Nema Hrvata koji je obnašao neku važniju ulogu da nije procesuiran ili bar osumnjičen. I u oporbi i u vlasti.
Slučaj u Orašju još jednom je otvorio pitanje montiranih političkih procesa u BiH. Međutim, nije BiH iznimka u tim istražiteljsko-pravosudnim igrama. Svjedoci smo i brojnih, manje-više sličnih primjera u okruženju. Sumnja se kako su mnogi sudski procesi u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji… provedeni po političkom nalogu. Pa čak i u demokraciji kakva je Amerika mnogi dvoje zašto je FBI baš desetak dana uoči izbora otvorio istragu koja diskreditira Hillary Clinton.
Najmoćnije oružje u obračunu s političkim neistomišljenicima imaju policija, tužitelji i suci. Njihovi potezi odlučuju o tome tko će biti na vlasti, ili će tko iz vlasti u zatvor. Izravno utječu i na odnose među državama. Ova država ima tri sukobljene istine, a jedan narod (Bošnjaci) presuđuje koja je prava. Tako je rat i nakon Daytona nastavljen nekim drugim sredstvima.
Nema Hrvata koji je obnašao neku važniju ulogu da nije procesuiran ili bar osumnjičen. I u oporbi i u vlasti. Zatvarani su aktualni i nekadašnji predsjednici države, suda, SIPA-e, generali… Hrvati u svim slučajevima ozbiljno sumnjaju kako su ova zastrašivanja u funkciji slabljenja njihove političke pozicije i motiviranje iseljavanja iz BiH. Jednako tako i bh. Srbi doživljaju i domaći i međunarodni sud. I jedni i drugi upozoravaju kako prema bošnjačkim liderima, a osobito časnicima, Sud i Tužiteljstvo imaju druge kriterije. Broj optuženih i presuđenih Bošnjaka govori kako ova upozorenja nisu neutemeljena. No, nisu ni svi Bošnjaci u istoj poziciji. Državno Tužiteljstvo bošnjačkoj politici služi i za discipliniranje svojih sunarodnjaka koji se drznu misliti drugačije od zacrtanoga puta. Najdrastičniji primjer je uhićenje lidera SBB-a Fahrudina Radončića. Tužiteljstvo ovakvim radom upravlja odnosima unutar svoga naroda (Bošnjaka), između triju naroda, između država… Posljedice su raspad koalicija, nepovjerenje među narodima i državama.
U takvom ambijentu čak i kada rade profesionalno u Sud i Tužiteljstvo BiH se sumnja, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što su (i) po nacionalnoj strukturi dominantno bošnjački. Gotovo je nemoguće bez održivog i za sve prihvatljivog političkog ustroja u BiH promijeniti stanje u pravosuđu. Međutim, i te su promjene nemoguće zato što se i one “kontroliraju” optužnicama. U začaranom krugu našle su se politika i pravda. Zato se za početak moraju pronaći mehanizmi kojima Tužiteljstvu i Sudu ne bi bilo ni u primisli bavljenje politikom. Možda su rješenje nacionalni izbalansirani ili objektivni međunarodni suci. Ili barem zatvaranje priče o zapovjednoj odgovornosti koja se široko tumači i selektivno primjenjuje. Treba razmisliti i o ograničenoj amnestiji. Pa čak i o povratku imuniteta političarima dok su na funkciji. To bi zatvorilo prostor za montirane procese. Apsurdno je da tužitelji i suci vode procese protiv svojih ratnih neprijatelja. Čemu sudski procesi kad se ionako znaju presude prije podizanja optužnice.
Fenix-magazin/Jozo Pavković/Vecernji.ba
