Hrvatska rigidna ljevica je zasigurno vrlo opasna po hrvatsko društvo. Prepoznati ju se može po jugonostalgičarstvu i uvjerenju kako Hrvatska ne može napredovati bez političke sprege Srba i Hrvata.
Piše: Dr. fra Luka Marković
To su oni ostaci ostataka komunističkoga jednoumlja koji misle da su sve druge nacionalne manjine manje važne od srpske. Takvo uvjerenje je čak i opasnije od ideje o svehrvatskom pomirenju bez lustracije. Upravo ta rigidna ljevica gura i one umjerene Hrvate da se priklone onoj opasnoj desnici koja nije izvukla pouku iz povijesti, niti se snalazi u novijim političkim previranjima u Europi i svijetu.
Poneki od tih desničarskih mudrijaša ponašaju se u politici kao da su pali s Marsa. Uvjereni kako se budućnost Hrvatske može graditi na nekim vrlo upitnim pretpostavkama, stvaraju dojam da se Hrvati nisu odmakli od ustaške ideologije. Upravo njihovo nesnalaženje koriste velikosrpski ideolozi i jugonostalgičari u Hrvatskoj, a pogotovo oni u Srbiji. Spoj neprosvijećenoga patriotizma i vjerskoga konzervatizma vodi dio desnice često u krive procjene o političkom stanju na globalnoj razini.
Opasni politički igrači
Mnogi od njih nisu krili svoje oduševljenje Putinom, američkim predsjednikom Trumpom, talijanskom desnicom, Marine Le Pen i Orbanom. Uvjerenje kako je svaka vrsta liberalizma, pa i ono nužno pročišćavanje tradicije, štetno po hrvatsko društvo, približilo ih je opasnim političkim igračima na globalnoj sceni. Na opasnost desnice bez razumskoga odnosa prema povijesti i događanjima u svijetu politike već sam upozorio u nekoliko tekstova.
Nesposobnost da sagledaju opasnost koja dolazi od rigidnih desničarskih krugova u svijetu, kakvim pripadaju Putin, Orban, Trump, talijanska desnica i Marie Le Pen, onemogućila im je da uoče opasnost koja dolazi od onih koji u Europi žele više dezintegracije nego integracije. Istina, postoji velika opasnost od pokušaja nametanja i one upitne liberalne ideologije od strane nekih zemalja u Europskoj uniji. Pa ipak to se ne može mjeriti s opasnošću koja dolazi od onih političkih lidera koji sanjaju o reviziji povijesti na račun slabijih susjeda. O kakvoj se opasnost radi, pokazuje se najbolje u Putinovoj agresiji na Ukrajinu. I to onoga Putina kojega poneki hrvatski desničari obožavaju zbog njegovih navodnih konzervativnih stavova i borbe protiv liberalne Europe. Na hrvatskoj političkoj sceni, nažalost, sve su glasniji pojedinci koji se protive uvođenju Eura, Schengenu i jačoj integraciji unutar Europske unije.
Riječi Orbana
Ponadati se da su neki od njih čuli riječi Orbana o tome kako je netko nekada u povijesti oteo Mađarima luku na Jadranu. Slično razmišlja i talijanska desnica o određenim prostorima u Hrvatskoj. Još kad im pridodamo ideologiju bolesne srpske političke elite, normalnom čovjeku se naježi koža pri pomisli da bi se Europska unija mogla raspasti i mali narodi biti prepušteni sami sebi. Puno je onih među mrziteljima svega hrvatskoga koji tako nešto i priželjkuju, jer se nisu mogli nikada pomiriti s raspadom Jugoslavije. To su oni u svim strukturama hrvatskoga društva, od političara do medijskih eksponiranih navodnih intelektualaca, koji nešto znače samo zbog toga jer im još uvijek prisutna neojugoslavenska peta kolona daje dovoljno medijskoga prostora.
Upravo zbog njih je hrvatskome narodu potrebna politička elita koja se neće diviti europskim i svjetskim desničarima niti ljevičarima, nego onima koji žele mir i poštivanje međunarodno priznatih granica. Nažalost, neki od onih koji se nazivaju desnicom čine sve u svom neznanju da dadnu povoda jugonostalgičarima kako bi mogli sotonizirati hrvatski narod. U jednom hrvatskom političkom tjedniku, koji naginje desno, postavljeno mi je u intervju pitanje glede odnosa austrijske vlasti i Crkve glede zbivanja oko Bleiburga. Naravno, krivicu se željelo svaliti samo na austrijsku vlast. Upozorio sam i na odgovornost hrvatske politike. Previše se toleriralo one „velike Hrvate“ koji su paradirali znakovljem koje je u zapadnom svijetu zabranjeno.
Kad dođe komemoracija u Bleiburgu
Čudno je to da nitko od prisutnih političara ili klera nije upozorio te „nadobudne Hrvate“ da bi nošenjem ustaškog znakovlja mogli naškoditi hrvatskome narodu. U zadnje vrijeme sam pročitao u medijima kako se radilo o ubačenim provokatorima. Moguće je i to. Ali moguće je i ono drugo da se radi o ljudima koji se sjete da su Hrvati kad dođe komemoracija u Bleiburgu. Svejedno, takvi su nanijeli veliku štetu hrvatskom narodu. Nažalost, pojedini desničarski krugovi, kojima se ne može zanijekati iskreno domoljublje, ne mogu to shvatiti. U svom neznanju i nepoznavanju političkih igara u svijetu, još uvijek nisu razumjeli da ništa nije sigurno dok ne postane sasvim sigurno. Hrvatska je sigurna samo u sigurnoj i demokratski organiziranoj Europskoj uniji i NATO-U.
Nešto od toga su mogli naučiti iz događanja u Ukrajini, ali i izjava poput one Orbanove ili talijanske desnice o tome kako su Istra i Rijeka njihov povijesni prostor. Upravo zbog toga Hrvatska može biti sretna, i pored svih problema, da se nalazi u Europskoj uniji koja je u startu otklonila mogućnost prekrajanja granica u Europi. Toga bi trebali biti svjesni i pojedinih crkveni, pogotovo oni laički, krugovi koji podržavaju desničarsko poigravanje sudbinom hrvatskoga naroda. Bolje je razmišljati na vrijeme, nego kasnije kukati kad se dobije politički šamar. Upravo su Hrvati u BiH dobili taj politički šamar, unatoč silnom zauzimanju Hrvatske vlade i predsjednika, jer su se pojedini krugovi previše družili s onima koji Europu preziru, a Ruse obožavaju. Istina, nade ima, jer nije u interesu te iste zapadne politike da Izetbegović Federaciju ili čitavu BiH pretvori u islamsku državicu.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
