Knjigu Znamen na koži i manje knjižice koje populariziraju temu tradicijskih tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine predstavile su u petak 8. studenoga u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu autorica dr. sc. Vesna Haluga i Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, dok je u glazbenom dijelu programa nastupila Muška klapa Podvorje čiji su članovi izvedbom hrvatskih tradicijskih pjesama brojne nazočne posjetitelje vratili u hrvatsku prošlost.
Nakon uvodnog pozdrava ravnateljice Gradske knjižnice Kaštela Renate Dobrić koja je istaknula kako je raduje što „ovu iznimno vrijednu knjigu dr. sc. Vesne Haluga koja rasvjetljava zaboravljeni i neistraženi dio hrvatske tradicijske kulture i povijesne baštine GKK predstavlja upravo u Mjesecu hrvatske knjige koji se ove godine održava pod sloganom Pričaj mi“, nazočne su pozdravile i Diana Vukorepa, u ime Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Splitsko-dalmatinske županije i u ime pročelnika Željka Primorca te Doris Grgurin, predsjednica Gradskog vijeća Grada Kaštela.
„Tetoviranje žena katolkinja vrlo je važno u kulturno-povijesnom razumijevanju čitave Bosne i Hercegovine, a poglavito srednje Bosne, gdje je ono etnološki raritet jedinstven u cijelome svijetu.
Najveći značaj tradicijsko tetoviranje žena Hrvatica katolkinja iz Bosne i Hercegovine imalo je za vrijeme Osmanlija, između 1463. i 1878. godine, kada je tetoviranje križa na rukama žena kao simbola kršćanstva imalo prvenstveno zaštitnu funkciju.
Naime, Hrvatice su se na ovaj način suprotstavljale Osmanlijama jer je žena ili djevojčica označena križem na rukama, prstima ili na čelu za turske osvajače bila „nečista“ i nije mogla biti odvedena u tursko roblje“, istaknula je dr. sc. Vesna Haluga, napomenuvši kako svaka tradicijska tetovaža katolkinja iz južne Bosne i Hercegovina prenosi poruku govoreći o kulturnom i vjerskom identitetu Hrvatica.
„Riječ je o jedinstvenoj pojavi u svijetu, nastaloj prije više od tisuću godina, koja je najveći značaj imala u vrijeme osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, a tetoviranje Hrvatica katolkinja je, pored primarno zaštitne funkcije (sprječavanje odvođenja i silovanja od strane osvajača), imalo i identitetsko vjersko značenje pripadnosti hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi“, dodala je autorica knjige koju je tiskala Naklada Dominović, a čija su sva dosadašnja izdanja rasprodana.
„Običaj tetoviranja kao obredno-običajno svojstvo i znak identiteta žena južne BIH zadržao se i nakon odlaska Osmanlija, i to najviše u okolici Rame sve do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon čega je počeo polako izumirati, i upravo iz tog razloga moja doktorska disertacija, kao i sama knjiga, predstavljaju veliki doprinos popularizaciji hrvatske tradicijske kulture u suvremenom svijetu“, rekla je dr. sc. Vesna Haluga, dodavši kako je tetovaža značila poruku i komunikaciju, pa ona, kao komunikologinja, smatra kako je hrvatsku tradicijsku tetovažu potrebno sačuvati kao hrvatsko nacionalno blago, odnosno kao baštinu koju moramo otrgnuti od zaborava.
U sklopu predstavljanja knjige nazočni su mogli saznati i kako su istraživači zabilježili čak 317 različitih motiva hrvatskih tradicijskih tetovaža čija je osnovni motiv uvijek znak križa te kako se prvi istraživanjem ovog jedinstvenog običaja koji je postojao samo kod Hrvata bavio dr. Ćiro Truhelka.
Vesna Haluga istaknula je kako želi pridonijeti očuvanju i popularizaciji hrvatske tradicijsko-kulturne baštine te u znanstvenom smislu unaprijediti postojeće i iznjedriti nove spoznaje o ovom jedinstvenom fenomenu – hrvatskom tradicijskom tetoviranju uz pomoć prirodnih boja, pri čemu se zalaže i za stavljanje hrvatske tradicijske tetovaže na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva što bi bio veliki doprinos njenom očuvanju, popularizaciji i priznavanju kao raritetnog etnološkog specifikuma.
Popularizaciji hrvatske tradicijske tetovaže doprinosi i pjenušac imena Znamen iločkog
OPG-a Mirjane Zelenika, odjeća s motivima hrvatske tradicijske tetovaže kreatorice Helene Beljo iz Mostara, samoljepljive privremene tetovaže dizajnerice Eve Balažin, a posljednji proizvod koji širi priču o „znamenu na koži“ su staklene božićne kuglice s motivima hrvatske tradicijske tetovaže.
Napomenuvši kako je dizajn hrvatske tradicijske tetovaže s grafičke strane potpuno moderan, iako je nastao prije više od pet stotina godina, autorica knjige „Znamen na koži“ dr. sc. Vesna Haluga istaknula je kako se nada da će hrvatski znamen na koži postati opće poznat i na svjetskoj razini.
Fenix-magazin/SČ/Renata Dobrić
