Zadnjih mjeseci govori se s oduševljenjem u hrvatskim i bošnjačkim medijima o demonstracijama u Srbiji. Doista je lijepo gledati mnoštvo mladih ljudi i građana koji žele kraj Vučićeve diktature i s njom povezane korupcije.
Za Fenix-magazin piše: Dr. Fra Luka Marković
Pa ipak sve ono što se događa u Srbiji treba promatrati s dosta opreza. Razlog za to leži u iskrivljenim povijesnim sjećanjima tog naroda, koja su mu nametnuli opasni nacionalni ideolozi, da su Srbi kroz čitavu povijest bili žrtve. Rušenje Vučića ne mora bezuvjetno značiti i utiranje puta demokraciji, onoj istinskoj koja poštuje svakog građanina unutar vlastite države, ali i prava svih naroda, pogotovo onih susjednih.
Pojedini govornici na demonstracijama ukazuju upravo na to da „vuk dlaku mijenja ali ne i ideološke poglede na život“. Kad bi se radilo o demokratski orijentiranim srpskim krugovima, demonstracije bi trebalo pozdraviti s oduševljenjem, jer bi to, ako se doista o tome radi, moglo rezultirati prekidom opasne ideologije „srpskog sveta“, odmakom od politike koja sustavno izaziva mržnju i sukobe na prostoru bivše države.
Nažalost, kad se o srpskoj politici radi, barem tako pokazuje iskustvo zadnjih stotinjak godina, teško je očekivati velike promjene. Moralo bi se dogoditi čudo da srpski političari odustanu od pretenzija na tuđi prostor kao i na manipulacije vlastitim narodom, pričom kako imaju pravo na ono što im ne pripada.
Putinov ideološki savjetnik poziva na kraj vladavine Vučića
O čemu se, globalno gledano, radi progovorila je na vrlo zanimljiv način filozofkinja Hannah Arendt sudjelujući na suđenju nacističkom zločincu Eichmannu u Jeruzalemu. U jednom tekstu je opisala Eichmanna kao običnog čovjeka koji je pod utjecajem zle nacističke ideologije bio spreman činiti neopisive zločine. Naime, izopačena ideologija može do te mjere isprati pojedincu mozak da ga pretvori u monstruozno stvorenje. Zar se to nije pokazalo i za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i BiH kad su „obični ljudi“ pod utjecajem opasne ideologije „srpskog sveta“ počinili grozne zločine u Vukovaru i Srebrenici? Nažalost, laž koja je narodu generacijama prodavana pod istinom, teško se zaboravlja.
U tom kontekstu treba s oprezom promatrati i spomenute demonstracije. Upitno je da li se radi o rušenju diktatora Vučića iz humanih razloga ili i zbog toga što nije ispunio očekivanja zavedenog puka. Već su i ranije pojedini analitičari upozoravali da se može teško naslutiti tko ili što stoji iza demonstracija. Nakon pojedinih vrlo nacionalističkih govora na tim demonstracija, moglo bi se reći da imaju pravo oni koji pozivaju na oprez.
Opravdanost poziva na oprez moglo bi se iščitati i iz toga što Putinov ideološki savjetnik Aleksandar Dugin poziva na kraj vladavine Vučića i njegovih sljedbenika.
Razočarenje Rusa!
Njegov poziv treba shvatiti kao razočaranje Rusa Vučićevom vrlo prozirnom političkom igrarijom, kojom se pokušava dodvoriti i Zapadu i Rusiji. Nema sumnje da njegovo srce kuca za Rusiju, kao što je i Brozovo kucalo za Sovjetski Savez, pa ipak ekonomski interesi ga tjeraju da se zapadnim političarima prodaje kao prijatelj.
Ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić je pokazivao jasne simpatije za zapadni vid demokracije. Nažalost to ga je koštalo života, jer još uvijek Srbi ne žele na čelu države onoga koji ih udaljava od Rusa i politike „srpskog sveta“.
I u tom kontekstu treba promatrati i demonstracije protiv Vučića, a ne samo kao želju za demokratizacijom Srbije. Među demonstrantima protiv Vučićeva režima, pogotovo onim mlađim, je podosta mladosti koja želi demokraciju Srbije i dobre odnose sa susjedima. Pa ipak, ne smije se podcijeniti utjecaj niti onih koji mrze Vučića, jer sustavno obećava realizaciju „srpskog sveta“ koju ne sprovodi u djelo.
Ti bi za njega mogli biti puno opasniji nego oni časni demonstranti, demokratski orijentirani, koji žele istinske promjene, jer Srbi ne praštaju olako onima koji puno obećavaju a obećano ne ispunjavaju.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
