Fotelje se ne odriču dokle god ih se ne odnese s nje
Snažna najava predsezone u Hrvatskoj, a počinje opet sa bezbroj puta viđenom scenom, ovaj put sa izletničkim turizmom. Prizor u polumraku dana gdje se netko od političkih aktera ukrcava u kombi u sportskoj odjeći u pratnji organa vlasti odjeven u sportsku odjeću kao da se zaputio ranom zorom u obližnji planinarski dom na grah i kobasice – po tko zna koji put. Ne znam koliko smo se toga nagledali u recentnoj hrvatskoj povijesti. Ovi iz USKOKA mogu i putničku agenciju upisati u svoj registar djelatnosti nastave li ovako kupiti „putnike“ iz obje stranke. Izletničke ture za Remetinac u jednom smjeru, vrlo povoljno, povratna karta na upit.
Posljednja u nizu, županica najsiromašnije županije u Hrvatskoj koja mjesecima drži kvotu gledanosti i čitanosti aferama koje joj se stavljaju na teret. Razlog konačnog ulaska u izletnički kombi Uskok-toursa je navodna malverzacija financijskom procjenom jedne zgrade koju je Porezna uprava sutradan demantirala na javnoj pressici i potkrijepljena dokazima. U stopu je prati stranački kolega, gradonačelnik grada na Vuki, kojemu se, među ostalim ozbiljno predbacuje da je čak uzimao novac namijenjen vukovarskoj djeci za ljetovanje. Ovo je, naravno jedan od intrigantnijih navoda, no i to gotovo pa više i nezanimljivo građanima Hrvatske jer su se tih epizoda i glavnih glumaca, a o sporednim glumcima da ne govorimo, nagledali do besvijesti posljednjih godina . Ne bi me čudilo da to uđe u kakav leksikon antologije moderne hrvatske povijesti, jer je to, izgleda sve na što će se svesti vrijeme koje su mnogi pojedinci proveli u foteljama stranačkim.
Najzanimljivija je uzlazna putanja trenda stranačkog izjednačavanja, više ne dominiraju Novo-Remetinčani jedne stranke, polako ih sustižu i ovi drugi , isto od naroda izabrani. Zajedničko oboma: fotelje se ne odriču dokle god ih se ne odnese s nje. Tako je i gore navedena gospođa silom prilika tek kada je osvanula make-up-free u polumraku dala ostavku na stranačke dužnosti, no mjesta županice se ne odriče, a kolega joj se ne odriče mjesta gradonačelnika, nego mjesta u predsjedništvu stranke. Ono što nije zajedničko je potpuna suzdržanost ostalih stranačkih kolega, od kojih nitko ne daje nikakve izjave, a kamoli potporu ovim medijskim zvijezdama. Kod garniture prije su se ipak pojedini znali svrstati i deklarirati kao prijatelji ili barem kao lojalni kolege uz svoje privedene ili prozvane drugove.
Dok se u ostatku civiliziranog svijeta ostavke daju i zbog daleko manjih razloga, kod nas se ekipa smješka u kamere dok su im ruke u teglama pekmeza do lakta, a gledaju bi li mogli i negdje drugo zagrabiti. Eto nas u Europi, a opet smo tako daleko od nje u svemu – niti se ne usuđujem podsjetiti na ostavku njemačkog predsjednika Wulfa radi tričavih sedamsto eura ( ispostavilo se mjesecima kasnije nakon istrage) koji nisu spadali u nikakvo mito ni korupciju u konačnici – a gdje smo mi tu? Gdje su hrvatski birači u svemu tome koji su tim ljudima podarili svoje povjerenje i svoj glas, te su uz pomoć njih došli do funkcija na kojima pletu te svoje lukrativne mreže? A gdje je isprika tim svim državljanima Hrvatske , gdje je politička kultura i ljudsko dostojanstvo, ako ništa drugo, kad čast i poštenje već leže negdje u dubokom mulju? To nitko ovdje ne zna, ali je vrlo vjerovatno da su ostale negdje uz grah i kobasice, dok se masnim prstima vadilo još iz kotla.
Sandra Marelja Muić
