Psiholozi i sociolozi su mišljenja da prvih šest godina djetinjstva utječu na tjelesni, emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj pojedinca. Uostalom iskustvo susreta s ljudima, svejedno u kojem pozivu, potvrđuje da su mnoge stvari iz obiteljskog odgoja ponijeli u život.
Za Fenix-magazin piše Dr. fra Luka Marković
Istina, pojedinac je svojim trudom i razumom sposoban pročistiti pojedina krivo ustrojena sjećanja. U tom kontekstu se može kao i kod onoga religijskog govoriti o obraćenju, spoznaji da se svijet ne sastoji samo iz tame i svjetla, onoga što nam je posredovano, nego da može izgledati i šarenoliko.
Nažalost, veliki dio ljudi ostaje čitav život zarobljen onim iskustvom prvih godina života. Ideološka podijeljenost u hrvatskom društvu govori puno o tom tragičnom utjecaju odgoja u djetinjstvu na razvoj ljudske osobe.
Hrvatski narod je, htjeli mi to ili ne htjeli priznati, duboko podijeljen. Na jednoj strani su oni koji se raduju da je slobodna Hrvatska tu, ponekad i nekontrolirano, dok drugi iz ideoloških razloga ne mogu zaboraviti Jugoslaviju. Odgoj u djetinjstvu je učinio svoje. Oni prvi su u djetinjstvu pod utjecajem roditelja sanjali hrvatsku slobodu dok je drugima Jugoslavija toliko prirasla srcu da je niti danas ne mogu zaboraviti.
Thompsonov koncert
O čemu se radi pokazuje najbolje nedavno održani koncert Thompsona u Zagrebu. Dok je za jedne, u čemu ima jako puno istine, prošao bez ikakvih posebnih izgreda, pa i oni nacionalističkih, drugi ga promatraju kao ustašoidni skup, i to samo jer su se na njemu pjevale rodoljubne pjesme.
Iako je policija odradila svoj posao i privela stotinjak osoba koje su remetile mir, beogradski mediji, pogotovo oni četnički i velikosrpski orijentirani, govore o ustaškom divljanju. To što oni tako misle nije veliki problem, jer se hrvatski čovjek navikao na to da je u srpskim očima ustaša.
Uostalom, mnogi zavedeni Srbi i ne mogu drugačije, jer žive od krivih sjećanja kako su kroz povijest bili anđeli a drugi sotone. Ideologija „srpskog sveta“ je učinila svoje. Nažalost, Srbijom vlada još uvijek četnička politika, podržana od strane pravoslavnih episkopa, koja ne krije pretenzije na teritorij susjeda. Uostalom, o tome je govorio i patrijarh Porfirije za vrijeme nedavnog posjeta Moskvi.
Politička diktatura u Srbiji
Upravo protiv te političke diktature u Srbiji, koja ubija svaku pomisao na slobodu srpskog čovjeka i njegovo oslobođenje od lažnih povijesnih sjećanja, ustao je dio srbijanske mladosti. I u njihovim zahtjevima se može, iako to ne ispoljavaju jasnim riječima, iščitati želja za progonom četnika s vlasti. Ako jednoga dana vlast u Srbiji preuzme demokratska politika, svjesna srpskih povijesnih zlodjela, od ubojstva braće Radića u Skupštini, pa do Srebrenice i Vukovara, prestat će vjerojatno i kod hrvatske mladosti želja za pjesmama koje govore o borbi protiv četnika i velikosrpske politike. Na scenu će stupiti dobrosusjedski odnosi, slični onome između Francuske i Njemačke.
Intelektualci u Hrvatskoj
Pa ipak, veći su problem oni političari i navodni intelektualci u Hrvatskoj koji od na svakom kutu vide ustašluk. Umjesto da se dive mirnom ponašanju ogromnog dijela hrvatske mladosti, obrušili su se silnom mržnjom na događanja na koncertu. U čemu je problem? Zasigurno ne u pjesmama i veselju, nego u nesposobnosti dotičnih da izađu iz onih pantolonica koje su nosili prvih šest godina djetinjstva. Iako govore o Hrvatskoj, u srcu im je Jugoslavija.
