Kako je nestala Croatia iz Albstadta?

ALBSTADT – Sedamdesetih i osamdesetih godina u Albstadtu je postojao nogometni klub FK Yu 79. Početkom devedesetih u „pretvorbi“ klub je postao NK Croatia. Nitko se nije bunio jer je većina u klubu bila Hrvati.

 

Novi je predsjednik bio Ivica Nencl iz Cerića kod Vinkovaca koji će to biti do smrti 2006. godine.

Zamijenio ga je Ivica Fedoran (68), bratić, isto tako iz Cerića. Zadnjih šest godina Croatije više nema a o tome kako je nestala, zadnji predsjednik nam kaže: – Prestali smo s aktivnim djelovanjem samo zato što nismo imali naših igrača. Zadnje utakmice za bodove smo imali u momčadi po dvojicu Hrvata i devetoricu Turaka. A sve ostalo smo imali. Svoje klupske prostorije, od grada besplatno igralište, financijski smo dobro stajali. Par mjeseci prije stavljanja „ključa u bravu“ za 4000 eura smo nabavili novu opremu dresove, trenirke, majice za treniranje.

Kada smo trener Dinko Galić i ja ostali sami, odlučili smo odjaviti klub od natjecanja. Kako smo tada mislili na godinu, dvije dok stasaju sinovi nekih naših bivših igrača. Što je vrijeme više prolazilo sve nam je bilo jasnije „da smo gradili kule u oblacima“. Poslije dvije godine sam odjavio i klupske prostorije. Bez utakmica sve nas je manje navraćalo u klub, a mjesečno smo za najamninu plaćali 450 eura. Kažem, bolje sada prestati nego da uđemo još u dugovanje.

Što je bilo s klupskim inventerom? Osobno sam vidio da ste imali TV prijemnik, hladnjak, bilijar, pribor za jelo, štednjak, mikrovalnu pećnicu…

-Sve smo ostavili u klupskim prostorijama. Imao sam tada (kao i sada) zdravstvenih problema, više sam u bolnici nego kod kuće. Kada sam prvi put otišao u klub, samo bilijar je bio još tu. Očito je bio pretežak i nezgodan za transport. Dok smo još bili aktivni sve sam pokušao da izaberemo novog predsjednika, ali nitko se nije želio prihvatiti – rekao nam je Ivica Fedoran.

Razgovarali smo i s Ilijom Ilićem, dugogodišnjom članom UO koji je još izravniji.

-Kada sada sve sagledam klub nam je nanio više štete nego koristi. I dalje se viđamo svake nedjelje na svetoj Misi, pozdravimo se i nemamo što razgovarati. Prije smo imali za rješavati klupske probleme, više smo se družili pa makar ne bili istomišljenici. Godinama nisam u UO i nije mi žao.

Drugo, što me muči, je taj klupski inventar. Sada nitko ništa ne zna. Da se željelo pošteno napraviti, dati crkvi ili nekoj humanitarnoj udruzi, to se moglo uraditi dok je klub još bio aktivan – rekao je Ilić koji je dao do znanja da ima još nekih drugih saznanja, koja je „sakrio“ pod ono „nije to za novine“.

 

Fenix-magazin/Bono Žepić/Foto: Bono Žepić