Na svijetu ne postoji zemlja u kojoj ima toliki broj „domoljubnih stranaka“ kao u Hrvatskoj. Mnogi od njihovih predsjednika ili vladara iz sjene se silno uzbude kad govore o interesima hrvatskog naroda, gurajući ipak sebe u prve redove, pa čak i tada kad nemaju nikakve izglede dobiti izbore.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Često se smatraju Bogom pozvanim spasiti hrvatski narod od izdajnika, previđajući pri tome da nemaju niti političke karizme niti mudrosti. Uvjeravajući sami sebe kako su jedini spasitelji, štete često više svojem narodu nego oni koji još uvijek ne vjeruju da je Tito umro i Jugoslavija propala.
Ovi drugi grade svoju karijeru oslanjajući se na one birače koji se ne mogu nikako osloboditi lažnih sjećanja da je u doba komunizma bilo bolje nego danas, ali i uvjerenja kako su Hrvati nacionalisti.
Primjer Zagreba
Njihov izborni uspjeh leži u činjenici da takvih istomišljenika, pogotovo u gradovima, imaj još uvijek puno.
Zagreb je najbolji primjer za to. Gradonačelnikom postaje čovjek koji se proslavio jedino sudjelovanjem u demonstracijama. Čak niti to nije problem. Gradonačelnik ili gradonačelnica Zagreba, kao i predsjednik Amerike, može biti svaki normalan pojedinac koji zna slušati i uvažavati savjete svojih mudrih i iskusnih suradnika.
Nažalost, aktualni zagrebački gradonačelnik nije u toj poziciji. Oni koji ga savjetuju, imaju isto onoliko političkog iskustva koliko i on sam. Sva njihova mudrost se svodi na to da u Hrvatskoj nije dobro, jer nema one „demokracije“ koja bi zadovoljila njihove želje za povratkom na neka stara vremena u kojima bi se Hrvat morao nekoliko puta okrenuti oko sebe prije nego rekne naglas da jest to što jest, domoljub koji se ne stidi svojega porijekla, niti branitelja koji su pobijedili srpskog agresora.
Baka iz Vidovica
Pišući ovu kolumnu čitam tekst Julijane Matanović o susretu s nekom bakom iz gradonačelnikovih Vidovica, mojeg susjednog sela, koja s ponosom govori da će glasati za njega, jer eto s njegovom pobjedom nitko joj više ne može reći da nije Hrvatica, jer dolazi iz Bosanske Posavine.
Šteta što joj Julijana nije pojasnila da upravo one oko Tomaševića Hrvati iz BiH zanimaju manje od lanjskog snijega.
Što više, mnogi od njih ne vjeruju uopće da u BiH ima Hrvata. Ili da joj je barem pojasnila da bi u nesvijest pala kad bi shvatila što oni oko njega ideološki zastupaju.
Izvjetrene ideje
Pa ipak nostalgičari za starim vremenima nisu glavni problem Hrvatske, jer ih većina Hrvata na državnoj razini neće nikada podržati. Veći problem su oni koji misle da su spasitelji, kao i to da se Hrvatsku u Europi može graditi na nekim idejama koje su izvjetrile.
Vrijeme je da se istraživanje prošlosti ostavi povjesničarima, a aktualna politika preda u ruke onima koji mogu učiniti nešto za hrvatski narod, ne vraćajući se sustavno u prošlost. Prošlost treba preispitivati, ali budućnost je barem isto toliko važna, vjerojatno i važnija. Naime, tamo gdje nje nema, nema niti mladih ljudi. Odlaze u svijet u kojem se razgovara više o budućnosti nego o prošlosti.
Koliko istinskog domoljuba ima kod onih samodopadnih poglavica stranaka, ili vladara iz sjene, pokazat će se ponajbolje u njihovim reakcijama u odnosu na drugi krug izbora u Zagrebu.
Marija može ispraviti nepravdu
Na jednoj strani je grupica oko Tomaševića, kojoj predbacuju nedostatak domoljublja, a na drugoj žena s ljudima koji zrače mladošću i onom istinskom domoljubnom mudrošću, ali i znanjem koje je u ovim turbulentnim vremenima potrebno hrvatskom narodu.
Teško je povjerovati da će oni samoproklamirani „domoljubni političari“ smoći snage reći da bi bilo dobro da u Zagrebu ne pobjedi kandidat stranke „Možemo“. A trebali bi, ako su doista pravi domoljubi.
Istina, teško je prihvatiti da su tamo neki „klinci“ okupljeni oko Marije Selak Raspudić za Hrvatsku korisniji od njih, možda čak i veći domoljubi, iako ne pričaju samo o prošlim vremenima, o povijesnoj nepravdi koja je učinjena Hrvatima.
A trebali bi podržati gospođu Selak Raspudić, jer se tu nepravdu može ispraviti dobrom domoljubnom politikom koja će zadržati mlade ljude u Zagrebu i Hrvatskoj.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
