Bit će zanimljivo vidjeti kako će Milanović u izbornoj kampanji objasniti ili izbornom tijelu približiti sintagmu da je Europska unija način života, a ne projekt, kako će na tu sintagmu reagirati suparnici, pogotovo u kontekstu njegovog slogana – predsjednik s karakterom
Piše: Marko Ljubić
Zoran Milanović potvrdio je kandidaturu za predsjednika Republike. Imao je prilično dojmljivo javno obraćanje, a slogan svoje kampanje – Predsjednik s karakterom, vrlo zorno govori o krajnje personaliziranoj kampanji, koju će očito pokušati proširiti daleko izvan okvira SDP-a, predstavljajući se kandidatom svih, koji aktualnu državnu vlast drže beskarakternom.
Izbor slogana jasno govori da će Milanović ići na Andreja Plenkovića i već uspostavljen dojam o karakteru njegove vlasti, pa je posve sigurno da će na taj način pokušati iskoristiti goleme slabosti Andreja Plenkovića, a Kolindu Grabar Kitarović nastojati prikazati kao beskarakternu i ovisnu Plenkovićevu malu od kužine.
Poruke Zorana Milanovića su vrlo pažljivo osmišljene.
Predvidio je sve ono što na hrvatskom nacionalnom spektru žestoko zamjeraju Plenkoviću, pa je više nego očito da će ključ njegove kampanje biti pokušaj prodora u nacionalno biračko tijelo, jer polazi od činjenice da i onako nitko s nacionalnog spektra, čak i izraziti antifa Plenković ne može ugroziti njegovu poziciju na izbornom tijelu ljevice.
Milanović je svjestan situacije
Milanović je pažljivo balansirao svaku riječ, očito posve svjestan da ne može pobijediti na izborima oslanjajući se samo na antifu ili kako si antifa tepa – na ljevicu. Pa je istaknuo i tradiciju kao realitet, koja jest obilježje konzervativne, nacionalne i kršćanske Hrvatske, koje se Plenković, ali i Kolinda Grabar Kitarović, poptuno odrekao, naglasio je laganu distancu od tradicionalista sintagmom o plivanju tradicijom nasuprot ronjenja, kako bi imao dovoljno prostora za žešći udar prema čvrstim desnim stavovima i protagonistima, koje uvijek po vlastitom izboru, prema već nametnutim javnim kvalifikacijama mainstreama koga se ne želi odreći kao prednosti i bez obrazloženja može nazvati svakoga “obilježenog”, ali i onoga tko mu se ne sviđa – roniocima, ne odričući se istodobno javno tradicionalnih vrjednota, dajući ipak prednost progresivnim vrjednostima, što je samoproglašeni identifikacijski obrazac ljevičarskog izbornog tijela.
Sve je to lijepo upakirano kao polazna platforma, ideja djeluje sveobuhvatno i razumno, ali bit će to jako, jako teško izbalansirati i izvesti,a biti bar donekle uvjerljiv.
Milanović je u velikim problemima ako mu i kad netko u kampanji spomene nužnost revizije povijesti
Uz progresivizam, zanimljiv je Milanovićev naglasak na radoznalost i znatiželju, što su kontinuirani zahtjevi upravo konzervativne Hrvatske kad je u pitanju definiranje hrvatskog nacionalnog i povijesnog identiteta, čemu se gotovo histerično i militantno suprotstavljaju upravo samoproglašeni monopolisti na progresivnost, čiji je Milanović izvorni kandidat.
To je nova golema zadaća pred Milanovićem, jer, primjerice, u velikim je problemima ako mu i kad netko u kampanji spomene nužnost revizije povijesti, što je smrtni udarac antifa poretku, a nemoguću ju je osporavati ako se i tko se zalaže za radoznalost kao model i obilježje svakoga razvoja, pa i progresivnosti. Stvarne naravno, a ne hinjene.
Bit će nadalje zanimljivo vidjeti kako će Milanović u kampanji objasniti ili izbornom tijelu približiti sintagmu da je Europska unija način života, a ne projekt, kako će na tu sintagmu reagirati suparnici, pogotovo u kontekstu njegovog slogana – predsjednik s karakterom. Naime, predsjednik s karakterom je ekvivalent odlučivanju, a ako je Europa način života, bit će nužno radi dokazivanja svoga stave i karaktera – pokazati da o tom načinu života na razini standarda netko odlučuje.
Smisao Milanovićeve kandidature
Jer način života u Europi nije pao s Marsa. Nastao je taj način života kroz povijest, nastajao je na temelju nečijih odluka, stečevina, na temelju slobodnog propitkivanja i definiran je kao minimum zajedničkih vrijednosti, a ne sveobuhvatni model društvenih i životnih vrjednota i standarda primjenjiv na sve narode. Da je taj oblik i način života u Europi sveobuhvatan, a trebao bi biti ako je način života, onda bi bilo smiješno govoriti o karakteru i stavu, jer se nema o čemu odlučivati, niti se ima što propitkivati. Na toj poziciji “način života” postaje Plenkovićeva beskarakternost, pa se postavlja pitanje smisla Milanovićeve kandidature, ako je programski na istim pozicijama. U čemu su različiti? To dovodi pod upit njegov slogan.
Kako će Milanović izbjeći tu zamku, i hoće li uopće, bit će zanimljivo vidjeti.
Pitanje karaktera i stava nije prvenstveno kako, nego – tko odlučuje. A to je područje suverenosti, zbog čijega je urušavanja Milanović očito izabrao slogan.
To je područje izrazitih suprotnosti u Hrvatskoj.
Bit će zanimljivo vidjeti kako ta dva suprotna društvena i politička pola Milanović namjerava dovesti u ravnotežu, bez koje nitko na tzv.ljevici ne može pobjediti na predsjedničkim izborima, jer je jednostavno izborno tijelo ljevice malobrojnije u hrvatskom narodu, čak i u suženom izbornom zakonodavnom obliku, bez realne mogućnosti odaziva na izbore gotovo polovice nacije. Milanović sigurno nije zaboravio srpsko-antifašističku kaznu na prošlim parlamentarnim izborima zbog kvalifikacije Srbije “šakom jada”, koja ga je koštala 150 tisuća glasova i zbog čega je Plenković usprkos značajno lošijoj potpori u odnosu na Karamarka godinu ranije, prilično uvjerljivo dobio izbore, pa će biti zanimljivo vidjeti jesu li mu Srbi i antifa zaboravili tu rekaciju, a ako nisu, kako to namjerava kompenzirati u nacionalnom izbornom tijelu, a da istodobno ne izgubi svoje izborno tijelo.
Prilična enigma.
Kako god bilo, dobro je da je Milanović ušao u izbornu utakmicu. Što god tko mislio o njemu, bio više ili manje suglasan s njegovim političkim stavovima i profilom, Milanović u kampanju unosi prijeko potrebnu lidersku težinu, a istodobno na taj način doprinosi podizanju standarda funkcije predsjednika države, što je bez obzira na ustavne nadležnosti, vrlo bitno pitanje razvoja kulture državnosti svakoga naroda.
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenixa
