Nije Tuđman pregovarao s Miloševićem da bi naštetio Bošnjacima, već da bi Bošnjacima ukazao da u BiH žive i Hrvati koji imaju pravo na svoj identitet i jednakost kao i druga dva konstitutivna naroda. Da je imao teritorijalnih pretenzija pa ne bi ih naoružavao već na granici oduzimao oružje koje je u tim vremenima nama i te kako trebalo.
Dr. Jure Burić
Da je kojim slučajem danas živ, predsjednik Tuđman vrlo vjerojatno bi razočarao mnoge -i one s desne i one s lijeve strane političke scene. Naime uvjeren sam da je pok. Predsjednik radio i ponašao se upravo onako kako je to uistinu mislio i želio . Ne bi mu Bog u njegovim naporima pomogao da su njegove misli i djela bili zlobni,dvolični, da je ljude mrzio. Naprotiv on je ljude uvažavao, on je opraštao, ali i ustrajao u svojim nastojanjima da stvori Hrvatsku državu u kojoj će svakom dobronamjernom biću biti sigurno i ugodno u njoj živjeti.
Poslužit ću se jednom istinitom zgodom na Haaškom tribunalu za vrijeme svjedočenja mog prijatelja dr. Gorana Dodiga kad ga je tužitelj upitao: “Je li Tuđman volio Srbe?”
Moj prijatelj mu je odgovorio “ On je Srbe uvažavao-poštivao”. Na to mu je tužitelj prigovorio: “Ne pitam Vas je li ih uvažavao- nego je li ih volio?”
A moj prijatelj mu odgovori: “Vidim da su Vam nejasni pojmovi ljubavi i uvažavanja, pa ću ja Vama postaviti jedno pitanje; hoće li te Vi Vašu suprugu koja Vas vara ljubiti ili uvažavati? Gospodine tužitelju možete ju i dalje voljeti ali je poštivati sasvim sigurno nećete. E vidite predsjednik Tuđman je Srbe i uvažavao i poštivao”.
Nije bilo daljnjih pitanja na tu temu, ali je gospodin tužitelj po prvi puta u povijesti toga suda izrazio želju u stanci popiti kavu s gospodinom Dodigom koji ga je sigurno “dirnuo”.
Nije dopuštao da njegovu zemlju čizmom gaze
Ne znam bi li danas dirnuo gospodina Pupovca, a i ako bi taj čovječuljak ne bi mu to dao do znanja! Nije on pružio ruku Ivici Račanu s “figom u džepu”, ali ju je zato Račan s figom prihvatio.
Nije on s figom u džepu pozivao Srbe da ne napuštaju Hrvatsku – i njihovu Domovinu, ali su oni te pozive omalovažili sumnjajući u iskrenost njegovih obećanja, jer oni sami nisu iskreni.
Nije on bez razloga, ne da se “uvlači ekstremnoj desnici” već iz povijesne zbilje, ustvrdio da slobodna Hrvatska svoje korijene vuče i od vremena uspostave NDH kao “ volje Hrvatskog naroda”.
Nije on pregovarao s Miloševićem da bi naštetio Bošnjacima, već da bi Bošnjacima ukazao da u BiH žive i Hrvati koji imaju pravo na svoj identitet i jednakost kao i druga dva konstitutivna naroda. Da je imao teritorijalnih pretenzija pa ne bi ih naoružavao već na granici oduzimao oružje koje je u tim vremenima nama i te kako trebalo.
Nije on pregovarao s međunarodnom zajednicom dopuštajući im da njegovu zemlju njihove čizme gaze, već da tom dvoličnom svijetu dade priliku, kako bi postali bolji i svrsishodniji. Nije on išao na susret Svjetskih antifašista koji su porazili fašizam u Drugom svjetskom ratu da bi se tamo producirao.
Ne! Jer je znao da ga sasvim sigurno neće uvažavati kao JEDINOG živog generala – sudionika iz tih vremena koji je na čelu jedne suverene države tada na cijelom Svijetu. Ne – stavio je svoj “rejting” na kocku, znajući da će taj njegov dolazak biti na dobrobit njegove Domovine.
Znao je on o tom bešćutnom svijetu puno, a opet ih je trpio, jer je znao za što trpi! Nije on svoje generale slao u Haag da bi im se presudilo, već vjerujući u poštenje takvog “međunarodnog suda”, da bi ih oslobodio svake krivnje, jer su bili zapovjednici i čelnici napadnute države i izmrcvarenog naroda koji se samo i isključivo branio. Jedino tu mu zamjeram kako ih nije na vrijeme “prozreo”,ali mu zamjeram i ukinuće HERCEG-BOSNE ,bez uvjeta, a mogli su biti :- ako saživi Republika Srpska, oživjet će i Herceg Bosna!!!
Ali – “nitko nije savršen”, pa ni naš Predsjednik!
Možda bi i njemu danas uvjetovali ovo ili ono da prihvati “Istanbulsku” ili “Marakeški sporazum”, samo bi on to na svoj način jasno i nedvosmisleno odbio znajući da bi takav čin bio suprotan volji i želji njegova Hrvatskog naroda.
Ne bi zasigurno odobravao lutanje stranke (koju je stvorio) putima nejasnim i putima sumnjivim. Ne bi se odricao svojih heroja koji su kad je trebalo ginuti- ginuli , a onda u miru skapavali po kazamatima zaboravljeni i odbačeni. Da puno on toga ne bi, samo je pitanje što bi mi ovakvi kakvi jesmo?!
Fenix-magazin/M/Dr. Jure Burić
