Nije prošlo puno vremena od kada je general Ante Gotovina na glavnom zagrebačkom trgu Trgu bana Josipa Jelačića rekao onu veliku rečenicu „Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti“. Mnogi od nas tada su mislili da će se hrvatski branitelji od toga dana moći posvetiti svojim obiteljima, poslovima, hobijima, lječenju, a da će teme vezane za Domovinski rat, kao i njegovi protagonisti, dobiti ono mjesto u društvu koje im pripada. No, sa slobodom hrvatskih generala Gotovine i Markača nisu svi u Hrvatskoj bili zadovoljni, a ni društvena klima nije se bitnije popravila, bar što se tiče odnosa prema hrvatskim braniteljima i nastanku hrvatske države.
Već par dana nakon generalovog veličanstvenog govora na glavnom zagrebačkom trgu razno razni novinari, koji pišu na račun poreznih obveznika za mjesečna primanja od 70.000 do 130.000 kuna, jer im je država oprostila ogroman dug, nastavili su osuđivati Oluju i optuživati hrvatski politički vrh za zločine. Nisu se pomrili s time da je puštanje na slobodu hrvatskih generala ujedno i skidanje svake krivnje sa imena prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Mreže udruga okupljeni oko „Documente“ Vesne Teršelić i GOLJP-a (Građanska organizacija ljudskih prava) Zorana Pusića gotovo otvoreno agitiraju za poraženu velikosrpsku politiku, pa Zoran Pusić nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima zove Beograd i Savu Štrbca, bivšeg tajnika tzv. Vlade Republike Srpske Krajine, i poručuje: “Gospodine Štrbac, nismo svi u euforičnom stanju, ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno, da je presuda bila osuđujuća to bi bio početak jednog istinskog, dubinskog pročišćavanja i suočavanja sa prošlošću hrvatskog naroda. Ovako ova će katarza biti odgođena za izvjesno vrijeme, ali ona mora doći kad-tad.“
Milorad Pupovac, saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, koji je predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, smatra da je oslobađajuća presuda hrvatskim generalima i Domovinskom ratu nepravedna, te pita: “Zašto jedan rat za ponovo uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja treba biti legitiman?“. Mnogi si sa pravom postavljaju pitanje čije interese zapravo zastupa Milorad Pupovac?
Oliver Frljić, intendant riječkog Hrvatskog narodnog kazališta, koji je izazvao čitav niz reakcija u javnosti svojim ekscentričnim ponašanjem, u intervju za DW kaže: “Diskriminacija je upisana u same temelje Republike Hrvatske. Božićnim ustavom iz 1990. godine Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalnom manjinom.“.
Iako se hrvatski narod i hrvatsko političko vodstvo početkom devedesetih jasno izjasnio da želi stvoriti modernu Hrvatsku državu na odmaku od svih totalitarnih političkih režima, bilo da je riječ o fašizmu ili komunizmu, on je dvadesetipet godina nakon osamostaljenja Republike Hrvatske suočen s tim da mu se predbacuju grijesi nekih davno propalih režima. Strategija kojom su velikosrpski ideolozi napadali hrvatsko političko vodstvo početkom devedesetih, da je na djelu „reafirmacija fašizma i nacizma na ovim prostorima“, nastavila se četvrt stoljeća nakon osamostaljenja Hrvatske. Za njih je svako postojanje Hrvatske države jednostavno fašistički zločin.
Ostatak teksta pročitajte u tiskanom izdanju Fenix-a koji je na prodajnim mjestima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Luxemburgu u prodaji do 10. veljače!
