U medijima se može zapaziti da su pojedini politički krugovi u Bosni i Hercegovini sve oštriji u napadima na visokog predstavnika Christiana Schmidta, jer se on, navodno, umiješao u rješavanje pitanja koja ga se ne tiču.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Dobar im je kad njegovi stavovi odgovaraju njihovoj percepciji o uređenju BiH, a opasan kad podržava Dayton. Ono što zbunjuje, jest činjenica da kritičari Schmidta dolaze uglavnom iz krugova SDA i DF-a, kao i ponekih pojedinaca koji se rado služe pričom o nužnosti postojanja jedne nacije u državi, to jest bosanske. Zanimljivo je da dvije spomenute stranke nemaju, ideološki gledano, ništa zajedničko osim priče kako im je silno stalo do jedinstvene Bosne i Hercegovine.
Bosanska državna nacija
Onome kojemu je stalo do BiH, taj se ne služi lažima, podvalama i ocrnjivanjem visokog predstavnika, nego radi, prije svega, na tome da se postigne sporazum između tri konstitutivna naroda, što može biti od koristi za sve građane države. Jasno je njima da je BiH moguća samo ako su sva tri naroda zadovoljna, zasigurno i oni „nesvrstani“. Među „nesvrstane“ se može ubrojiti sve one koji grade politiku na iluzijama kako je moguće stvoriti bosansku državnu naciju u BiH, te je na taj način pretvoriti u unitarnu državu, kao što je to bila ideja velikosrpskih ideologa u propaloj državi.
Raspad Jugoslavije se dogodio upravo zbog toga što različite nacije u njoj nisu bile spremne odreći se svojega identiteta u korist iluzije koja je u startu bila osuđena na propast. I tada kao i sada najveće iskrene pristalice jugoslavenske nacije bili su oni koji se nisu mogli svrstati, što je donekle i razumljivo, ali ne i opravdano, jer nitko nema pravo tražiti od drugih da pristanu na odricanje od vlastitog identiteta kako bi se i „nesvrstani“ mogli svrstati. Isto kao što su mnogi dobronamjerni ljudi iz kruga „nesvrstanih“ naivno vjerovali srpskim ideolozima jugoslavenstva, iza čega se skrivala ideja velikosrpske dominacije, tako nasjedaju priči pojedinih bošnjački ideologa oni koji misle da bi stvaranje jedne bosanske nacije riješilo sve probleme.
Sprega SDA i DF-a
Nema sumnje da dvije spomenute stranke glede uređenja BiH imaju različite ideološke poglede. Koliko je ta sprega SDA i DF-A u pojedinim slučajevima prozirna, vidi se najbolje u tome da upravo gorljive pristalice SDA ne žele čuti za bosansku naciju, uvjereni da je ona podvala Bošnjacima, koji su se svojevremeno odrekli muslimanske nacije u korist bošnjačke.
Poneki Bošnjaci još uvijek pored riječi Bošnjak pišu velikim slovom i Musliman (Musliman Bošnjak). To i nije toliko apsurdno kad se zna da je u islamskom svijetu „musliman“ nadnacionalna kategorija, koja pripadnike te religije povezuje dublje nego pripadnost jednom narodu. Suvremeno kršćanstvo ne poznaje taj pojam. Nacionalno je uvijek ispred vjerskog. Francuze, Engleze ili Nijemce ne zanima puno da li pojedini narodi pripadaju njihovoj religiji koliko sličnim političkim pogledima na život.
Ideološka nepovezanost
Istina, nisu svi muslimani potpuno jedinstveni. To se najbolje pokazuje u odnosu na rat Izraela i Palestinaca. Razlog za to ne leži u odustajanju od muslimanskog identiteta na globalnoj razini, koliko u želji pojedinih kraljeva i vlastodržaca da zadrže vlast. Da nije u pitanju strah od gubitka vlasti, ili da se pita narod, sve bi arapske zemlje, pa i one svjetske, bile u ratu s Izraelom. Budući da se kod većine pristalica DF-a radi o nostalgičarima za onim vremenima kad je je jugoslavenstvo bilo u modi, postavlja se pitanje što žele postići u sprezi s izrazito muslimanskom strankom SDA?
Teško je povjerovati da kod obje grupacije postoji doista istinska ideološka povezanost. Prije bi se moglo reći da jedni koriste druge za vlastite ciljeve: SDA u želji da postane dominantni faktor u BiH, a vodstvo DF da se dobro uhljebi i sačuva stečene pozicije. Svatko ima pravo na svoje političke stavove, ali ne i na one „zavadi pa vladaj“, jer to, uz srpski separatizam, može dovesti do novih sukoba u BiH. Očito je da kod pojedinih političkih krugova u BiH postoji strah od mogućeg sporazuma tri konstitutivna naroda, jer bi izgubili uporište kod nesigurnih i izmanipulirani birača, pogotovo onih koji vjeruju da se BiH može urediti kao Jugoslaviju, u kojoj bi dominirao jedan narod.
Uhljebi
Pritisak na visokog predstavnika Schmidta zbog njegovog svjedočenja pred sudom u Strasbourgu koje bi moglo dovesti do revizije presude glede tužbe Komšićeva suradnika Kovačevića, zabrinjavaju one koji su se na ideji „nesvrstanosti“, dobro uhljebili. Nažalost, na Schmidta se okomio i Krug 99, za kojeg se već unaprijed zna kojem ideološkom krugu pripada. To su oni vro svrstani iako se prodaju za „nesvrstane“.
Takve bi trebalo podsjetiti da današnje Švicarske ne bi bilo da se konstitutivni narodi nisu dogovorili oko pravednog uređenja zemlje, koje je svakoj etničkoj grupi garantiralo očuvanje vlastitog identiteta. U tom duhu su i stvarani etnički kantoni (županije), čak i neki sa svega petnaestag tisuća stanovnika. Iako se danas gotovo svi domicilni stanovnici Švicarske osjećaju Švicarcima, loše bi prošao onaj koji bi pokušao dokinuti kantone (županije) ili omalovažiti pripadnost jednoj jezičnoj, vjerskoj i kulturološkoj zajednici.
Švicarski i belgijski model
Slično bi se proveli i oni koji bi pokušali dokinuti regije u Belgiji i na taj način osigurati mogućnost većinskim Flamancima da biraju političke predstavnike valonskoj ili njemačkoj zajednici. Dobro to znaju i oni koji u zadnje vrijeme napadaju visokog predstavnika. Što se krije iza toga? Kod jednih želja za očuvanjem pozicija, a kod drugih moguća dominacija jednog naroda i jedne vjere. U oba slučaja radi se o naivnim pogledima na političko stanje u BiH.
Nažalost, pojedini bošnjački političari umjesto da se zajedno s Hrvatima suprostave srpskoj secesiji, čine sve da im se ogadi država BiH. Vrijeme je za više realnosti u politici, a o poštenju da i ne govorimo. Isključivost može dovesti samo do novih nemira i još većih podjela u društvu. Političari u BiH bi morali znati da je Švicarska krenula u pravom smjeru tek tada kad su se sve četiri etničke grupe (njemačka, francuska, talijanska i retoromanska) dogovorile oko uređenja zemlje.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. fra Luka Marković
