Spomen ploča poginulim hrvatskim braniteljima u Jasenovcu, pripadnicima HOS-a koje su ubili Srbi, već danima je u fokusu svih nacionalnih i niza stranih medija.
Ni najmanje me ne čudi, a još manje zabrinjava, da Srbija uobičajnim lažima i lamentacijama poziva EU da osudi Hrvatsku zbog te spomen ploče. A na njoj se, prema riječima srbijanskog ministar rada i socijalne skrbi Aleksandara Vulina, ističe i službeni grb postrojbe. To po Vulinovim pretjerivanjima, više nije pitanje za Hrvatsku i Srbiju već zahtijeva međunarodno reagiranje na, kako je napisao, “bujanje fašizma” u Hrvatskoj.
Premda sam jedan o prvih članova iz 1990. godine obnovljenog HSP-a i dragovoljac Domovinsko-osobodilačkog-obrambenog rata, nisam bio pripadnik HOS-a pa zato možda nisam ni pozvan pisati o HOS-u i HOS-ovcima. Ali se poradi povijesne istine smatram dužnim upozoriti da je sporna spomen ploča, po mnogim mišljenjima, provokacija pa i ruganje poginulim pripadicima HOS-a.
Zašto sam jedan od onih koji u svemu tome vide provokaciju objasnit ću u nekoliko idućih rečenica. Naime, na spomen ploči nije službeni grb HOS-a pod kojim su poginuli njegovi pripadnici. Lako se može ustanoviti kako grb na spomen ploči nije službeni grb udruge HOS-a (UDHOS) koja je registrirana u Registru udruga još 1998. goine za vrijeme Račanove vlada.
Vezano za povijesni hrvatski grb, događa se ono što se u historiografiji naziva damnatio memoriae, znači naknadno brisanje sjećanja koja se prema nečijem nalogu trebaju biti zatrta iz kolektivnog sijećanja, da bi taj netko prikazao “svoju povjesnu istinu”. Danas je popularno tvrditi da je hrvatski grb koji počima sa prvim bijelim poljem “ustaški grb” i da mu zato tako inkriminiranim grbom nema mjesta na javnim mjestima.
No, nepobitna povijesna činjenica jeste da je grb Ustaškog pokreta (1929. – 1956.) bilo plavo slovo “U” koje predstavlja ustaše a u slovu “U” se nalazila okrugla goreća bomba sa hrvatskim grbom sa prvim bijelim poljem koja predstavlja ustašku revoluciju. Službeni grb NDH (1941. – 1945.) je hrvatski grb sa prvim bijelim poljem iznad kojega se u pleteru nalazilo slovo “U”. Slijedom toga, hrvatski grb sa prvim bijelim poljem iznad kojega se ne nalazi slovu “U” nije “grb NDH” a još manje “ustaški grb”.
Druga nepobitna povjesna činjenica jeste da je odlukom Hrvatskog sabora iz 1883. godine u zakonskom članku XVIII. propisano: “Grb Hrvatske je srebreno i crveno, 25 puta kockasti štit, tako da je prva kockica srebrena, druga crven, i tako redom”. Pod tim grbom je i 1990. proglašena Republika Hrvatska te se njime koristila kao službenim državnim grbom od 26. lipnja do 21. prosinca 1990. Tek nakon što je Hrvatski sabor u preambulu Ustava RH unio, po meni, sramotnu odredbu da nam se domovina temelji i na zaključcima ZAVNOH-a, novi državni grb RH postao je grb bivše Socialističke Republike Hrvatske sa prvim crvenim poljem ukrašen “krunom”.
Treća nepobitna povjesna činjenica jeste da je grb HOS-a i UDHOS-a hrvatski grb sa prvim bijelim poljem, kojega je propisao Hrvatski sabor davne 1883. godine, a da se takav grb ne nalazi na spomen ploči poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu već grb bivše Socijalističke Republike Hrvatske sa prvim crvenim poljem.
Radi li se o provokaciji ili pokušaju podvale, zaključite sami. Ali, pitam se, zar poginuli hrvatski branitelji HOS-a nisu zaslužili da im se postavi spomen obilježje sa grbom pod kojim su svoje živote ugradili u temelje zajedničke i jedine nam domovine Hrvatske?
Stoga bih se po prvi put složio sa Miloradom Pupovcem koji drži kako postavljenu spomen ploču treba maknutu. Slažem se s tim njegovim stavom kako treba maknuti tu provokativnu ploču, ali ne iz razloga koje on navodi. Držim kako treba skinuti tu te postaviti novu spomen ploču poginulim HOS-ovcima sa pravim grbom postrojbe HOS-a.
Za Fenix-Magazin/Ivan Lozo