Hrvatska katolička župa Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu proslavila je u nedjelju 17. rujna svoju zaštitnicu – Gospu Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta.
Svečano misno slavlje u punoj crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu predvodio je novi voditelj Hrvatske katoličke misije Wupertal fra Marko Domazet-Lošo u zajedništvu s domaćim župnikom fra Marinkom Vukmanom. Na početku je fra Marinko predmolio molitvu Gospi Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta. Prije misnog slavlja išlo se u ophodu od sakristije, dvorištem ispred crkve te u crkvu. U ophodu su bili i mladi obučeni u hrvatske narodne nošnje. Ispred oltara je postavljena replika lika Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta.
U uvodnoj riječi fra Marinko je kazao: „Poznato je da svaki dio naše domovine, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ima svoje omiljeno Gospino svetište, ali lik Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta stariji je od svih zavjetnih i čudotvornih njezinih slika i kipova u svim tim crkvama. Tim likom označena je sva hrvatska crkvena povijest u znaku Marije. Evo nas i ove godine na slavlju naše Zaštitnice. Okupljeni oko žrtvenika Kristova, oko časnoga lika Gospe Velikoga hrvatskoga zavjeta, želimo danas u Kelkheimu obnoviti, produbiti i učvrsititi svoju odanu pobožnost prema Gospi. Želimo i danas pred njom kleknuti i zahvaliti, moliti je za svoje danas i sutra. Reći joj o svojim poteškoćama, o djeci koja su ginula s njenom krunicom o vratu, o obiteljima koje su prognali, o svetištima koje su spalili. Moliti je da pomogne našem narodu, onome kojeg tjeraju iz Bosne i Hercegovine, onome koji traži svoje nestale sinove, onima njezinima što pate po tamnicama diljem svijeta od Haaga do svih drugih“, kazao je fra Marinko koji je potaknuo okupljene vjernike da pobožno i sabrano sudjeluju u slavlju, kako krsna vjera i vjernost Bogu i Gospi, Crkvi i domovini ne bi prestala teći našim žilama.
U propovijedi je fra Marko istaknuo kako čovjek u svome životu traži sigurnost, da sve oko njega bude u redu, da on vlada svim životnim situacijama i da u svemu bude glavni junak priče. Krštenje nas pokušava uključiti u svijet u kojem mi nismo glavni. U svijet kojeg ne možemo kontrolirati, gdje se kaže da je život težak. Život je dakle, nešto što neće odgovarati našim potrebama, u njemu ništa neće biti jednostavno. Kad odrastemo, postajemo svjesni vlasite smrti i tada shvaćamo da naš život nije priča o nama, već je on puno veća priča. Naš život ima puno širi kontekst od nas samih. Kad bi naš život bio ograničen samo na nas, onda bi sa svakim od nas nestajalo i hrvatstvo i vjera, i sve ono što čovjek nosi sa sobom. Sveto pismo je ostavština koju nam Bog daje, a daje nam ono najvrjednije što ima. Ostavlja nam svoga Sina u sakramentu krštenja, a taj sakramet nosi sa sobom križ i činjenicu da život nije lagan. I to osjećamo. U našem narodu je četrnaest stoljeća borbe za vjeru, za Boga, za domovinu. I danas se nastavlja borba za život, za pravo na rad, za egzistenciju. Moj život je iz Božje perspektive traženje najvećeg duhovnog blaga koje ću predati onima koji dolaze nakon mene. Moj život je priča o Bogu, a ne o meni. Moj život je priča o Božjoj ljubavi, o ljudima koje mi je Bog darovao, o prijateljima, roditeljima, djeci, susjedima, kolegama. To je susret s Božjom ljubavi. Sve što nas okružuje dar je Božji nama. Ako sve to ne predamo onima koji će doći nakon nas, od čega će i za koga će oni živjeti? Naš je život uvijek život za druge. Kao i Marija, i mi trebamo biti službenici i službenice Božje, a ona pod križem pod svoje okrilje prima sve nas. Krist nije nosio križ samo za sebe već za svakoga od nas. Ako nosimo Kristov križ i njegovu ljubav, to se vidi na našem životu kao trajni znak. Ako čovjek želi živjeti s Bogom, onda neminovno izlazi i svoje sigurnosti i odlazi tamo gdje ga Bog šalje. S Božjom pomoći i s pomoću prijatelja sve je moguće. Naš je život dar jednih drugima. Svi smo jedanako važni, a oni koji dolaze nakon nas još su važniji od nas i njima trebamo predati zrelost vjere“, kazao je fra Marko, potaknuvši sve da se utječemo Blaženoj Djevici Mariji kako bi nas sačuvala u vjeri u Gospodina.
Misno slavlje uveličao je župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Magdalene Višić i orguljskom pratnjom Hrvoja Barnjaka. Milodari su bili namijenjeni Caritasu. Nakom misnog slavlja za sve je ispred crkve pripremljen domjenak.
Fra Marko Domazet-Lošo je toga dana predvodio sv. mise i u Bad Homburgu i u Bad Sodenu.
Fenix-magazin/Tekst i foto: Adolf Polegubić
