Piše: Romano Sole, Fenixov komentator iz Münchena
Nakon što je jučer ujutro Ustavni sud odbio tužbu Josipa Perkovića, čime je iscrpljena i posljednja pravna mogućnost odgode njegova izručenja Republici Njemačkoj, jurisdikciju nad njegovim slučajem preuzelo je njemačko sudstvo. Tako je nekadašnji visokopozicionirani djelatnik republičke UDBE u bivšoj Jugoslaviji (ali i pomoćnik ministra obrane u neovisnoj Hrvatskoj), već nekoliko sati nakon pravomoćnosti sudske sletio u Münchensku zračnu luku, odakle je transportiran u kultni zatvor Stadelheim, čiji je zatočenik u ljeto 1922. bio i Adolf Hitler.
Perkovićevo izručenje rezultat je dugogodišnjih pritisaka njemačke politike na odgovorne osobe u hrvatskom pravosuđu i Vladi, a svi ovi napori su se intenzivirali ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, čime je na snagu stupio Europski uhidbeni nalog, tj. oblik transnacionalne suradnje koji je u hrvatsko zakonodavstvo implementiran Zakonom o pravosudnoj suradnji sa zemljama EU. Unatoč jasno definiranim odredbama spomenutog zakona, te radnji koje se njegovim supotpisivanjem Hrvatska obvezala ispunjavati, Vlada RH je ipak do zadnjeg trenutka pokušavala spriječiti Perkovićevo izručenje, donoseći teško razumljive zakone (Lex Perković) i vršeći medijski pritisak na hrvatska pravosudna tijela.
Odbijanje i odugovlačenje s ispunjenjem potpisanih obveza iz Europskog uhidbenog uloga, nanijelo je veliku štetu političkom imidžu naše zemlje u Europi i svijetu, pa su se po stranim medijima mjesecima povlačile paralele između Hrvatske i rijetkih preostalih država bivšeg sovjetskog bloka, koje još nisu procesuirale nijedan zločin počinjen od strane komunističkih režima. S nevjericom i ljutnjom je takav razvoj situacije pratilo i milijunsko hrvatsko iseljeništvo, koje već desetljećima očekuje već opjevano sporu (ali i dostižnu) pravdu. Naime, poznato je kako je jugoslavenska «Služba državne bezbednosti» , u razdoblju od 1945. do 1990. likvidirala čak 69 hrvatskih emigranata.
Od svih optužnica za ta ubojstva i brojnih osumnjičenika, osuđen je za sada jedino Krunoslav Prates, koji je 2008. godine na sudu u Münchenu dobio kaznu doživotnog zatvora. Slučaj Krunoslava Pratesa će se zasigurno aktualizirati i biti važnom medijskom temom u danima koji dolaze, jer je po mišljenju njemačkog suda upravo Prates bio najvažniji pomagač Josipu Perkoviću, u akciji likvidacije hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Interesantno će biti ponovo čuti i svjedočenje bivšeg obavještajca Vinka Sindičića, čiji su iskazi bili presudni za osudu Pratesa, ali i za optužbe protiv Perkovića. Sindičić je, navodno prije desetak dana kod javnog bilježnika ovjerio izjavu kojom u potpunosti pobija svoj iskaz iz 2008., što će zasigurno biti detalj koji se ne može ignorirati u nadolazećem suđenju Josipu Perkoviću. Očekuju nas dakle iznimno zanimljivi dani i tjedni, u kojima će se javnosti zasigurno otkriti i neke desetljećima čuvane državne tajne….
