Prošlo je već 23 godine od osamostaljenja Republike Hrvatske i formalnog prelaska sa komunističkog sustava vlasti na liberalno demokratski. Uspostavi liberalno demokratskog društvenog uređenja i obnovi hrvatske državnosti naše društvo može zahvaliti prije svega hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, a onda i svim zaslužnim političarima, intelektualcima, Crkvi, kulturnim djelatnicima, koji su svojim radom razvijali demokratske ideje.
Danas živimo u 2014. godini i tek tamo negdje na marginama naših misli prisjećamo se 1991. godine i početka procesa tranzicije Republike Hrvatske i obrane demokratskih vrijednosti. Što se u ovih 23 promjenilo u našemu društvu? Mnogi će primijetiti da se prešlo sa centralnoplanskog gospodarstva na tržišno, totalitarni jednopartijski sistem zamijenjen je višestranačkim demokratskim sustavom, provedena je privatizacija poduzeća, za koju mnogi kažu da je kriminalna, sva državna poduzeća, bar teoretski, stavljena su u ravnopravni položaj s novim tržišnim konkurentima, Hrvatska je članica NATO saveza i Europske unije. Međutim, unatoč formalno-pravnim promjenama, u Hrvatskoj se puno toga nije promijenilo.
Nova kapitalistička elita
Vidimo da su mnogi bivši komunistički direktori preuzeli velika poduzeća ili banke, da su «deca komunista» postala nova kapitalistička elita. Na društvenoj sceni, a pogotovo u medijima vidimo da se na čelnim mjestima nalaze čuvari bivšeg komunističkog režima i suradnici jugoslavenskih tajnih službi, danas oni drže moralne lekcije hrvatskom narodu, kojeg svode na sekundarne korisnike njihovih informacija bez mogućnosti participiranja u dijalogu. Ako se netko i usudi kritizirati ponuđeno mišljenje, ili ako ne prihvati medijske instrukcije kao model vlastitog razmišljanja onda slijedi blaćenje do granice dehumanizacije osobe.
U Hrvatskoj se puno priča o antifašizmu i dojma sam da se niti u jednoj zemlji zapadno demokratskog uljudbenog kruga o antifašistima ne govori na način kao u Hrvatskoj, osim možda u Rusiji, Kini, Sjevernoj Koreji. Evo ovih dana su se povodom smrti Ljubičice bijele kako su komunisti tepali Josipu Brozu Titu okupili antifašisti iz svih krajeva već poznatog «regiona» a zapravo SFRJ. Tome derneku antifašista sigurno bi se pridružila i trenutna vladajuća hrvatska elita samo kada ne bi trebala dati odgovor na pitanja boraca: zašto su okrenuli leđa socijalizmu, zašto Hrvatska ne pomogne Rusiji i zašto ne obnovimo pokret nesvrstanih? Folklor na tome skupu već je viđan ranijih godina: uglavnom vijore se jugoslavenske zastave, zvijezde petokrake strše sa revera zelenih JNA jakni, harmonika dere neko srpsko kolo i kliče se voljenom drugu Titu. Sve to uredno prenose naši mediji popraćeno simpatičnim komentarima voditelja, koji gotovo nostalgično uzdišu za vremenom kada se živjelo u blagostanju.
Jugonostalgija
Na hrvatskoj televiziji gostuje pisac Igor Mandić koji svojim jugonostalgičnim komentarima dodatno uveličava proslavu smrti Ljubičice bijele. Čovijek se s pravom pita: pa što smo mi to u tranziciji mijenjali, i zašto je cvijet hrvatske mladosti morao stati 1991. na branik Domovine kako bi ostvarili san demokracije, slobode i neovisnosti? Ako je išta tranzicijiom i demokratskim promjenama trebalo postići onda je to osuda komunističkog totalitarno jednopartijskog sistema koji je ustoličio korupciju i nasilje kao metode vladanja. Jesmo li provodili tranziciju i demokraciju da bi ponovo slavili derneke u Kumrovcu, da bi slušali hvalospjeve Titu i Jugoslaviji? Je li tranzicija provođena kako bi krivotvorili modernu hrvatsku povijest u kojoj je ostvaren san mnogih hrvatskih generacija o samostalnoj državi? Zar je istinski antifašist Franjo Tuđman pogriješio kada je u svojoj politici povijesne pomirbe svih Hrvata, ponudio ruku pomirnicu? Kako je moguće da oni koji se danas u Hrvatskoj pozivaju na antifašističku povijest, zanemaruju djelovanje JNA, koja je proistekla iz partizanskog pokreta, i čiji general i partizan Veljko Kadijević 1991. nije priznavao AVNOJ-evske granice u Hrvatskoj?
Modernu hrvatsku državu i vrijednosti liberalne demokracije u Hrvatskoj donijeli su i obranili hrvatski branitelji sa svojim predsjednikom Franjom Tuđmanom i jedina prava tranzcija će se dogoditi onda kada Hrvatska bude članica zapadnog uljudbenog kulturnog kruga, i kada se Hrvatska bude pozicionirala kao mediteranska i srednje europska država, a ne kao dio Zapadnog Balkana, u koji nas tako nemilosrdno gura trenutno vladajuća elita sa svojim saveznicima u Londonu.
Piše: Dario Holenda
