Hrvatsko iseljeništvo nije odvojena grana već sastavni dio hrvatskog nacionalnog korpusa – Jure Vujić
Povratnik iz Francuske u Hrvatsku Jure Vujić, pročelnik Odjela za politologiju Matice Hrvatske i voditelj Instituta za geopolitiku i strateška istraživanja iz Zagreba, u razgovoru za portal Fenix-magazin.de govori o tzv. „hrvatskoj desnici“, o predstojećim izborima i glasovanju hrvatskog iseljeništva te o svojoj novoj knjizi „Narodi protiv elita, populizam i suverenizam“.
FM: Kako gledate na glasovanje hrvatskog iseljeništva u doba korona krize, kada su ograničenja kretanja i okupljanja, i smatrate li da je hrvatsko iseljeništvo dovoljno dobro zastupljeno u predstojećim izbornima?
-Što se tiče izlaska hrvatskog iseljeništva na izbore, naravno da sanitarne mjere ograničenja putovanja ali i okupljanja diljem svijeta će predstavljati dodatni hendikep, a pogotovo u nekim zemljama koje su već najavile provođenje rigoroznijih mjera glede održavanja izbora u diplomatsko-konzularnim uredima i hrvatskim veleposlanstvima. Ne znam koliko je trenutno iseljeništvo okupljeno sa političkim stranačkim prepucavanjima i ideološkim tematikama, kada je uz sanitarnu krizu na pomolu daleko jača gospodarska recesija i društvena kriza. Na drugu stranu , ne mislim da su Hrvati izvan domovine i u iseljeništvu toliko naivni glede mogućnosti izbornog i političkog inženjeringa i manipuliranja sa glasovima, a većina pripadnika iseljeništva će se složiti sa stajalištem da je trenutni izborni zakon katastrofalan po pitanju ravnopravne zastupljenosti hrvatskog iseljeništva. Naime, postojeća 11. izborna jedinica za Hrvate izvan RH i ograničena kvota od tri zastupnika je također odraz izborne manipulacije i diskriminacije koja getoizira veliki dio hrvatskog naroda. Slično nepravedna je i 12. izborna jedinica. Naime, i u 11. i u 12. je umjetno predodređen broj odabranih zastupnika, tako da vrijednost glasa u tim izbornim jedinicama nije jednak vrijednosti glasa u ostalim izbornim jedinicama. Stoga je postojeći hrvatski izborni sustav, u cijelosti ustavnopravno neprihvatljiv zbog neusklađenosti s načelom jednakosti sadržanim u članku 3. Ustava, koji predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske i temelj za samu interpretaciju Ustava.
FM: Je li tu riječ o pravnoj i političkoj diskriminaciji prema hrvatskom iseljeništvu ?
-Hrvatsko iseljeništvo je izuzetno snažni inkubator i potencijal znanja, ljudskih i moralnih kvalitetnih resursa, koje trenutno ne može biti prikladno iskorišteno sa postojećim izbornim zakonom koji omogućuje politički izborni stranački inženjering i status quo. Hrvatsko iseljeništvo treba biti sveobuhvatno i inkluzivno zastupljeno sa predstavnicima iz cijelog svijeta i ne samo iz BiH. Treba podsjetiti da svaki državljanin, bez obzira na mjesto prebivališta, treba imati jednako ostvarivo pravo izbora i odlučivanja o nacionalnim politikama. To je demokratski uzor svih važećih svjetskih konvencija i primarni model djelovanja Venecijanske komisije, komisije Vijeća Europe kojoj pripada 47 država pristupnica Vijeću Europe, koju slijedi Europska Unija i kojoj pripada još dvanaest država slobodnoga svijeta, među njima i SAD.
Stoga smatram da iseljeništvo nije odvojena grana već sastavni dio hrvatskog nacionalnog korpusa, te da je nužno integrirati sve hrvatske državljane u izborni sustav Republike Hrvatske, a to nije moguće bez izmjena Ustava Republike Hrvatske kakvog danas imamo. Činjenica je da je podjela Hrvatske na 10 nepravilnih i teritorijalno nelogičnih izbornih jedinica plod stranačkih manipulacija, a hrvatsko iseljeništvo može jedino biti ravnopravno zastupljeno kada Republika Hrvatska zajedno s dijasporom treba bude činila jednu izbornu jedinicu. Na taj bi se način uvažavalo svaki glas svakog hrvatskog državljanina izvan domovine i u domovini vrijediti jednako. Bez navedene promjene izbornog zakona i pune ravnopravne zastupljenosti hrvatskog iseljeništva, neće niti moguće ostvariti nužnu nacionalnu, moralnu i državotvornu sintezu hrvatskog nacionalnog bića.
