Akademski krug koji djeluje pri hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu, u utorak 29. travnja organizirao je predavanje u velikoj dvorani iste župe. Predavanje je nosilo naslov: Katolički vjeronauk u bavarskim školama – prilike i izazovi današnjeg vremena.
Piše: Fra Jozo Župić
Predavanje je održala Antonia Barišić koja je rođena u Münchenu, studirala i diplomirala na TU-München na nastavničkom smjeru za strukovno obrazovanje iz područja zdravstvenih znanosti i katolički vjeronauk na LMU-München, od 2020. godine zaposlena je u medicinskoj srednjoj školi u kojoj predaje stručne predmete iz područja zdravstva i katolički vjeronauk. Aktivna je vjernica HKŽ München i djeluje kao delegat stranih jezičnih zajednica u upravnom odboru katoličkog vijeća za grad München.
Predavanje je započela pravnim okvirom, a to znači, da je ustavom Njemačke vjeronauk uveden kao redoviti predmet. U Bavarskoj je vjeronauk obvezan predmet. Na vjeronauk svakako ima velik utjecaj katolička Crkva. Crkva ima povjerenike u nadbiskupiji München-Freising koji su odgovorni za oblikovanje nastavnih planova i programa.
Cijeli nastavni plan temelji se na:
Vjeri u Boga koji je Stvoritelj i Spasitelj.
Osobi Isusa Krista kao središtu otkrivenja.
Pozivu na zajedništvo u Crkvi.
Životu iz vjere koji se očituje u ljubavi, pravednosti i odgovornosti.
Govoreći o ulozi vjeroučitelja, Antonia je u kratkim crtama opisala što sve čeka one koji se opredjele za ulogu vjeroučitelja. Tu spada pohađanje fakulteta teologije, zatim mnogi seminari, razgovori, angažmani u Caritasu, duhovni razgovori s kardinalom i biskupom i na kraju dobivanje Missio canonica da može predavati vjeronauk. Od vjeroučitelja se traži komunikativnost, empatija, vjera, pedagoške vještine. Tijekom službe kod pojedinih vjeroučitelja mogu nastupiti i određene krize, a to se događa kad u vlastitom životu dožive neke nenadane udarce života, pa se lako može dogoditi da dotična osoba gubi vjerodostojnost pred učenicima, nesigurnost u prenošenju sadržaja, i rizik prenošenja vlastitih sumnji na učenike. Dakle, radi se o unutarnjem konfliktu vjeroučitelja.
Prikazala je svoj razred u kojemu ima učenike različitih profila:
Jedan učenik ima autizam, djevojka ponekad ide u crkvu, ima djevojku iz Sirije koja je kao izbjeglica doživjela grozne stvari a šesnaest joj je godina. Jedna djevojka je pred godinu dana izgubila oba roditelja. Dečko Hrvat rado čita Bibliju. Veliki je vjernik. Razredu se priključio i jedan musliman jer ne želi biti na etici. Katolički vjeronauk je otvoren za sve. Prikazavši prisutnima tu raznolikost u razredu, naglasila je i da pristup prema svima njima treba biti s puno ljubavi, strpljivosti, ispunjen dijalogom i vjerom da će Bog na svoj način svakoga od njih dotaknuti, jer ne zaboravimo da svi oni žive u jednom sekulariziranom i pluralističkom društvu, zatim osjeća se nedostatak duhovne podrške u obitelji, suočavanje s identitetom, te obiteljskim i društvenim pritiskom.
Na postavljeno pitanje zašto je vjeronauk danas važan, posebno katolički vjeronauk, Antonia je kazala sljedeće:
Vjeronauk daje smisao i odgovore na temeljna životna pitanja. Uči temeljne vrijednosti. Gradi duhovnu otpornost. Pomaže u osobnom rastu i sazrijevanju. Čuva identitet i duhovnu baštinu. Nudi pravu slobodu. Svjedoči o Bogu koji ljubi.
Također je govorila o nedostatku vjeroučitelja, pa se u zadnje vrijeme sve više prakticira, da katolički i protestantski učenici imaju nastavu vjeronauka zajedno, ali svatko ostaje unutar svoje vjere. Nastava vodi brigu o razlikama između katoličke i protestantske vjere. Nastavnici, bilo katolički ili protestantski poštuju vlastite vjerske granice. To znači suradanja da, ali bez “miješanja” vjerskih učenja. Model se koristi kad nema dovoljno učenika ili vjeroučitelja za odvojene satove. Primjer: katolički učenik uči katoličku vjeru, ali zajedno slušaju o zajedničkim temama (npr. Deset zapovijedi, važnost oprosta).
Ili primjer: Katolički učitelj predaje i katoličkoj i protestantskoj djeci, a sadržaj nastave uključuje i katoličke i protestantske perspektive, uz međusobno poštivanje.
Antonia je zaključila svoje predavanje ovim riječima:
Potrebno je održavanje ravnoteže između tradicije i modernih potreba. Vjeronauk je prostor dijaloga, duhovnosti i identiteta. Potrebni su suvremeni pristupi i povezivanje s mladima. Potrebna su ulaganja u kvalitetne vjeroučitelje.
Nakon predavanja razvio se konstruktivan razgovor i na kraju veliki pljesak predavačici od prisutnih slušatelj.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
