Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević odao je u utorak na Sljemenu počast Aleksandri Zec i njezinim roditeljima, ubijenima u prosincu 1991., kao prvi predstavnik Grada Zagreba u posljednjih 30 godina, priopćeno je iz Srpskog narodnog vijeća (SNV), javlja HINA.
Komemoracija se, kao i svake godine, održala kod bivšeg sljemenskog doma Adolfovac, gdje su u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. ubijene djevojčica Aleksandra i njezina majka Marija Zec, dok je otac i suprug Mihajlo Zec ranije te večeri ubijen na zagrebačkoj Trešnjevci.
Program su organizirali Antifašistička liga RH, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.
Zločin kojeg su počinili pripadnici Merčepove pričuvne jedinice MUP-a preživjeli su Aleksandrina sestra Gordana, tada sedmogodišnjakinja i mlađi brat Dušan Zec, tada desetogodišnjak, navodi se u priopćenju.
“Svi znamo što se ovdje dogodilo prije 30 godina, znamo tko su počinitelji, koji su bili motivi, a isto tako svi znamo da za to nitko nije odgovarao. Tragično je da u posljednjih 30 godina gradonačelnik Zagreba nije komemorirao ovaj zločin i i da se pušta da na taj način ovakvi zločini padaju u zaborav”, rekao je Tomislav Tomašević.
Dodao je kako je na komemoraciju došao kao zagrebački gradonačelnik, ali i član, zajedno s cijelom delegacijom, jer žele živjeti u gradu gdje je zločin zločin, bez obzira na to tko ga je počinio i nad kim je počinjen, i da za taj zločin oni koji su počinitelji isto tako i odgovaraju.
“Ovdje sam upravo zato što smatram da ovakvi zločini ne smiju pasti u zaborav kako se nikad više u budućnosti ne bi ponovili”, rekao je Tomašević.
Kaže da želi živjeti u gradu u kojem se svatko tko ovdje živi, osjeća kao da je u svom domu, “gdje nema diskriminacije po bilo kojoj osnovi, gdje nema diskriminacije po osnovi nacionalnosti, po vjerskoj pripadnosti, po boji kože ili bilo kojoj drugoj osnovi”. “I gdje se, kažem još jednom, svaki zločin kažnjava, gdje ne postoje nepravde kakve su se dešavale u ovoj jednoj doista najsramotnijih epizodi u suvremenoj povijesti grada Zagreba”, izjavio je Tomašević.
“U tom smislu, ovdje sam i kao zalog bolje budućnosti da će grad biti otvoren grad za sve i da će u njemu svatko imati mjesto, da će u njemu svatko imati jednaka prava i jednake mogućnosti”, dodao je.
Obećao je i da će svake godine bit tamo “ponizno, ali i prkosno”. U želji da pokaže kako “u ovome gradu i u ovoj zemlji žive ljudi koji su duhom braća i sestre Mihajlu, Mariji i Aleksandri, i da uspomenu na njih nosimo u srcima”, rekao je Tomašević. “Ovo je naš grad, i ovo je njihov grad. I uvijek će to biti. Pobrinut ćemo se za to“, kazao dodao je.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac kazao je da je “obitelj Zec i još mnoge obitelji u ovoj zemlji vjerovala u to da im njihov dom i njihovi gradovi pružaju sigurnost, da im odluka da budu s drugim ljudima u ratnim okolnostima jamči sigurnost i to je ono što simbolizira Aleksandra i njezini roditelji”.
“To je snažna poruka, vjera da ljudi u ratu mogu živjeti zajedno. Vjera da oni koji takvu vjeru poruše ovakvim zločinom, nemaju mjesta među vjerujućim sugrađanima, onima koji vjeruju jedni u druge, zajednički život, zajednički grad i u zajedničku domovinu”, naglasio je.
Aktivistkinja Tatjana Dragičević, i sama ratna stradalnica, ispred Antifašističke lige pročitala je proglas u kojem je naglašeno kako je Aleksandru iz sna i iz života otrglo ratno nasilje i učinilo je jednim od simbola djece žrtava rata, kao što su to po svojoj nesreći postali: Goran i Slobodan Čengić iz Ervenika, Dario i Tomislav Jurić iz Kostrića, Danijela Roknić iz Karlovca i mnoga druga djeca. “Sva su ta djeca imala pravo na miran san i pravo na život”, dodala je.
Po njezinim riječima, mnogo je časnih i dobronamjernih inicijativa dolazilo s raznih strana i sve su one počinjale i završavale željom da rodni grad djevojčice Aleksandre, kao i njena osnovna škola – August Šenoa, omoguće mjesto ili makar maleni prostor sjećanja na nju.
“Kukavičluk i oportunizam, nedostatak savjesti i bešćutni nacionalizam, ukidanje prava na pravdu izveli su ubojice porodice Zec na slobodu. Nitko od njih nije osuđen, samo zapovjednik, i to – premalo i prekasno. Ako su počinioci zločina na slobodi, onda svi mi drugi – nismo”, stoji u proglasu i dodaje se da ako ne postoji ulica, trg ili igralište koje nosi ime Aleksandre Zec, onda ovaj Grad zaista nije njezin.
U umjetničkom dijelu komemoracije sudjelovala je pjesnikinja Sanja Baković, pročitavši svoju pjesmu “Znak nijemog jelena“, a svjetlosni stupovi sjećanja, vidljivi iz većeg dijela Zagreba, simbolično su tokom večeri postali spomen obilježje obitelji Zec, jer, kako se navodi u priopćenju SNV-a, u Zagreb nema spomenika na mjestima pogubljenja na Trešnjevci i na Sljemenu.
Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske je u povodu 30. obljetnice ubojstva dostavila prijedlog Odboru za imenovanja naselja, ulica i trgova Grada Zagreba za unošenje imena obitelji Zec u Fond imena iz kojeg se imenuju javne površine na području Grada Zagreba.
Na komemoraciji su sudjelovali i Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH, Milorad Pupovac, predsjednika SNV-a, Joško Klisović, predsjednik Skupštine Grada Zagreba, Viktor Gotovac, predsjednik zagrebačkog SDP-a, Vesna Teršelič, Zoran Pusić, kao i mnogi aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava koji godinama na današnji dan posjećuju ovo mjesto.
Fenix-magazin/MD/Hina
