Hrvatski narod nagledao se mnogih čuda posljednjih desetljeća a ponajviše među političkim elitama. Mijenjanje ideologija, stranaka, preskakanje u pobjednički tabor, tajna svjedočenja, sve je to dozvoljeno kada se želi vlast, utjecaj i novac.
U nenajavljeni posjet Njemačkoj ovih je dana stigao bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Svoju proljetnu turneju razgledavanja njemačkog krajolika otpočeo je posjetom Bavarskoj i njezinom glavnom gradu Münchenu. Dostupne informacije govore da gosta iz Hrvatske nitko nije primio u službeni posjet, pa se niti ne zna koja je bila svrha posjete Münchenu, osim razgledavanja ljepota toga grada.
I dok njemački umirovljenici u organizaciji poznatih turističkih agencija putuju po svijetu i tako upotpunjuju umirovljeničke dane, umirovljeni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ima nevjerojatnu privilegiju putovati na državni trošak i to prikazivati kao radno putovanje. Pri tome je potpuno nebitno odstupaju li Mesićeva radna putovanja od službene državne politike, kao što je bilo nedavno putovanje na rusko-hrvatski gospodarski forum u Moskvu, na koji je u tijeku najveće krize Zapada i Istoka poveo stotinjak gospodarstvenika, niti kakva je korist od takovih putovanja osim što se troši ogromna količina novca.
Budući je brojna hrvatska iseljenička zajednica u Njemačkoj okupljena oko hrvatskih katoličkih misija, Stjepanu Mesiću nije palo na pamet posjetiti ijednu, što je s obzirom na njegovu popularnost među iseljeništvom dobra odluka. Nije niti poznato je li bivši predsjednik posjetio u Münchenu Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, dvojicu bivših udbaša kojima se sudi zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.
Bilo kako bilo, ubrzo je razgledavanje katoličke prijestolnice Bavarske bivšem komunističkom aparatčiku dosadilo, pa mu je netko iz pratnje došapnuo da se u blizini Frankfurta nalazi najstarije golf igralište u Europi, na što je strastveni čuvar tekovina antifašističke borbe i komunističke revolucije oduševljeno reagirao i daljnje putovanje usmjerio prema 400 km udaljenom Frankfurtu.
Da proleterska klasna svijest nije više tako istančana kao u vrijeme Josipa Broza Tita govore i slučaj Stjepana Mesića. Naime Josip Broz Tito je izrazito bio nezadovoljan natruhama gospodskog ponašanja ondašnjih komunista. To je išlo toliko daleko da nije podnosio oslovljavanje sa „gospodine“ ili „gospođo“. Za J. B. Tita je takovo oslovljavanje bilo vezano uz epohu kapitalizma, a u socijalizmu za takove riječi nema mjesta. Josip Broz Tito se zgražao na puštanje jazza i tvrdio je da će se jugoslavensko društvo zbog toga naći u „hrđavoj situaciji“. Za Josipa Broza Tita je oslovljavanje gospođo, gospodine ili slušanje jazza bilo svojstvo viših klasa koje su pokazivale da su nešto više od drugih.
Izgleda da je Stjepan Mesić pokazao brus Josipu Brozu i njegovoj ideologiji komunizma, u koju ni sam Broz nije vjerovao jer je živo kao najveći kapitalist, s time da je njegovo vlasništvo bila cijela država, dok kapitalisti imaju samo ono što su sami stvorili ili nasljedili. Doduše, ostala je stara navika komunista- život na državni trošak!
Ne znam je li Stjepan Mesić što naučio u Njemačkoj i je li mu netko ispričao nešto o aferi bivšeg predsjednika Christiana Wulffa, koji je zbog plaćenog godišnjeg odmora na otoku Syltu u vrijednosti od 400€ bio prisiljen nakon dvije godine mandata dati ostavku. Siguran sam da spretni Mesić ne bi dozvolio da ga tamo neki umoče zbog 400€, ta on je svima objasnio da se može od prijatelja posudit 2.000.000 kuna. Neka institucije rade svoj posao govorio je nekada Mesić, valjda će konačno i proraditi!
Dario Holenda