FM: Mediji često potiču na rasprave oko svjetonazorskih pitanja poput pobačaj , droge kako gledate na izostanak prostora za konkretne programe?
Većina desno i lijevih stranaka u svojim programima predlažu iste ili slične reformističke mjere poput nužnog poreznog fiskalnog rasterećivanja poduzeća, nužnog povećanja minimalne plaće , reforme državne uprave itd….Međutim pored takvih palijativnih i mjera koje na jedan način „“krpaju“ postojeći gospodarski i političku sistem, treba se zapitati postoji li realna politički alternativna snaga koja će dubinski dovesti u pitanje same političke , monetarne i gospodarske postulate dominantnog poretka : primjerice, kritizirati globalizam a ne dovesti u pitanje politiku zaduživanja i dužničkog ropstva koju provodi MMF-a, kao i ne dovesti u pitanje legitimitet ekonomskih smjernica tzv. Washingtonskog (ili post-Washingtonskog) konsenzusa u ime kojeg se prisilno provodi monetaristička disciplina i neoliberalna tržišna politika: dužnička ekonomija, održavanje umjetno stabilnih monetarnih okvira, tržišno-financijska deregulacija koja uništava realni sektor privrede i radnu snagu, je ne samo nekonzistentno ali i nepošteno u odnosu na biračko tijelo. Govoriti u nužnosti jačanja državnog suvereniteta a ne biti u stanju poput recimo Orbanove politike tražiti redefiniciju odnosa sa EU , deklarirati nužnost zaštite hrvatskih proizvoda a istodobno provoditi trgovinski ultraliberalnu trgovinsku politiku WTO-a kao glavni čimbenik gospodarske desuvernizacije i glavna poluga za uvozni lobiji, također je licemjerno. Sanitarna kriza kao i gospodarska recesije koja će pokazi zube na jesen, je dobra prilika za zaokret u političkom i gospodarskom smjeru.
Postizanje gospodarske, alimentarne, energetske, financijske i zdravstvene samodostatnosti nameće se kao nacionalni državotvorni imperativ, i nije samo instrumentalne naravi već treba na dulji rok postati i društveni način života. Današnja krizna situacija otvara prostor za određivanje i poduzimanje svih nužnih mjera gospodarskog kriznog suverenizma .
FM: Što mislite koje pouke iz današnje krize može izvući Hrvatska?
Pouke iz ove krize su jasne: sanitarna kriza je pokazala slanost „globalnog upravljanja“ pogotovo u zdravstvu i medicinskoj logistici, dok su se nacionalne države pokazale učinkovitije za suočavanje sa kriznom situacijom ( povratak granica, mjere izolacije, karantene itd…). Ova izvanredna situacija također pokazuje da neregulirani tržišni liberalizam nije održiv u kriznih situacijama i zbog same njegove dinamike ostvarivanje profita, nije u stanju zaštiti javno dobro, zdravlje građana i potrebne javne institucije. Vrijeme je došlo za zaokret u načinu razmišljanja o ekonomiji i potrebnim reformama, a politička ekonomija kao znanost i strategija oporavka i razvoja može ponuditi društvenu alternativu u smjeru revaloriziranja i restrukturiranja realnog sektora ekonomije, kretanja od državne ka tržišnoj regulaciji, jačanja državne planifikacije i intervencionizma u smjeru ostvarenja socijalne ekonomije, uspostava monetarnog suvereniteta sa državnim nadziranjem monetarne politike, uvođenje poreza na financijske bankarske transakcije.
FM: Imaju li po Vašem mišljenju „desne“ alternativne snage, imaju izglede za postignuće dobrog izbornog rezultata na predstojećim izborima?