Nisu njihov problem ni Thompson niti hrvatska mladost, nego slobodna Hrvatska i demokracija u njoj. Da nije tako, šutjeli bi. Upravo ta sloboda im je omogućila da pokažu pravo lice. Još uvijek je u njihovoj duši duboko usađeno ono što su im govorili, uglavnom komunistički roditelji, bake i djedovi, da su samosvjesni Hrvati ustaše, a oni koji veličaju Tita i komuniste humani ljudi. Humani ljudi? Kako mogu biti humani oni koji hvale diktatora i veličaju komunizam koji je kriv za stotinjak milijuna ubijenih nedužnih ljudi.
Uostalom, idol jugoslavenski komunista i Tita, sve dok se nisu razišli, bio je drug Staljin koji je dao pogubiti dvadesetak milijun sovjetskih seljaka. Vrijeme je da se u Hrvatskoj dogodi ono što se davno trebalo dogoditi, lustracija, odvajanje kukolja od žita. Razlog za to leži u tome što kukolj još uvijek tvrdi da je žito korov a ne on. Da je došlo do toga, u zatvoru bi danas ležali ljudi poput Mesića koji je pjevao ustaške pjesme i veličao NDH, ali i bivša gradonačelnica Siska Kristina Ikić Banček koja je, kao Milanovićeva izaslanica, na jednom skupu ustvrdila da su partizani s pravom pobili smeće na Bleiburgu.
Blaćenje hrvatske mladosti
Umjesto toga, blati se mladost koja se raduje oslobađanju Hrvatske od četnika. U riječima „goni bandu četničku“, samo zlonamjeran čovjek može pomisliti na sve Srbe. Govor je o onima koji su počinili genocid u Srebrenici, velike zločine u Škabrnji i Vukovaru, ali i one u mojoj Posavini, u kojoj su ubili preko tri tisuće Hrvata i protjerali stotinjak tisuća. O tome ne govori ni Mesić, ni Baniček, niti djeca komunizma, pa ni ona koja su sada veliki hadezeovci.
Razlog za to treba tražiti u krivom odgoju, u onih prvih šest godina, koje su im se toliko usjekle u pamet da nemaju snage progledati. Koja je razlika između takvih Hrvata i onih Srba koji žive od krivih sjećanja? Nikakva. I za jedne i druge su uvijek krivi drugi, pogotovo oni Hrvati koji ne vole Jugoslaviju i hedonističkog diktatora Tita.
Koliko je teško osloboditi se ideologije pokazalo s najbolje u podijeljenosti unutar SPD-A. Iako je najsposobniji dio članova te stranke napuštajući je osnovao novu pod imenom „Socijaldemokrati“ na slijedećim izboru u Hrvatskoj nisu prešli izborni prag.
Podijeljenost unutar SPD-a
Simpatizerima Tita, komunizma i Jugoslavije bilo je teško opredijeliti se za kvalitetne političare. Birali su radije one za koje misle da su vjerni njihovoj komunističkoj ideologiji. S desnicom u Hrvatskoj stoji stvar nešto drugačije. Mnogi misle da su pozvani spašavati Hrvatsku, čak i oni koji ne mogu spasiti ni same sebe od „ideologije“ koja hrvatskom narodu više šteti nego koristi.
Vrijeme je za malo više mudrosti i hrabrosti u hrvatskoj politici. Dođe li do toga, doći će i do odvajanja kukolja od žita, kako onoga na ljevici tko i na desnici. Hrvatima ne trebaju političari zarobljeni prošlošću nego vizionari budućnosti.
Fenix-magazin/SIM/Hina
