Dok nam se svima sliježu dojmovi od Thompsonovog koncerta na Hipodromu, orkestrirano blaćenje je u punom pogonu. Naime, osuđujem medijsku hajku srpskih tabloida kao i napade domaćih dušobrižnika ljevičara koji su uslijedili nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona održanog 5. srpnja 2025. na zagrebačkom Hipodromu.
Piše: Anita Prka Đurašić
Mega spektakla rekordnih razmjera, nije to bio samo koncert. Bila je to štoviše duhovna obnova na kojoj je Marko Perković Thompson okupio rekordnih pola milijuna ljudi, pokazavši još jednom koliko je duboko ukorijenjena ljubav prema Domovini među hrvatskim narodom, kako u Domovini tako i u svijetu. Rijeke mladih ljudi iz iseljeništva došli su na koncert iz najudaljenijih krajeva svijeta. Koncert je prošao civilizirano, uz vrhunsku organizaciju, sigurnost i pozitivno, domoljubno ozračje.
Ono što bi u svakoj drugoj državi bilo doživljeno kao veličanstveno slavlje zajedništva i nacionalni ponos, u očima nekih medija u Srbiji postaje – skandal. Naime, kako prenosi primjerice srpski tabloid Kurir.rs objavio je niz članaka u kojima se Thompsonov koncert etiketira kao “fašistički skup”, dok se pjesma “Lijepa li si” – koju pjeva gotovo svaki Hrvat kad mu zatreperi srce – proglašava ustaškom. Iako nama kao planini lanjski snjegovi i crni oblaci ne mogu ništa, Screenshoti tih naslova, poput „ZAGREB PONOVNO SLAVI USTAŠTVO“ i „HRVATI ORILI PJESMU KOJU SU PJEVALI PRIPADNICI ZLOČINAČKE VOJSKE“, svjedoče o tendencioznom i zlonamjernom pokušaju da se hrvatsko domoljublje izjednači s ekstremizmom, s ustaštvom. Kad zapjevamo, Srbija nam sudi! Rušimo im ravnotežu, u osinje gnijezdo golubica mira dira.
Takvo izvještavanje nije ništa drugo nego dio već poznatog specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske s ciljem rušenja ugleda u svijetu – informacijskog, medijskog i psihološkog.
Zašto je nekima hrvatska zastava u Hrvatskoj provokacija?
Nije to nova pojava. Riječ je o dobro organiziranoj dugogodišnjoj propagandi, inspiriranoj ideologijom tzv. srpskog sveta, a u koordinaciji s pro-ruskim narativima ruskoga sveta, koji žele destabilizirati europski jugoistok svojom dominacijom nad susjednim državama.
Ipak, ono što još više zabrinjava jest kada se takvom narativu priključuju i pojedini glasovi iz Hrvatske, lažni bogovi i rogovi. Zar su zaspali na straži i ne znaju što je bilo? Kada se u našoj vlastitoj državi svaka hrvatska zastava proglasi provokacijom, svaka domoljubna pjesma etiketira kao „ekstremna“ i diranje u osinje gnijezdo, a slavljenje povijesne istine – da smo obranili i stvorili vlastitu državu – dočekuje s podsmijehom, omalovažavanjem, podcjenjivanjem, umanjivanjem slavne pobjede ili osudom.
Zar je uistinu problem ako mladi ljudi u središtu Zagreba pjevaju „Lijepa li si“? Zar je problem kada više od pola milijuna ljudi s ponosom pozdravljaju pjesme koje su simbol otpora, nade i slobode?
Ako su nečija prava danas u Hrvatskoj ozbiljno ugrožena, onda su to prava hrvatskog naroda da u vlastitoj Domovini izražava nacionalni ponos i ponos pobjednika, ljubav prema svom hrvatskom jeziku, katoličkoj vjeri, identitetu, tradiciji, domoljubnoj zabavnoj glazbi i glazbenicima, kao i hrvatskim nacionalnim simbolima. Sloboda govora i okupljanja ne smije biti rezervirana isključivo za „politički korektne“ skupine s lijevog, progresivističkog spektra, niti za razne inicijative mladih s istog spektra. Ako ne znaju što je bilo, nek im kaže Lika, zidi Šibenika, svaki kamen našeg grada Dubrovnika, Dunav oko Vukovara, na koncu neka upitaju naše Heroje!
Jer ako su hrvatski branitelji ginuli za slobodu – ona mora vrijediti za sve, osobito za hrvatski narod koji je ovu državu stvarao.
Ne bojmo se rogova, lažnih bogova, lanjskih snjegova ni crnih oblaka, što oni mogu planini? Hrvatska je pobijedila u obrambenom Domovinskom ratu! Neka im progovori duh ratnika. Mi smo slobodna, neovisna, suverena država, članica EU i NATO-a. Hrvatska ima pravo na izražavanje svojeg nacionalnog ponosa. Hrvatska ima pravo na domoljublje i domoljubne pjesme i domoljubne glazbenike. I nikakvi Kuriri, botovi ili opskurne etikete, stigmatizacije ni specijalni ratovi to neće promijeniti.
Srbija gubi vrijeme blateći Hrvatsku i baveći se nama, dok im voda stoji već mjesecima do grla zbog studentskih prosvjeda i Ćacilanda, tuku se s policijom, bolje bi im bilo da se bave svojim problemima, izgrađuju Srbiju kao demokratsku državu u kojoj se poštuju prava nacionalnih manjina, osobito Hrvata u Srbiji, poštuju ljudska prava i provode pošteni izbori kako bi se priključili EU i time postali faktor stabilnosti za sebe i za susjedne zemlje.
Neka nam odgovore gdje su naši nestali, to su teme kojima se Srbija treba baviti!
Fenix-magazin/MD/Anita Prka Đurašić