Uvijek sam isticao da „ je na žalost hrvatska tzv.desnica“ ( višeslojni pojam) bez jasnih ideoloških načela i političkog profiliranog identiteta i izgrađenih kadrova, prepoznatljiva je po „negativnom identitetu“ zajedničkog deklariranog HDZ-ovskog i SDP-ovskog suparnika-neprijatelja, što čini njenu slabost, jer za ukidanje monopola tog duopola, treba i nešto znati i predložiti hrvatskom narodu ozbiljnu alternativnu u obliku artikuliranog suverenističkog, političkog, socijalnog i gospodarskog programa. Na drugu stranu neokonzervativna struja koja podržava liberalni tržišni fundamentalizam i često služi svjesno ili nesvjesno kao privjesak lijevo-liberalnog mainstreamu, a na žalost hrvatskoj je desnici za razliku od europske desnice potpuno stran pojam i značenje „militantizam (bezinteresno kolektivno angažiranje ), vjernost artikuliranoj doktrini i beskompromisna odanost. I zbog takve intelektualne neizgrađenosti i samog političkog niskog oportunizma samoproklamiranih lidera, desnica će uvijek ostati talac jeftine potkupljivost i frakcionaštva, i asocirana sa političkim šundom, dernekovanjem i sa plitkim vijorenjem zastavama.
Resuverenizirati hrvatsku političku, gospodarsku i monetarnu sferu, podrazumijevati će radikalni zaokret, dovoljno znanja ali i hrabrosti i nepokolebivog uvjerenja, jer svaka ozbiljna desna alternativa će morati provesti ustavne promjene, tražiti redefiniciju temeljnih europskih ugovora putem kojih su transferirani u Bruxelles značajna područja državnog suvereniteta, i konačna prerezati pupčanu vrpcu koaliranja i trgovanja sa manjinskim frakcijama, i provesti nužnu redefiniciju i uvažavanje hrvatskog državotvornog i nacionalnog političkog identiteta. Ako će se desnica svesti na retorički radikalizam i sterilno prepucavanje i moraliziranje oko svjetonazorskih pitanja, a ne provesti nužni prekid sa liberalnim i monetarističkim matricama dominantnog sustava , marširati u hodu za život a istodobno podržavati krupni kapital i globalističke korporacije koje uništavaju svaki oblik života, bolje da je nema.
FM: Iz tiska Vam je izašla nova knjiga pod naslovom „Narodi protiv elita, populizam i suverenizam“, u izdanju IGSI-Institut za geopolitiku i strateška istraživanja. Je li po Vašem mišljenju populizam kao politička struja prisutan u današnjoj hrvatskoj izbornoj kampanji?
Namjera mi je bila upravo demistificirati klasične negativne stereotipe i prevladavajuće klišeje o fenomenu populizma , kojeg se redukcionistički asocira sa politikom „kruga i igara“ ili sa površnom demagogijom . U knjizi nastojim pružiti sintezu različitih socioloških i politoloških orijentira za bolje razumijevanje populističkog fenomena,i ponuditi konceptualne i eksplikativne elemente za re-evaluaciju i re-legitimiranje fenomena populizma koji se nalazi na samom izvorištu demokracije. Onaj koji misli da je populizam ili suverenizam prolazna anomalija u političkom životu ne razumije trenutni globalni politički trenutak. Suvremena pobuna naroda protiv elita predstavlja simptom nove političke rekompozicije. Vladajuće elite, bez obzira na političku lijevu ili desnu orijentaciju nastoje održati status quo neoliberalnog konsenzusa negirajući time i mogućnost redefiniranja demokratskog procesa. Pod utjecajem dezideologizacije i recentriranja političkih programa i diskursa, vladajuća ljevica i desnica ostavljaju dojam da su zamjenske sistemske stranke. Upravo je snažna struja tehnokratizacije i ekonomsko-upravljačke instrumentalizacije političke sfere, dovela do same identitetske krize političkog zastupništva.
Takav val nove političke rekompozicije također se odražava na hrvatskoj izbornoj političkoj sceni u kojem se uz duopol SDP-HDZ isprofilirala doduše heterogena treća opcija u obliku šireg „domovinskog pokreta“ koji se poziva na legitimitet naroda i na okončanje političkog monopola bipolarnog stranačkog sustava. Na žalost još uvijek je tu puno nedoumica, prenapuhanih egoa, partikularnih interesa i sektaštva koje mogu kompromitirati dobre programske početne namjere za ozbiljnu političku alternativu, jer činjenica je da je veliki broj ( čast iznimkama) pojedinaca koji su doživjeli poraz na bivšim izborima za europski parlament, angažiran u redovima domovinskog pokreta kako bi se dočepali saborske fotelje. Drugo pojava bračne izborne „peopolizacije“ i estradizacije izborne utrke ne doprinose ozbiljnosti realne političkih državotvorne alternative iznad partikularnih interesa.
Fenix-magazin/SIM/ Ivan Matić
