Mnogi kupci vole iskoristiti priliku da se riješe nagomilanog sitnog novca – bilo da je riječ o punom novčaniku, kasici prasici ili jednostavno želji da se male kovanice pretvore u konkretnu kupnju. No, iako se čini praktičnim platiti račun gomilom kovanica, u supermarketima ne vrijede potpuno slobodna pravila.
Postoji jasno zakonsko ograničenje koje određuje kada trgovac ima pravo odbiti takvo plaćanje.
Ograničenje od 50 kovanica: što kaže zakon?
Prema važećem njemačkom zakonu, postoji konkretno pravilo koje se odnosi na plaćanje kovanicama. Naime, nitko nije obvezan prihvatiti više od 50 kovanica u jednoj transakciji. Ovo pravilo vrijedi bez obzira na nominalnu vrijednost kovanica – bilo da je riječ o kovanicama od 1 centa ili od 2 eura. Drugim riječima, broj komada je ključan, a ne njihova ukupna vrijednost.
To znači da kupac koji na blagajnu dođe s velikom količinom sitniša, primjerice iz kasice prasice, može naići na odbijanje. Trgovac ima zakonsko pravo reći “ne” ako broj kovanica prelazi dopuštenu granicu. U praksi to znači da čak i ako imate dovoljan iznos za plaćanje, način na koji želite platiti može biti problematičan.
Ovo pravilo uvedeno je kako bi se olakšao rad trgovaca i spriječile situacije koje bi mogle usporiti rad blagajne. Zamislite kupca koji želi platiti cijeli račun od, primjerice, 50 eura isključivo kovanicama od 1 centa – takva transakcija bi trajala dugo i stvorila gužvu.
PROVJERITE SVOJ NOVČANIK: Rijetka kovanica od 2 eura može vam donijeti 2.000 eura
Koliko sitniša ljudi zapravo nose?
Iako se mnogima čini da stalno imaju previše sitnog novca, istraživanja pokazuju drugačiju sliku. Prema podacima iz istraživanja njemačke središnje banke iz 2023. godine, prosječna osoba u novčaniku nosi oko 12 kovanica. To znači da većina ljudi u svakodnevnim situacijama neće ni približno dosegnuti zakonski limit od 50 kovanica.
Zanimljivo je i koje se kovanice najčešće nalaze u opticaju. Najviše ima kovanica od 1 i 2 centa – prosječno po dvije po osobi. Upravo su to kovanice kojih se najteže “riješiti”, jer ih trgovci često vraćaju kao ostatak, a rijetko se koriste za veća plaćanja. S druge strane, kovanica od 50 centi najmanje je zastupljena i pojavljuje se u prosjeku tek nešto više od jedne po osobi.
Ovi podaci pokazuju da, iako postoji percepcija o velikim količinama sitnog novca, većina građana zapravo nema problem s prevelikim brojem kovanica u svakodnevnom prometu.
Posebna pravila za prigodne kovanice
Osim standardnih euro kovanica, postoje i tzv. prigodne ili kolekcionarske kovanice koje također imaju status zakonitog sredstva plaćanja – ali uz dodatna ograničenja. Riječ je o kovanicama većih nominalnih vrijednosti, poput 5, 10, 20, 25, 50, 100 ili čak 200 eura.
Za ove kovanice vrijedi posebno pravilo: nitko nije obvezan prihvatiti plaćanje ako njihov ukupni iznos u jednoj transakciji prelazi 200 eura. Drugim riječima, iako su tehnički važeće, trgovci mogu odbiti njihovo korištenje iznad tog iznosa.
Važno je napomenuti da se ove prigodne kovanice razlikuju od posebnih izdanja kovanica od 2 eura s različitim motivima. Te kovanice od 2 eura i dalje su uobičajeno sredstvo plaćanja bez dodatnih ograničenja osim pravila o maksimalno 50 komada.
Postoji i dodatna iznimka: ako broj prigodnih kovanica prelazi 50 komada, trgovac može odbiti plaćanje čak i ako njihova ukupna vrijednost ne prelazi 200 eura. Time se ponovno potvrđuje da je broj kovanica ključan faktor.
Iako se plaćanje sitnim novcem čini bezazlenim, postoje jasna pravila koja štite trgovce od nepraktičnih i dugotrajnih transakcija. Kupcima se savjetuje da veće količine sitniša zamijene u banci ili koriste postupno, kako bi izbjegli neugodnosti na blagajni.
Fenix-magazin/DP/MMD
