Razmišljanja jednog hrvatskog branitelja
Jeste li se ikad upitali zašto se lijeve koalicije u Hrvatskoj rastakaju vrlo brzo nakon dolaska na vlast, gube podršku u javnosti, pa i među vlastitim biračkim tijelom? Ova Vlada predvođena Zoranom Milanovićem imala je osam dugih godina za pripremu dolaska na vlast. Dovoljno, dakle, da se pripreme kvalitetni programi, koji će preuzimanjem Vlade biti implementirani.
Vlada Zorana Milanovića je imala i rijetko kada viđenu podršku pravosudnih organa RH koji su, prenošeni medijima, javno sudili bivšem predsjedniku Vlade RH Ivi Sanaderu. Za pobjedu na izborima im više nije niti trebalo. U predizbornoj kampanji nam je predstavljen Plan 21 općenito napisan, to je plan, koji je sadržavao u sebi 21 točku na koje će se Vlada fokusirati u novom mandatu.
Što je od toga plana do danas ostvareno? Jednostavno ništa. Ranije žestoko kritizirano podizanje PDV-a za 1% od Vlade Jadranke Kosor, u narodu prozvanog „harač“, dolaskom Kukuriku koalicije na vlast dobilo je pojačanu verziju: ovaj puta PDV je podignut sa 23% na 25%. Vrlo brzo krenulo se u reforme, al ne one koje bi državi Hrvatskoj omogućile otvaranje novih radnih mjesta, ili koje bi učinile funkcionalnijom javnu upravu i administraciju. Krenulo se u rezanje prava braniteljima, pa su tako još jednom smanjene mirovine stradalnicima Domovinskog rata za 10%, počeo se primjenjivati zakon o dvojezičnosti u Vukovaru, najavljeno je donošenje zakona o istospolnim zajednicama, najavljen je Zdravstveni odgoj u školama, donesen je Zakon o predstečajnoj nagodbi kao i kontroverzni „Lex Preković“ itd.
Uglavnom, zadiralo se u sve ono što na neki način čini kohezivno tkivo u hrvatskome društvu dok Zakon o predstečajnoj nagodbi, kako kaže sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić, omogućava veću pljačku RH od provedene privatizacije. Donošenje kontroverznog zakona „Lex Perković“ i nepotreban sukob sa SR Njemačkom i Europskom komisijom otkrio je ideološke pozicije trenutne vladajuće Kukuriku koalicije. Silan trud esdepeovaca, svih ovih godina, da sa sebe skinu totalitarno komunističko nasljeđe, tvrdoglavim inzistiranjem na Lex Perković, duboko je kompromitirao Hrvatsku u očima europskih diplomata, a i domaće javnosti. Već ranije doneseno odbijanje pokroviteljstva Sabora RH nad komemoracijom u Bleiburgu pokazalo je svu besćutnost lijeve koalicije koja ne želi odati pijetet svim nevinim žrtvama ratnih stradanja.
Možemo slobodno reći da ova vlast ne pozna dušu hrvatskog čovjeka i da svoju političku baštinu ne vuče iz tradicije hrvatskog naroda, da ne prizna vrijednosti iz kojih je proizišla moderna hrvatska država, kao ni da ne razumije ekonomske postulate koji bi doveli do pojačanog zapošljavanja ljudi. Nedavno okončan sukob Zorana Milanovića i Slavka Linića, u kojem smo čuli teške optužbe za pogodovanje prijateljima i obitelji, ipak nije doveo do urušavanja lijeve koalicije. Izgleda da su vodeće pozicije u vlasti, u javnim poduzećima, a samim time i dobra primanja, ipak draži nego razmimoilaženja unutar stranke. U svakom slučaju najveći gubitnik su hrvatski građani koji će još godinu i pol morati trpiti ovu potpuno neučinkovitu vladu, čijeg su nedavno smijenjenog ministra znanosti obrazovanja i športa Željka Jovanovića novinari proglasili za najlošijeg u posljednjih 50 godina i čije je odluke Ustavni sud RH čak pet puta odbijao.
