Kako su Paškov i družina lani ukrali Dan državnosti

Sve do prije godinu dana rijetki su znali za Zorana Paškova kao novinara. Oni koji su ga poznavali, znali su da ima fotoaparat i neki minorni iseljenički portal na kojemu objavljuje svoje snimljene fotografije, ali i fotomontaže. Tako se dogodilo da je jednog svog prijatelja i suradnika prikazao s njegovom glavom na tijelu magarca koji opći s magaricom. Drugi su Paškova znali po izmišljanju afera, u koje je, zbog čitanosti ili bogzna čega, uvlačio kako obične ljude, tako i one poznate: od fratara do konzula i ministara. Napumpavao je tako Paškov sve što je stigao i što mu je kod urednika prolazilo. Zbog takvog kvazinovinarstva, novine koje su objavljivale njegove priloge strmoglavo su krenule nadolje ili su se ugasile poput tiskanog izdanja Arene i Cro Expresa, ili pak inozemnih stranica Slobodne Dalmacije. Opstalo je jedino inozemno izdanje Večernjaka, iz čije je dopisničke mreže Paškov srećom ranije odstranjen.

Uzeo fotoaparat i napravio skandal

Kako bi imao gdje objavljivati svoje uratke, sam je pokrenuo vlastitu stranicu, iz koje nije razvidno radi li se o blogu ili o informativnom portalu. Prvo nije ni moglo biti, jer pisanje bloga podrazumijeva posjedovanje spisateljske kreativnosti, koju netalentirani Paškov nikada nije ni imao, niti ju je mogao naučiti. Sklon spletkama i izmišljanjima iskoristio je previranja u Hrvatskom svjetskom kongresu Njemačke: stavio se na čelo prljave kampanje blaćenja svih koji su bili protiv Mije Marića. Hoteći, valjda, biti poznat, pa makar i kratkoročno, uzeo je tako fotoaparat i krenuo lani na Dan državnosti u Frankfurt. Teško je reći u kojem trenutku mu je sinula ideja o insceniranju skandala: prije dolaska na proslavu Dana državnosti ili tijekom. No, to nije toliko ni bitno, koliko činjenica da je sam sebi učinio medvjeđu uslugu zbog pet minuta slave. Istina, negativne, ali ipak medijske slave!

Čitatelji u iseljeništvu, pa čak i domovini, uvečer su nakon proslave, a i poslije više od pola godine, mogli čitati s njegovog „portala“ kako je na proslavi Dana državnosti pretučen, a fotoaparat mu razbijen, kako je bio pod šokom da ni u bolnicu nije mogao otići, iako je sam na svom portalu objavio kako je istu večer završio u „kliničkom bolničkom centru“. Oni koji su nazočili lanjskoj proslavi Dana državnosti, zbunjeno su se međusobno propitkivali je li tko vidio od onoga što objavljuje Paškov na svom portalu, te što u nebrojeno mailova uokolo šalju Miljenko Prskalo, gostioničar iz Groskrotzenburga koji sebe voli predstavljati uglednim poduzetnikom, te „humanitarac“ Dario Kozjak, koji je uz optužujuće mailove sve objavljivao i na stranici svog internetskog radija.

Paškov posramljeno pognuo glavu

Iako su Paškovljev portal i Kozjakov radio bili na medijskoj margini, slanjem tisuće i tisuće mailova diskreditirajućeg sadržaja htjelo se uništiti Stipu Puđu, urednika Večernjakova inozemnog izdanja, a Paškova proglasiti uglednim novinarom. Napada se pritom i Fenix, koji je najviše razotkrio Paškovljeva pulena Marića i njegove isplate honorara na njogovo i djevojačko prezime njegovee supruge. Krajnji cilj svega bilo je otjerati Puđu iz Večernjaka, kako bi onda svoj prostor u toj novini, u koji bi se vratio Paškov, dobili Prskalo i Marić.
Iako je Paškov tvrdio da je pretučen na Dan državnosti, iako su slane tisuće optužujućih mailova uvredljivog i lažnog sadržaja, priča je svoj epilog dobila na njemačkim sudovima u Berlinu i Frankfurtu, koji su sve presude donijeli u korist Stipe Puđe. Paškov je zbog tih odluka sa svog portala morao maknuti sve kompromitirajuće tekstove protiv Stipe Puđe i Fenixa, a Marić više nije smio protiv njih širiti svoje laži i neistine. U nastavku kampanju izmišljanja i laži bio je uključen i kvazi emigrant Petar Penava, od čijih ranijih (ne)djela i prijetnji, kojima se “pokušavala kompromitirati hrvatska emigracija”, su se ograđivali i Nijemcima ispričavali predstavnici tadašnjih najznačajnijih hrvatskih emigrantskih organizacija poput Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE).

Zoran Paškov, danas, godinu dana od svoje vlastite sramote, plaća, kao i Marić, izgubljene sudske parnice i troškove odvjetnika. Paškov ih plaća za sebe kao i za svoj portal kojeg je prebacio na svoju kćer, koja je, čudnog li čuda, objavila kako joj je otac završio u kliničkom bolničkom centru, iako Paškov tu večer, a ni sutradan nije ni vidio doktora.
Paškovu u njegovim optužbama nije pomoglo ni svjedočenje Miljenka Prskala i Nives Milardović, koji su bili toliko kontradiktorni i toliko lagali, da gotovo nije bilo potrebe uvjeravati sud u suprotnosti njihovih iskaza.

Godinu dana kasnije

Zašto smo se baš sad sjetili Zorana Paškova i njegovih prijatelja? Zato što se godinu dana nakon toga, u isto vrijeme i na istom mjestu ponovno slavio Dan državnosti u Frankfurtu. No, ovaj put bez Zorana Paškova, Miljenka Prskala i Nives Milardović. Je li zbog srama ili zato što nisu bili ni pozvani, ne zna se. Nije ni bitno. Zna se samo da je bilo zafrkancije i podrugljivih komentara te pitanja poput: „Kakav skandal će se izmisliti s ove proslave Dana državnosti?“. Odgovor se znao unaprijed: Gdje nema Paškova nema ni slučajeva a ni skandala!

Ivan Matić