Prva antologija hrvatskih književnica u Dalmaciji od 18. stoljeća do danas “Jadranskih sirena zov” stigla je i do Beča. Predstavljena je u petak navečer u bečkom prostoru Folklornog ansambla “Šokadija”, na čijem je čelu Viktorija Šimičić.
Piše: Snježana Herek
Antologiju su priredile dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, predsjednica Društva hrvatskih književnika (DHK) i znanstvena savjetnica HAZU, te prof. dr. sc. Gordana Laco, izvanredna profesorica splitskog Filozofskog fakulteta i čelnica splitsko-dalmatinskog ogranka DKH.
S obzirom da zbog bolesti prof. Laco nije mogla doći u Beč, “Jadranskih sirena zov” je bečkoj publici predstavila dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek.
Razgovor je vodila pjesnikinja iz Beča Maja Epp, koja je ujedno, kao i autorica antologije Mihanović-Salopek, čitala poeziju dalmatinskih autorica.
Uvodno je goste pozdravila referentica za kulturu i medije u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču Katarina Dorkin Križ.
Promocija antologije održana je pod pokroviteljstvom Veleposlanstva RH u Austriji, na čijem je čelu veleposlanik Daniel Glunčić.
Glazbeni okvir promociji dao je kantautor i vođa “Dubrovačkih kavaljera” u Beču Josip Čenić, koji je bio i organizator promocije u zajedništvu s F.A. Šokadija.
Josip je bio izuzetno ponosan da su u Antologiju , u posebno područje duhovne, vjerske poezije ušle i njegova teta, poznata časna sestra Marija od Presvetog Srca – Anka Petričević, a u skupinu novijih autora laikata Josipova majka Anđelka Petričević Čenić.
Bila je to dobra prigoda da publika čuje uživo i njihovu poeziju, “Školjka”, “Božić u tamnici” i druge pjesme, koje su naizmjenično čitale autorica antologije i Maja Epp. Pravi užitak bio je čuti pjesme koje je Josip uglazbio, dobro poznate bečkim i gradišćanskim Hrvatima, koje je izveo zajedno s članom Dubrovačkih kavaljera Matkom Dišipulom.
Moja je teta Anka Petričević napisala 80-tak pjesama. Uglazbio sam ih 10. Danas smo odsvirali “Pusti me majko” koju je napisala kada je odlazila u samostan, kao i prekrasnu Ave Mariju, rekao je Josip Čenić.
Impozantan podatak bio je i da je Josipova teta, časna sestra Marija od Presvetog Srca – Anka Petričević bila jedna od rijetkih duhovnih suputnica i studentska prijateljica Tina Ujevića, koji je često navraćao u obiteljsku gostionicu Petričevićevih. Ali i Stjepan Radić, kako je rekao Josip.
Također je od Josipa zanimljivo bilo čuti neke od podataka o teškom životnom putu njegove majke, pjesnikinje Anđelke Petričević Čenić, koja je kao voditeljice Katoličke akcije u vrijeme komunizma bila zatvarana i služila petogodišnju zatvorsku kaznu u Požegi, te nije imala drugi izlaz nego otići u emigraciju.
“Majka je u zatvoru napisala puno pjesama, neke su bile i objavljene. Ja sam uglazbio četiri majčine pjesme, a jednu smo danas čuli – pjesmu Trstenom”, ispričao nam je Josip Čenić, čije su majka i teta ušle u antologiju “Jadranskih sirena zov”.
A kada smo kod antologije, autorica Mihanović-Salopek je na bečkoj promociji rekla:
“Iako su u 18.stoljeću žene u Europi rijetko imale pravo glasa, niti je bilo uobičajeno da se javno bave književnošću, na današnjem jugu Hrvatske već tada djeluju autorice čiji rukopisi često ostaju neobjavljeni. I tu smo nepravdu sada pokušali ispraviti ovom prvom antologijom. U sljedećoj na red dolaze i važne autorice s kontinentalnog dijela današnje Hrvatske”, rekla je Mihanović-Salopek. Naglasila je kako je “Jadranskih sirena zov”, prva antologija te vrste u Hrvatskoj.
“To je prva antologija koja daje pregled poezije dalmatinskih autorica od 18. stoljeća do danas, podsjeća na zaboravljene glasove i razotkriva kontinuitet ženskog stvaralaštva u Dalmaciji u tom razdoblju”, napomenula je autorica antologije, u koju je ušlo, kako je naglasila, 120 žena pjesnikinja. Potom je pobrojala brojne od njih. Poznata i manje poznata imena. Posebno je istaknula i iseljeničke pjesnikinje.
