U doba kad se čini kako nikad nije bilo teže biti čovjek, a nikad lakše biti sve ostalo što život nosi, trenuci koji nas podsjećaju koliko je malo potrebno za sreću, itekako su dragocjeni.
No, treba ih prepoznati, treba u njima ugledati svoju priču i uvijek iznova je iščitavati. Vjerujem da je lakše piscu reći što ga čini dobrim piscem, glumcu glumcem, sportašu sportašem, nego odgovoriti što te čini dobrim čovjekom.
Ponekad smo skloniji osuđivati druge, nego prihvatiti njihova dobra djela. Priklanjamo se predrasudama, pogotovo ako ih upućujemo osobama iz javnog života.
Lako ih osuđujemo, pa čak i onda dok čine dobro. Zamjerimo im ako objave vijest o dobrom djelu (jer su skloni hvalisanju), a ako to zadrže za sebe, smatramo ih lošima jer ne čine ništa dobro, a mogu. Što možemo, ljudi smo. No, nitko ne može poreći da se bar na trenutak nije osjetio dobro kad je čuo da je nečije dobro djelo izazvalo u nekome osjećaje. Jer, ljudi smo.
Dobro je činiti ljude sretnima
Sjetimo se kako je nekoliko minuta koje je hrvatski reprezentativac i branič Liverpoola Dejan Lovren darovao jednom dječaku i njegovoj gluhonijemoj majki nakon utakmice u Osijeku, značilo puno, ne samo za dječaka, majku pa i Lovrena, već za cijelo društvo. Lovren je dao svoj dres dječakovoj majki, a ona je sa sinom došla zahvaliti Lovrenu nakon utakmice. Dječak je zaplakao.
Na Lovrenovo pitanje zašto plače, odgovorio je „plačem jer sam sretan“.
Poznati nogometaš je i sam priznao da ga čini sretnim kad vidi osmijeh na licu ljudi. Kad nekome pomogne i on je sretan, kaže. U pravu je, jer sav novac ovoga svijeta, vile, luksuzni automobili, ne mogu usrećiti čovjeka više od suza radosnica na licu jednog dječaka.
Sreća jednog dječaka
I njemačka „Schlager“ princeza hrvatskog podrijetla Vanessa Mai (27), pravog imena Vanessa Mandekić, nedavno se uvjerila da male radosti i sitnice znače veću sreću pa čak i od koncerta na kojeg je došlo preko sto tisuća ljudi. Ona je među publikom u Stuttgartu ugledala 11-godišnjeg dječaka Miguela.
Držao je transparent s natpisom „Vanessa, želim pjevati s tobom“. Pozvala ga je k sebi na pozornicu, a dječak je prvo sramežljivo, a potom sa svim srcem pjevao pred stotinama tisuća ljudi. U tom trenutku on je bio vjerojatno najponosniji i najsretniji dječak među svim ti ljudima koji su došli na koncert. Kad je vidjela dječakovu sreću, lijepa pjevačica se i sama rasplakala. „Bože, ovo je nevjerojatno“, komentirala je.
Trebalo bi biti normalno, ali zapravo jest nevjerojatno. Nevjerojatno je ono što u sebi osjetimo kad učinimo nešto dobro, kad nekome uljepšamo trenutak i život jednim svojim trenutkom. A to je samo trenutak, zašto ga propustiti?!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Nemojte propustiti aktualni broj tiskanog izdanja Fenix Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarskoj i Ausriji.
Što donosi, pogledajte u linku u nastavku….
