Izdižući Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja je u suštini još uvijek više pokret nego stranka, na razinu temeljnih europskih vrijednosti i oštro se boreći protiv svakog oblika političkog radikalizma koji se skriva pod plaštem političkog populizma, Andrej Plenković je kao predsjednik vladajuće stranke i stvarno prva politička figura u Hrvatskoj, stvorio političku arenu u kojoj on i HDZ nemaju dostojnog protivnika.
Koliko god njegovi politički protivnici dramili zbog socijalnih i političkih prilika u zemlji, svi službeni podatci mu idu u prilog. Rastu prosječna i minimalna plaća, poduzetnici su rasterećeni brojnih nameta, a taj proces se nastavlja, Hrvatska se polaganim, ali zato sigurnim koracima okreće transformaciji gospodarstva prema inovativnim tehnologijama, potičući pretvaranje inovacija u izvozne proizvode, vanjski dug države se smanjuje, proračun već nekoliko godina ostvaruje suficit, država polako rješava nepopularno gospodarsko naslijeđe prošlih vremena kad se računalo da će država pokrivati loše poslovanje pojedinih poduzeća samo zbog socijalnog mira…
Veliki odlazak mladih obrazovanih ljudi iz Hrvatske
Koliko politička oporba nema odgovora na rezultate aktualne Vlade vidi se i po Izbornom programu Mosta, od kojeg se očekivalo da bude možda najozbiljniji protivnik vladajućem HDZ-u. Kad je čelnik te stranke Božo Petrov u svom predizbornom programu iznio tvrdnju kako bi Hrvatska trebala tužiti Europsku uniju zbog velikog odlaska mladih obrazovanih ljudi iz Hrvatske u razvijenije europske države, izgledalo je to na trenutak kao parodija. Nažalost, Petrov je to izjavio sasvim ozbiljno.
SDP je u još uvijek aktualnom sazivu Europskog parlamenta imao dvoje stvarno dobrih zastupnika. Tonino Picula i Biljana Borzan su ostavili trag po kojem ih hrvatski birači mogu prepoznati, ali usprkos tome, glavna predizborna perjanica partije je Gordan Maras, čovjek koji se skoro svakog dana u Saboru sramoti lošim pokušajima političkog cinizma i sarkazma.
Provokacije Milorada Pupovca
Teško da će lista SDP-a dobiti na popularnosti i zbog Mirele Holy, političarke čija je politička stranka Orah uvenula i prije nego što je ozelenila u hrvatskom političkom rasadniku, koji je poprilično napučen svim i svačim.
Možda je najčudnija pojava među tim čudnim biljkama tzv. Amsterdamska koalicija. Što i kome mogu ponuditi Valter Flego, istarski župan i šef IDS-a, koji je iz sjene kadrovirao i upravljao propalim Uljanikom ili Anka Mrak Taritaš, političarka za kojom se svako malo pojavi nova korupcijska afera, teško je reći. Ipak, najčudnija pojava na ovim izborima za Europski parlament svakako je politolog Dejan Jović koji se u vrijeme hrvatskog ulaska u EU zalagao za to da ne budemo primljeni u društvo europskih demokratskih država, sve dok se tamo ne nađe i Srbija.
Kad već spominjemo političare koji žele biti predstavnici Srba u Hrvatskoj, onda svakako treba spomenuti i najnoviju provokaciju SDSS-a i Milorada Pupovca. Hrvatsku su oblijepili jumbo plakatima na kojima piše: „Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj“. Riječ „Srbin“ napisana je ćirilicom.
Tjednima su plakati stajali bez ikakve posebne pozornosti i kad se već činilo da će Pupovčeva provokacija propasti, reagirali su njegovi najvjerniji pomagači s radikalne desnice i počeli ispisivati po plakatima poruke neprimjerenog sadržaja. Pupovčeva akcija je tako konačno izašla iz područja neuspjeha.
Kako bi radikalna desnica, okupljena pod nazivom „Suverenisti“ mogla proći na ovim izborima možda nam dade naslutiti i nedavni slučaj iz Vukovara, kad se tamošnji gradonačelnik Ivan Penava pojavio na bogoslužju za pravoslavni Uskrs. Taj njegov potez naišao je na odobravanje najvećeg dijela građana Republike Hrvatske. To nam, ipak, govori kako birači u ovoj državi više razmišljaju o tome tko će im omogućiti kvalitetan život, nego o nekim svjetonazorskim pitanjima koja su zgodna za opuštajuće rasprave uz pivo ili kavu, ali od njih se neće povećati plaće, lakše poslovati niti povećati standard.
Fenix-magazin/Ante Gugo
