U Zagrebu je u četvrtak uvečer predstavljeno hrvatsko izdanje romana pod naslovom “Itamar K.” izraelskog autora Idde Netanyahua.
Knjiga je nedavno objavljena u nakladi Despot infinitusa, pa je na predstavljanju uime nakladnika govorio Zvonimir Despot, uvod u knjigu i temu iznio je doc.dr.sc. Ivan Pepić sa Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, organizator prijevoda, ovog predstavljanja i prvog dolaska autora u Hrvatsku Filip Gašpar te sam autor.
“Dobra večer svima. Kod nas se kaže: pametan čovjek šuti, budala govori, a ja ću večeras pokušati biti negdje između. No, problem je u tome što danas više nije uvijek jasno govori li pametan čovjek zato što ima što reći ili zato što zna što smije reći. Upravo to pitanje stoji u središtu jednog iznimnog romana o kojem večeras razgovaramo. U vremenu kada se sloboda govora sve više svodi na ponavljanje dopuštenih mišljenja, roman Itamar K. autora Idde Netanyahua djeluje kao upozorenje koje je teško ignorirati.
Roman je napisan krajem devedesetih, u vrijeme velikih promjena u Izraelu, ali gotovo je nevjerojatno koliko je precizno predvidio obrasce koje danas vidimo svuda oko nas. Možda je najveća snaga ovog romana to što danas, više nego ikad, funkcionira kao opis stvarnosti, a ne fikcija. Itamar K. nije samo kritika političke korektnosti. On pokazuje kako sustav reagira kada netko iskorači iz reda. Govori o mehanizmima koji oblikuju način na koji razmišljamo i postavljaju granice onoga što je dopušteno reći – i to često pod krinkom pluralizma.
U središtu priče je Itamar Koller, umjetnik koji se vraća u Izrael s jednostavnom, osobnom namjerom: snimiti film o svom pokojnom prijatelju, pjevaču Shaulu Melamedu. Njegova priča nije politička. Ona je ljudska, tiha i iskrena. Ali upravo to postaje problem. Kulturni establišment u Tel Avivu ne odbacuje projekt zbog njegove kvalitete, već zbog njegove neprihvatljivosti. Melamed nije prihvatljiv. Njegov patriotizam je sumnjiv. Njegove riječi su preopasne. A njegov život je pogrešan za publiku kojoj se sve češće propisuje što smije osjećati.
Tu počinje sukob. Itamar mora odlučiti: hoće li prilagoditi istinu kako bi postala prihvatljiva ili će ostati vjeran stvarnosti i prihvatiti cijenu. Kada odbije kompromis, za sustav on prestaje biti umjetnik i postaje prijetnja. Cijeli kulturni aparat, mediji i akademija okreću se protiv njega. Nema sudova. Nema nasilja. Kazna je tiha, ali učinkovita: društvena nevidljivost, profesionalna izolacija i kulturni ostracizam.
Ljudi sami uče šutjeti
Formalno ništa nije zabranjeno, ali svi znaju gdje su granice. Nema popisa zabranjenih riječi, ali jedna pogrešna riječ može vas skupo stajati. U svijetu bez cenzora, ljudi sami uče šutjeti. Ta šutnja nije neutralna. Hegemonija danas ne dolazi s pendrekom ili zabranama, već kao preporuka, kao osjećaj nesigurnosti kada odstupite od narativa. Šutnja je postala sredstvo preživljavanja.
Zato ovaj roman ne govori samo o Izraelu. On je upozorenje. Svatko tko je barem jednom prešutio nešto iz straha od kritike, otkazivanja ili stigmatizacije, prepoznat će se u ovom tekstu. Itamar K. pokazuje trenutak u kojem društvo koje poziva na toleranciju postaje netolerantno prema istinama koje mu ne odgovaraju. U tom smislu, Itamar K. nije samo književnost. To je upozorenje koliko se lako granica između onoga što je dopušteno i što nije može pomaknuti, dok sve i dalje izgleda potpuno ispravno.
Nakon svega rečenog, vrijedi se kratko osvrnuti na čovjeka koji stoji iza ovog djela, a koji je večeras prvi put u Hrvatskoj. Veliko mi je zadovoljstvo što su autor i njegova supruga Daphne večeras s nama. Iddo Netanyahu, autor romana Itamar K., najmlađi je sin Cele (rođene Segal) i Benziona Netanyahua, renomiranog povjesničara židovskog srednjeg vijeka. Njegova obitelj ima duboke korijene u Izraelu, a njegov životni put vodi između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država. Njegova braća su Yonatan, ratni heroj koji je poginuo u operaciji Entebbe 1976., i Benjamin, izraelski premijer s najdužim stažem.
Iddo je rođen 1952. u Jeruzalemu, po struci je liječnik, a piše još od studentskih dana. Osim ovog romana, autor ima zbirku pripovijedaka i niz dramskih djela koja se izvode diljem svijeta. Također je autor knjige Yonatanova posljednja bitka o operaciji Entebbe, koja će uskoro biti objavljena na hrvatskom jeziku.
Roman Itamar K. do sada je preveden na tri jezika. Prvo na ruski, tri godine nakon izvornog izdanja, a zatim na talijanski i, nedavno, na njemački. Prevoditelj Daniel Fradkin napisao je: ‘Nama, bivšim građanima Sovjetskog Saveza, dobro je poznato kako vlasti pretvaraju umjetnike u ideološke marionete.’ Do danas niti jedno njegovo djelo nije bilo prevedeno na hrvatski. Da bi se to promijenilo, kako Iddo u šali kaže, očito se morao pojaviti jedan Hercegovac, i to iz Roškog Polja.
Prošle godine imao sam priliku upoznati Iddu tijekom njegove turneje u Njemačkoj. Nakon što sam pročitao knjigu, ostao sam zatečen činjenicom da hrvatski prijevod još uvijek ne postoji. Kada sam to spomenuo, pogledao sam ga u nevjerici i rekao: ‘Kako to da nema prijevoda, čovječe?’ Iddo je, bez sekunde razmišljanja, odgovorio: ‘Ako ti je toliko važno, onda to učini.’ I tu sam, naravno, napravio klasičnu pogrešku i uhvatio ga za riječ. Mislio sam: prevesti knjigu s hebrejskog i objaviti je na hrvatskom, koliko to teško može biti? Tek tada sam shvatio koliko zapravo malo znam. Ali evo nas, knjiga je večeras pred nama, pa očito nije bilo nemoguće.
Stoga zahvaljujem svima koji su omogućili ovaj pothvat. Posebno Iddi na strpljenju i savjetima, izdavaču Zvonimiru Despotu i mnogim drugim ljudima. U vremenu kada razne elite pokušavaju monopolizirati istinu i moral, ova knjiga je poziv na otpor, na podizanje glasa i na ostanak slobodnim. Ako vam se knjiga svidi, to je zasluga prevoditelja. A ako vam se ne svidi, prevoditelj je kriv..”
