Uskrsnuće Lazara iz groba bila je tema evanđelja pete korizmene nedjelje. Marta i Marija prate sestricu smrt, svoga brata i njegov izlazak u život. Ove dvije žene predstavljaju dva tipa kršćanskog puta k svjetlu uskrsnuća. MARIJA – “pasivna”, kontemplativna žena, “koja je izabrala bolji dio”. MARTA – angažirana, komunikativna, aktivna, organizatorica i tražiteljica. Ova dva načina vjerovanja mogu izvesti čovjeka iz tame u svjetlo, iz ropstva u slobodu, iz smrti u život. Isusa potresa naša vjera natopljena molitvom kao i angažirana i aktivna vjera te ga čini sućutnim. “Isus plače! A ako Isus plače, onda se radi o nečem velikom i najozbiljnijem”, istaknuo je fra Tomislav Dukić, predsjedatelj misnog slavlja u nedjelju, 6. travnja 2014., u Kelkheimu.
Ako ljudi imaju sućuti, suosjećanja, simpatije tj. s-trpljenja jedni s drugima onda je to znak da su na putu Božjemu, na putu Isusovu. Duboko u korizmi, vjernici župe Main-Taunus/Hochtaunus pokazuju svoju simpatiju s braćom i sestrama u BiH, koja su trpjela i trpe. Prva nedjelja u mjesecu u ovoj je zajednici trajno „nedjelja milosrđa i milostinje za siromašne“, jer se redovito skuplja za „Kruh sv. Ante“. Njezini članovi u ovoj korizmi daruju plodove svog odricanja i posta Caritasu BiH. Župnik, fra Marinko Vukman, u pozivu na milostinju, ističe vjeru i strpljenje u patnjama – prošlim i sadašnjim – naše braće i sestara u Bosni i Hercegovini. Zahvaljuje im što su izdržali u vjeri i ljubavi iako ih je zlo izazivalo, a posebno u obliku nepravde koja im se nanosi, te poziva vjernike da ih podrže, a posebno djecu i mlade tog dijela naše Domovine.
Prikpljeno je 4.000 eura koji će biti uplaćeni na „konto ljubavi“ prema Bosni i Hercegovini i njezinim siromasima. Ova zajednica će ovakva djela znati činiti i u budućnosti, jer je u ovoj euharistiji njezina budućnost – djeca i mladi, pokazala osjećaj za ljepotu evanđeoskih poruka. Misa je naime bila posvećena djeci, koja su pod vodstvom pastoralne suradnice, s. Magdalene Višić, kratkim ali sadržajnim gestama i scenama rekli: “Isuse, ti si drukčiji”. U pokajničkom činu mise predškolci, vjeroučenici 4. razreda i ovogodišnji pripravnici za Prvu svetu pričest donijeli su pred oltar crteže, pisane poruke i kamenčiće, na kojima su – na svojim vjeronaučnim susretima – različitim bojama napisali: “žao mi je”, “smiluj mi se”, “oprosti mi”… Poput našega sv. Jeronima Dalmatinca radije se, uz priznanje vlastite krivnje, tuku kamenom u vlastita prsa, nego da se njima bacaju na druge. Radije su ih donijeli pred Isusov križ, nego da su razmišljali kako se njima može nekome „razbiti glava“. Da, mnogi su grešnici pod kamenjem u kamenovanju izdahnuli, a u Isusovu Duhu mnogi su odahnuli i otpočinuli, jer On na njih nije bacio kamen osude, već je izrekao riječi odrješenja i oproštenja: “Idi i ne griješi više”. Da je Isus drukčiji od nas i od mnogih ljudi pokazala su djeca i mladi u kratkom scenskom prikazu nakon pričesti. A to se dalo vidjeti iz toga kako se Isus ponio prema preljubnici, cariniku, djeci, Petru i siromašnoj udovici, kako je pozvao Pavla, kako je ljubio siromahe i liječio bolesne. Ta razlika između nas i Njega najviše dolazi do izražaja u optužbama i udarcima, kad on šuti, u izdisanju na križu i kad je svu krivicu uzeo na sebe dok su svi oprali ruke, kad je uskrsnuo od mrtvih dok su svi mislili da je svemu kraj.
Na kraju možemo zaključiti: Eh, da su sve hrvatske župe vidjele, čule i doživjele ovo što je na petu nedjelju korizme doživjela župa u Kelkheimu – kroz usta i scenski prikaz svoje djece i mladih – svijet bi bio drukčiji, jer “Isuse, ti si drukčiji”, “Kršćanine, ti si drukčiji”. Eh, da su sve hrvatske župe plodove svoga posta i odricanja stavile na jedan „konto ljubavi“, slijepi bi mogli progledati, hromi prohodati, siromasi bi čuli Radosnu vijest, a mrtvi bi ustali.
T.Dukić
