemački ali i ostali europski mediji ovih dana opširno pišu o francuskim predsjedničkim izborima koji …