Prije nešto više od tri godine u izbornom stožeru SDP-a u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Kukuriku koalicija predvođena Zoranom Milanovićem slavila je izbornu pobjedu. Među brojnim čestitarima našli su se ljudi iz političkog establišmenta bivše države. Posebno je dirljiv bio zagrljaj Zorana Milanovića i nekadašnjeg člana OZNE, a kasnije i UDBE Josipa Manolića. Prijateljski zagrljaj te poljubac visoko rangiranog jugoslavenskog obaviještajca Josipa Manolića uz komentar kako je Partija ipak njegova „prva ljubav“ iznenadili su mnoge s obzirom da se Zoran Milanović u javnosti želio predstaviti kao mlada nova snaga SDP-a neopterećena prošlošću.
Kada je 28. lipnja 2013. godine, samo dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju i ostvarenja jednog od najvećih ciljeva hrvatske politike, Hrvatski sabor izglasao tzv. Lex Perković postalo je jasno da u Hrvatskoj ne postoji politička volja za rasvijetljavanjem jednog od najbolnijih razdoblja hrvatske povijesti povezanog s komunističkim represivnim sustavom, a najave budućeg premijera Zorana Milanovića u pobjedničkoj izbornoj noći kako će Hrvatska postati dobro i pravedno mjesto za život, pale su definitivno u vodu.
Prije koji dan u jednom hrvatskom tjedniku oglasio se Josip Manolić govoreći za predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kako je ovaj bio suradnik UDBE. Naime, poznato je da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko od prvoga dana bio protiv izglasavanja tzv. Lex Perković u Hrvatskom saboru i da je HDZ napustio sabornicu prilikom izglasavanja ovog kontroverznog zakona, a koji je zaštitio bivše udbaše od izručenja njemačkim pravosudnim organima.
Još od samog izglasavanja Lex Perković u Hrvatskoj je otvorena žućna rasprava o tome treba li se u Hrvatskoj provesti proces lustracije bivših komunističkih dužnosnika i šefova represivnog aparata te doušničke mreže. Iz redova HDZ-a stižu podrške procesu lustracije a sam predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko više je puta naznačio kako je nužan proces odmaka od svih totalitarnih režima i vlasti Josipa Broza Tita.
Medijski istup Josipa Manolića prije svega služi difamiranju Tomislava Karamarka kako bi ga se diskreditiralo u javnosti u pokušaju dobivanja podrške procesu lustracije u Hrvatskoj. Osim difamacije, imao je Josip Manolić i osobnih interesa. Naime, dok je Tomislav Karamarko bio ministar unutarnjih poslova, hrvatska policija je pokrenula istragu o zločinima u Bjelovaru pri čemu je izravno optužila Josipa Manolića kao šefa OZNE zbog 120 žicom vezanih zarobljenika koji su odvedeni u šumu Lug i strijeljani.
Da je u Hrvatskoj proces lustracije nužno potreban govori i tekst iz američkog Daily Callera koji je ukazao na to kako je Ante Josipović, otac bivšeg predsjednika Ive Josipovića, kao predsjednik Ideološke komisje KPJ odgovoran za više kriminalnih dijela među kojima su i brojna ubojstva hrvatskih emigranata, a zbog kojih bi u nekim od europskih država mogao zaglaviti u zatvoru. Naime te su podatke imale srpske tajne službe u svojoj arhivi na temelju kojih su ucijenjivale nekadašnjeg hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića.
Proces lustracije je nužno potreban kako bi se rasvijetlili svi monstruozni zločini koje je Partija činila u ime naroda protiv naroda i kako se takva politička praksa više ne bi ponavljala. Lustracija je potrebna i kako bi se napravio odmak od starih komunističkih struktura čije je djelovanje arhivirano u Beogradu i koji su kao takvi poprilično ucijenjivi. Lustracija bi donijela punu slobodu i rasterećenje kao i satisfakciju žrtvama jugoslavenskog komunističkog represivnog aparata.
