Zadnji šef diplomacije u bivšoj Jugoslaviji, Budimir Lončar oglasio se u medijima povodom objave knjige o njegovom životnom putu. Strogo formalno gledajući, nije riječ o autobigrafiji, ali poznavajući rad autora tog (ne)djela, povjesničara Tvrtka Jakovine, možemo reći da je riječ o šegrtovom pisanju majstorove biografije.
Piše: Ante Gugo
Nekoliko činjenica iz razgovora Budimira Lončara za hrvatske medije traži postavljanje dodatnih pitanja. On na vrlo čudan način objašnjava to što je podržao embargo na uvoz oružja svim republikama bivše Jugoslavije. Kaže da se Hrvatska ionako naoružavala na crnom tržištu, a da je embargo najviše pogodio Srbiju.
Ovako smiješnom objašnjenju teško da treba nešto dodati, osim da se Lončar danas ruga svima nama. On to radi i kad priča o ubojstvima hrvatskih emigranata po svijetu. Kaže da su to radili lokalni šefovi Udbinih ispostava, pa tako apostrofira i onu u Osijeku u kojoj je karijeru započeo Josip Perković. Tako bi mlađim naraštajima koji ne pamte ta vremena, iz prve ruke jedini krivac za ta brojna ubojstva trebao biti već utamničeni Josip Perković. Budimir Lončar, kao ni njegov biograf Tvrtko Jakovina, niti ne pokušavaju odgovoriti na pitanje kako je bilo moguće da u tako moćnoj tajnoj službi neki lokalni šerif poduzima akcije u inozemstvu u ime države, riskirajući tako diplomatske skandale, ali i neke međudržavne odnose i veze?!
Ljudi iz sjene
Ključni element u ovoj priči su baš ti mlađi naraštaji. Puno prije Budimira Lončara, u svoju verziju vlastite prošlosti počeo nas je, kroz nekoliko knjiga, uvjeravati i Josip Manolić. Postavlja se opravdano pitanje: Zašto to rade stogodišnjaci koji su ostavili svoj pečat na hrvatskoj novijoj povijesti?
Da bi se dobio odgovor na ovo pitanje, treba poznavati osobni put jednog i drugog, te ponešto znati o njihovim društvenim vezama i okruženju danas.
Riječ je o ljudima koji još uvijek nastoje iz sjene upravljati određenim društvenim procesima. Svjesni svoje biološke prolaznosti, žele svoj politički život učiniti besmrtnim. Oni nude svoju verziju istine onima koji će taj dio hrvatske prošlosti proučavati samo iz knjiga. Nama, koji se sjećamo tih vremena i koji smo kroz svoj novinarski rad bili kroničari tadašnjih zbivanja, ostaje samo zabilježiti kako Lončar nije slučajno spomenuo Josipa Perkovića u kontekstu samovoljne likvidacije emigranata po svijetu. Naime, Josip Perković je zaslužan za otkrivanje Memoranduma SANU, što je u znatnoj mjeri omelo planove na stvaranju Velike Srbije, kojima se Budimir Lončar tada nije usprotivio. Očito Lončar to nikad nije oprostio Perkoviću, pa mu danas zabija zadnji čavao u lijes njegove prošlosti.
Igra s istinom
Budimir Lončar se poigrava istinom nadajući se da je malo onih koji je znaju. Tako on danas sebi pripisuje nagovaranje Ante Markovića da smijeni Veljka Kadijevića, u trenutku kad je taj general planirao koordinirani vojni puč s generalom Jazovom u tadašnjem SSSR-u. Lončar, valjda zbog biološkog zamora materijala, zaboravlja kako je još živ general Antun Tus koji je pred Markovića izašao s planom da se uhiti Kadijevića, što je tadašnji predsjednik Savezne vlade odbio.
Tus je o tome progovorio baš u razgovoru za Nedjeljnu Dalmaciju kojeg je vodio s autorom ovoga teksta i koji je objavljen u tom tjedniku 24. lipnja 1992. godine. No, modus operandi Budimira Lončara isti je kao i kod Manolića i svih drugih koji danas peglaju vlastitu prošlost.
Tako nas Manolić uvjerava kako se s Tuđmanom razišao zbog neslaganja oko politike u BiH, kao da smo svi zaboravili da se taj politički razlaz dogodio u proljeće 1992., kad je Tuđman javno objavio da više ne dolazi u obzir nikakav ulazak Hrvatske u konfederaciju s drugim jugoslavenskim republikama.
Kratko nakon toga, Manolić okuplja svoje drugove iz partizana, obnavlja rad Saveza antifašista i objavljuje kako su se oni okupili da bi se suprotstavili ustažizaciji Hrvatske. U razgovoru za hrvatske medije, Budimir Lončar tvrdi kako mu je Tuđman nudio funkcije, ali on ih nije htio prihvatiti zbog Gojka Šuška i nacionalističke politike dijela tadašnjeg političkog vrha.
Fenix-magazin/MD/Ante Gugo
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
