Prošli tjedan je u Zagrebu objavljena knjiga istaknutog novinara Petra Bukovca PTSP na rubu smrti i ludila. Ona opisuje iskustvo hrvatskoga dragovoljca Domovinskoga rata liječenoga od PTSP-a u psihijatrijskim ustanovama u Hrvatskoj.
Sama knjiga neka je vrsta omnibusa i podijeljena je u tri osnovna dijela u kojima se miješaju flashbackovi rata, doživljaji iz ludnice i opisi osebujnih protagonista priče koji odudaraju od stvarnosti kakvu većina nas poznaje. Svi su oni žrtve rata, većina ih je mrtva. Njihove teške i neuspješne životne sudbine u kojima se očituju svi bitni problemi hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, njihove individualne traume, asocijalnost, otuđenost i izgubljenost u okolnostima u kojima se sada nalaze, sve to vješto je sročeno i spojeno u kompaktnu cjelinu.
Opisi pokušaja suicida glavnoga lika psihološki su i literarno uvjerljivi i svakako spadaju u rijetko uspjele stranice dosad napisanoga na tu temu u Hrvatskoj. Autor se ponekad crnohumornim, realističnim prikazima određenih situacija sarkastično izruguje stanju u kojem se i sam nalazi. U toj životnoj PTSP-priči, koja se čita u jednome dahu, pisac i sam pokušava naći smisao svoga života, života koji se kreće, kako i podnaslov same knjige govori – rubom ludila i smrti.
Prema mišljenju autora, knjiga PTSP – na rubu smrti i ludila jedno je malo sjećanje na hrvatske branitelje liječene u psihijatrijskim ustanovama u Republici Hrvatskoj i zato mu je želja bila da se nešto napiše o njihovim skromnim i napaćenim životima. Ovaj mali prikaz najbolje će razumjeti upravo oni koji su bili ili su još uvijek u sličnoj situaciji. Zbog njihova teškoga uklapanja u tijekove društva, ne čudi činjenica što među njima, u odnosu na druge društvene grupacije, ima najviše razorenih brakova, ovisnika o drogama i alkoholu i oboljelih od posttraumatskoga stresa. Još teže pada činjenica da se među hrvatskim braniteljima broj društveno neprilagođenih osoba, samoubojica i umrlih iz dana u dan povećava. Ostali su prepušteni sami sebi i nekako preživljavaju. Baš zbog toga ova skromna knjiga posvećena je samo tim dobrim ljudima s velikim i hrabrim srcem na čijim su posljednjim ispraćajima povorke obično kraće od lijesova u kojima ih pokapaju. A zaslužili su mnogo više.
O autoru
Petar Bukovac, po zanimanju novinar, rodio se 29. 6. 1958. u mjestu Doljanci pokraj Požege. Školovao se u Požegi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1986. zapošljava se u Revijama Vjesnik, a 1995. godine postaje glavni i odgovorni urednik Romana i stripova među kojima se isticao kultni strip Alan Ford. Bio je urednik u Masmediji, Infotrendu, Mozaiku knjiga i pomoćnik glavnoga urednika Novoga Poleta. Uz spomenute poslove, komentirao je politička zbivanja u Hrvatskom slovu, pisao za Vijenac, Vjesnik, Globus, Nedjeljnu Dalmaciju, Večernji list… Intervjuirao je stotinjak javnih osoba iz kulturnoga i političkog života. Redigirao je i lektorirao više desetaka knjiga i jedan je od autora dokumentarnoga filma o štrajku bivših policajaca, Trg svetog Marka 2A.
Na Črnomercu početkom 1991. sudjeluje u organiziranju ratnih stožera po mjesnim odborima. Te iste godine, kao običan vojnik, dragovoljno odlazi u rat. Ratovao je na slavonskom, kordunskom i banijskom bojištu. Osnivač je i prvi predsjednik braniteljske udruge ZNG – Zajednica nezaposlenih gardista. U kontinuitetu se od 2012. liječi od PTSP-a, a zbog pokušaja suicida više je puta liječen u psihijatrijskim ustanovama u Hrvatskoj.
Više o knjizi pročitajte na www.petarbukovac.from.hr
Fenix-magazin/SIM/I.Matić
