Pun je mjesec i pomrčina. Dan drugi. Trebao je biti normalan subotnji dan. No, sve se pomiješalo.
Piše: Katarina Hrvatin Kotromanić
Virus. Strah i narod. Mase trepere i razlijevaju se zagrebačkim trgovima, od jednog do drugog i viču. Viču. Deru se. Čujem ih ovdje, na hrvatskoj obali. Gledam ih kako uskaču u autobus. Idemo u Zagreb. Na trg. Idemo u boj. Za narod. Za Boga. Za …. Ma za što, ljudi moji? Koji vam je? Ne vidite li oporbu kako vas „talasa i vodi“, ne osjećate li ispod cipela tanki led dok opijeni uzvikujete ode slobodi i parole koje su nekad imale snagu, a sad samo otrcano služe? Komu?
Pa smijulje se Hasanbegović, Grmoja, Bulj… most su izgradili od juga ka Metropoli ne bi li srušili Stožer. Ma, budimo pošteni, koji Stožer. Oni pokušavaju dirigiraju masom ne bi li srušili Vladu RH!
I to su te slobode! I to su te skrbi i brige. I to su ti načini u najteža vremena pokušati učiniti još teže, težim.
I anđeli plaču?
U trenutcima kada Europu stišće četvrti val opakog virusa, dok se drugi zatvaraju, uvode još represivnije mjere, naši lumeni su se organizirali da bi srušili Premijera. Istog onog koji je u ludilu potresa, poplava, virusa, zatvaranja uspio ovaj brod držati na vezu, cjelovitim i ponosnim. Dok oni traže načine, Vlada je raštrkana i brodi! Preskače loše izbore, preskače loše igrače, igra, igra onako kako smo igrali neku večer protiv Rusije jer moramo dalje. Moramo! Sjetimo se 1991. Sjetimo se onih koji danas s nekih drugih sfera gledaju na Trg Bana Jelačića i plaču. I anđeli plaču, zar ne? Plače svaki onaj koji je dao život da bismo danas imali prosvjed slobode i da bismo preko narodne mase rušili Vladu!
To je sloboda i to je ono za što smo se borili, no ne i za dirigente bez osnovnog glazbenog znanja, bubnjare i licemjere kojima je jedini cilj zauzet Banske dvore i retorikom 19. stoljeća voditi Hrvatsku. A Hrvatska je davno izašla iz te priče, ma koliko se ova slika danas može činiti kao glas naroda, glas je oporbe koja izgubljene i prestrašene ljude koristi kao guske i vodi ih u maglu!
Bokeljsko hrvatstvo
S druge strane, negdje sam pročitala kako je Crna Gora nominirala Bokeljsku mornaricu kao nematerijalnu listu svjetske baštine UNESCO-a i kako je prijedlog dobio zeleno svjetlo.
Potom mi prijatelji kažu kako su Hrvati Boke uznemireni i ojađeni takvim činom, jer svaki malo bolje informirani Hrvat zna što znači Bokeljska mornarica Hrvatu Boke, što odijelo, a što bokeljsko kolo.
Ili ne zna?
Meni je vjerovati da prosječan Hrvat u Hrvatskoj nema pojma o Bokeljskoj mornarici, tradicijskom kodu Hrvata Boke, dakle, najstarijoj mornarici na svijetu i identitetskom zrcalu autohtonih Bokelja koji svoje hrvatsko ime čuvaju upravo u tim odorama i koracima koji su karakteristični samo i isključivo njima. Kome njima? Hrvatima Boke. Dakle, govorimo o hrvatskoj autohtonoj baštini manjinske zajednice u Boki kotorskoj koja na svojim plećima nosi 60% cjelokupne baštine Crne Gore. Dakle, hrvatska baština jest 60% cjelokupne baštine Crne Gore.
Heeeeeeeeeeeeej!!!
Braćo Hrvati
Čujete li vi lelujava maso, cijepljeni i necijepljeni, oporbo i vladajući. Topi nam se Zaljev. Topi nam se ime. A, vi?
