Kim Ann Škoro, supruga predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, dala je opširan intervju za Večernji list. U razgovoru sa novinarom Žarkom Ivkovićem, Škorina supruga je uz ostalo govorila i o svom podrijetlu, vjeri i naciji, te udaji i životu sa Miroslavom Škorom. Za Fenix-magazin prenosimo tek manji dio razgovor kojeg u cijelosti možete pročitati i u tiskanom izdanju Večernjeg lista za inozemstvo.
Na novinarovo pitanje o njezinu podrijetlu i vjeri, te što je zapravo istina i je li spremna o tome govoriti, Kim Ann Škoro je rekla:
-Moram vam priznati da mi je muka od takvog pitanja jer ja nikad u životu nisam na takav način razgovarala ni sa kim niti su drugi tako razgovarali sa mnom. U našoj su kući takva nepristojna pitanja nepoznata stvar. Tako ni naša djeca ne razgovaraju. Ali pristala sam na ovaj intervju zato što ne mogu dopustiti da pojedini nepristojni i zli ljudi zbog vlastitih interesa manipuliraju narodom i truju ga. Da, te se odvratne laži plasiraju putem interneta otkad su mediji prvi put izvijestili da Miro razmišlja o kandidaturi. Još je nije bio službeno ni najavio, a već su krenuli. Pisali su da je moj otac bio četnik, a kad im to nije bilo dovoljno, postao je ni manje ni više nego četnički vojvoda, na kraju i glavni financijer tzv. SAO Krajine. To govore o čovjeku koji je rođen u Americi i koji je svoju rodnu državu prvi put napustio kad je došao u Osijek udati svoju kćer za Hrvata u katoličkoj konkatedrali, a zatim je pustio da se za vrijeme rata odseli u taj Osijek. Zamislite kakvi su to ljudi koji mogu govoriti takve stvari!
Kad su se vaši preci doselili u Ameriku?
-Moji preci, i s očeve i s majčine strane, doselili su se u Ameriku potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Jedna je baka čak rođena u Americi. Svi su vukli podrijetlo iz Hrvatske. Djed s očeve strane bio je pravoslavac, a svi ostali katolici. Dakle, svi su moji korijeni u Hrvatskoj. Moj tata Emil rođen je Americi i izjašnjavao se kao Amerikanac, kao i moja majka Arlene, koja je također rođena u Americi. U tome duhu odgajali su i sestru i mene, kao Amerikanke. Nažalost, rastali su se kad sam imala šest godina. Moj je otac uvijek težio biti pravi Amerikanac. Biznis mu je bio jako važan, a osim poslovnim vezama, svoj je ugled u zajednici gradio društveno korisnom aktivnošću. Bio je dugogodišnji član dobrovoljnog vatrogasnog društva, član Hrvatske bratske zajednice i član ruskog kluba u Rankinu. Mene je također učlanio u Hrvatsku bratsku zajednicu, a na jednoj njihovoj priredbi upoznala sam Miru, koji je gostovao sa „Slavonskim bećarima“.
Vaš suprug često zna reći, doduše u šali, da ste se vjenčali tri puta. O čemu je zapravo riječ?
-Miro i ja vjenčali smo se u ožujku 1989. u Osijeku, najprije kod matičara jer u vrijeme Jugoslavije država nije priznavala crkveno vjenčanje. U rujnu te godine imali smo katoličko vjenčanje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, na kojemu su bili i moji roditelji. Otac me dopratio do oltara. Nakon tjedan dana, Miro i ja spakirali smo kovčege i otputovali u SAD. Tada smo mislili da je to trajno i da ćemo tamo zasnovati obitelj. Moj je tata bio uspješan poduzetnik i imao je širok krug prijatelja pa je, nakon našeg dolaska u Pittsburgh, organizirao veliki party da bi svima pokazao nas mladence. Okupili smo se u velikoj vatrogasnoj dvorani i proslavili vjenčanje. Nikakva vjerskog obreda tu nije bilo niti je moglo biti jer smo mi, kao dvoje katolika, već bili crkveno vjenčani.
Primjećujem da vam nije lako o tome govoriti.
-Strahovito mi je teško i jako sam uzrujana. Ali ne mogu dopustiti da manipuliraju ljudima i blate moju obitelj. Zato sada s vama razgovaram o tim stvarima. Prvi i posljednji put.
U Hrvatskoj, kao što vidite, podrijetlo, nacionalnost i vjera još su uvijek važni. Stoga ću vas ipak pitati, kako se danas deklarirate?
-Ja sam Hrvatica i katolkinja koja živi svoju vjeru. U Hrvatskoj sad živim dulje nego što sam živjela u Americi. Ovdje su mi obitelj, posao, imovina, sve što imam. Hrvatica sam i volim ovu zemlju. Te sad davne 1992., kad je ovdje bio rat, izabrala sam Hrvatsku umjesto Amerike u kojoj me čekala odvjetnička karijera. Jezik nisam znala, Miro i njegova obitelj bili su jedini ljudi koje sam ovdje poznavala, imali smo malo dijete… U tim sam okolnostima izabrala Hrvatsku. I nije mi žao.
Jeste li šovinističke ispade doživjeli kao napad na sebe ili na svog muža, predsjedničkog kandidata?
-Ti su gnusni napadi usmjereni prema Miroslavu, ali preko mene. Možete to vidjeti i po tome kako su tempirani – dolaze uvijek kad mu dobro ide. On se ne želi baviti banalnim temama, napadima na druge kandidate…
Cijeli razgovor pročitajte i u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista za inozemstvo ili u njegovu e-izdanju
Fenix-magazin/SIM/Žarko Ivković/Večernji list