“U antologiju sam uključila brojne autorice iz Društva hrvatskih književnika, ali i iz drugih institucija, poput Matice hrvatske i Hrvatskog društva pisaca. Uključila sam i hrvatske iseljeničke pjesnikinje iz Dalmacije, iz udruga registriranih u New Yorku i Beču, koje i dalje pišu o Dalmaciji kao dijelu svog identiteta”, rekla je Mihanović-Salopek, pojasnivši kriterij odabira hrvatskih književnica i njihove poezije za antologiju.
“Ja sam birala pjesme, a kolegica Laco ih je jezično protumačila, što nije bio lagan posao”, napomenula je Mihanović-Salopek.
“U 18.stoljeću govorimo o uglednim dubrovačkim damama koje su pisale pastorale, što je za društvo bilo prihvatljivo. Stoljeće iza već je bilo drugačije. Imamo autorice koje sudjeluju u Hrvatskom narodnom preporodu. Tu su Ana Vidović i Ana Vrdoljak, a spomenuti ću i Boženu Begović koja je utemeljila Društvo hrvatskih književnica, koje se je uglasilo početkom Drugog svjetskog rata. Ona se je vrlo hrabro otvorila prema toj intimi, jer je već bila u stoljeću secesije, slobodnijih žena, te se usudila dotaknuti nekih tema koje su bile tabu teme., ali još uvijek pod jednim velom diskrecije”, naglasila je autorica antologije u svom osvrtu. Također je napomenula da se u 19. stoljeću situacija mijenja i da su preporoditelji, vrlo brzo uočili značaj ženskog pisanja za društvo.
U ranoj fazi afirmacije žena u umjetnosti izdvojila je pjesmu Cate Dujšin Ribar “Raspucavanje ploda”. Spomenula je i Vesnu Parun kao prekretnicu u ženskom pjesništvu dalmatinskog i cijelog hrvatskog podneblja, koja o ljubavi govori na jedan nesputan način. Ali i niz ostalih hrvatskih književnica, čije su pjesme ušle u antologijski izbor.
Svaka pjesnikinja je pored antologijskog odabira iz poezije usporedo predstavljena i stručnom bibliografskom bilješkom.
Pjesnička ostvarenja u antologiji su na čakavskom dijalektu, štokavskoj ikavici, kao i na štokavskom jezičnom standardu.
“To je potvrda jezičnog bogatstva pjesničkog povijesnog i suvremenog ženskog stvaranja u Dalmaciji”, zaključila je Mihanović-Salopek
Autorica antologije je najavila da će sljedeće dvije godine raditi antologiju “Kopnenih nimfi odaziv”, pjesnikinja s druge strane Velebita.
Nakon promocije antologije, bečka je publika imala priliku vidjeti i znanstveno-obrazovni film “Stella Maris Dalmacije”, o štovanju Bogorodice i hrvatskoj Marijanskoj baštini, čija je autorica, svestrana dr. sc. Hrvojka Mihanović – Salopek.
Kroz film publika je mogla upoznati pojedina glasovita povijesna marijanska svetišta, najvažnije sakralne spomenike, procesije, sprovode, kao i izbor važnih knjiga, marijanskih slikarskih djela itd. Osim toga mogli su se čuti i tradicionalni napjevi koji se pjevaju na velikim marijanskim blagdanima kao i sakralna glazba.
Na kraju književno – glazbene – filmske večeri domaćin iz F. A. Šokadoija Mario Šimičić zahvalio je gošći iz Zagreba, dr. sc. Hrvojki Mihanović-Salopek na zanimljivoj promociji antologije i filma, koje potpisuje kao autorica, a publici na velikom odazivu.
“Trudimo se da ovaj prostor također postane Hrvatski dom za sve hrvatske doseljenike i gradišćanske Hrvate”, poručio je Šimičić.
“Ovo je bila zaista sjajno organizirana književno-filmska večer, vrlo zanimljiva i edukativna, zahvaljujući upravo autorici antologije i filma dr. Mihanović-Salopek, rekla je za Večernji list referentica za kulturu i medije u Veleposlanstvu RH u Beču Katarina Dorkin Križ.
Fenix-magazin/IK/Snježana Herek