Lelujate od trga do trga i tražite slobodu ne biste li skinuli Premijera i Vladu? Čiju Vladu? Hrvatsku naravno, istu onu koja je nedavno na najvišoj razini primila predsjednika HNVCG i stala iza svoga manjinskog naroda i pojedinačno iza svakog Hrvata Boke! I nije to priča, simbol i slika za medije već puna podrška kakvu nije dala ni jedna Vlada u zadnjih 30 godina.
No, gdje su tu Bokelji, a gdje Hrvati Boke i gdje smo tu mi, braćo Hrvati? Znate, gdje smo. Nema nas. Zavađeni smo. Ne razgovaramo. Kopamo jamu jedni drugima. I ne vidimo sav naš jad. Sami sebi skidamo kapu, sami sebi zvonimo, sami sebe ispraćamo i sami nad sobom plačemo jer Hrvati smo, pa nam u miru ne ide. Gdje smo? Na Trgu Bana Jelačića?
Do kad? Zašto? Komu?
A, onda čitam:
U Crnoj Gori živi više nacionalnih manjina. Hrvati su manjinska zajednica i starosjedilački su (autohton) narod u Boki.
Nacionalne manjine u Crnoj Gori razlikuju se i po kulturi. Bokeljska mornarica i, primjerice, Crnogorski oro pripadaju različitim kulturama.
Bokeljska mornarica kulturno je dobro Hrvata, Crnogorski oro Crnogoraca.
Tradicija Bokeljske mornarice, osim u Boki, u svijetu se održava jedino u Hrvatskoj. Nju su sa sobom ponijeli Bokelji, koji od sredine 19. st. počinju u većem broju naseljavati krajeve današnje R Hrvatske, i bokeljski Hrvati, koji 90-ih godina 20. st., izloženi svakojakim pritiscima svojih sugrađana druge nacionalnosti, napuštaju rodni kraj i sigurnost pronalaze u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Kao tradicija bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj, proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom.
Crna Gora ima obvezu s činjenicom da je Bokeljska mornarica kulturna baština Hrvata upoznati svoj matični narod (putem obrazovnog sustava, medija, drugih oblika javnog priopćavanja.
Stav crnogorske strane da „cjelokupno nasljeđe tretira ne dijeleći ga prema nacionalnoj pripadnosti jer da pripada svim građanima i da se s tim vrijednostima svatko ima pravo identificirati“ kontradiktoran je pojmovima „multikulturalnost“ i „multikulturalizam“, nije u skladu s relevantnim međunarodnim pravnim aktima, s načelima na kojima je izgrađen sustav zaštite kulturnih dobara i u izravnoj je suprotnosti sa Sporazumom dvije države o uzajamnoj zaštiti manjina.
Nominacija o kojoj je ovdje riječ i koja je počela opterećivati odnose dviju država, kako je ovdje obrazloženo, osim iskazane manjkavosti u činjeničnom opisu kulturnog dobra, pokazuje svoje slabosti i u samoj provedbi postupka. S obzirom na to, ako se postupak nastavi kako je započeo, lako bi se moglo dogoditi da osim nominacijskog dosjea UNESCO-ov Međuvladin odbor za zaštitu nematerijalne kulturne baštine zaprimi i fascikl s prijeporima koji su izbili na vidjelo u ovim javnim raspravama. Teško je i zamisliti da bi taj odbor, vodeći se načelom da kultura treba zbližavati narode i ljude, a ne razdvajati ih i imajući u vidu svrhu Reprezentativne liste, pa u krajnjoj liniji, i smisao vlastita postojanja, mogao prihvati nominaciju opterećenu međudržavnim nesuglasicama i pravnim neusklađenostima. (I.Š)
No, taj i takav Odbor je odlučio! A, mi kao guske u magli tražimo se po trgovima!
Fenix-magazin/SIM/ Katarina H. Kotromanić
