Nametnuti problem s izgledom povijesnoga hrvatskoga grba, koji se u Jugoslaviji krivo i zlonamjerno tumačio na način da je svaki onaj grb koji koji počinje s bijelim poljem proglašavan ustaškim, neki i danas pokušavaju koristiti u dnevno-političke svrhe. Najnoviji je pokušaj obračuna sa hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koja se s hrvatskim iseljenicima u Kanadi slikala sa zastavom čiji grb počinje bijelim poljem. Kao da predsjednica nije znala s kojom zastavom se slika i i da ne razlikuje jugoslavensko tumačenje hrvatske zastave i grbe od normalnog tumačenja promjena hrvatske zastave i grba u njoj.
Ne treba se osvrtati na nečije neznanje ili podmetanje. Oni koji ne razlikuju ili ne žele razlikovati promjene hrvatskog grba kroz povijest, neka pogledaju hrvatski grb na crkvi Sv. Marka u Zagrebu, kojeg ni jugoslavenski komunistički režim nije mogao ukloniti unatoč suludim pokušajima izjednačavanja tog grba sa ustaškim grbom iz perioda NDH.
Nakon što se podigla buka jer se Kolinda Grabar-Kitarović s kanadskim Hrvatima slikala iza zastave s prvim bijelim portal Direktno je upitsao Ured predsjednice kakav je službeni stav o tom pitanju. Iz Ureda su poručili da sa zastavom nema ništa sporno.
-Ta je zastava visjela ispred Sabora 1990. godine, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u više navrata izrekla svoj stav o fašističkoj NDH. Ne vidimo ništa sporno što se zastave tiče, bili su jasni.
Inače, hrvatski grb sa crvenim poljem koristi se od 1945. kad je komunistički režim tako propisao zakonom. Prije toga, kao i 90-tih godina, izmjene sa prvim bijelim ili crvenim poljem su se često mijenjale.
Onima kojima nisu jasne razlike hrvatskih zastava i grbova kroz povijest, mogu u našoj donjoj galeriji pogledati različite oblike hrvatskog grba ili pročitati tekst M. Kranjčevića objavljen na internet stranici Senjska bura kojeg s nepromjenjenim naslovom prenosimo u cjelosti.
KAKO SRUŠITI CRKVU SV. MARKA NA GORNJEM GRADU?
OTOČAC – Nema tome tako davno da su neki pisani, a bogme i elektronički mediji objavili na svojim stranicama pravu im poslasticu: načelnik jedne hrvatske općine u svom dvorištu izvjesio „ustašku zastavu“. Već sam naslov koji sadrži ponešto od toga sadržaja, ali uz obvezno ono „ustašku“ dovoljan je da skrene oko mnogih čitatelja da virnu u takve tekstiće, siromašne korpusom, ali još siromašnije sadržajem. I što se moglo pročitati? Pa ne baš bogznašto. Kao, načelnik te i te hrvatske općine je izvjesio već spomenutu „ustašku“ zastavu. A onda slijedi skromna argumentacija zašto je ta zastava „ustaška“, zato što u hrvatskom grbu ima prvo polje bijelo. To?! Zato je ta sporna zastava „ustaška“?
Naravno da nema mnogo govora da izvješena zastava nije hrvatska državna zastava jer nema, mnogi to od milja kažu, „životinjskog carstva“, što će reći da joj manjka kruna s pet povijesnih grbova hrvatskih zemalja. Dakle, ta zastava nije državna, ona se ipak može krstiti kao hrvatska, ali može li joj se prišiti epitet „ustaška“? No ti člančići nisu bili dovoljni već se priča dalje raspredala na općinskom vijeću kada se načelnika izvoljelo pitati je li on, zbog te zastave, doista ustaša. I čovjek se morao na sve načine prati da nije ustaša, da nikada nije bio, niti kani biti i da izvješena zastava nije ustaška. Samo po sebi sve je to dovoljno besmisleno kada ne bi bilo strašno. Jer takvo što se samo može propitivati i potencirati u hrvatskoj današnjici, dostojnoj nekih vremena za koja smo naivno držali da su trajno minula i da su završila na đubrištu povijesti. Ali nisu. Grčevito se ne daju.
Zanimljiva je pojava kako je Hrvatskoj i Hrvatima nametnut izmišljen problem s izgledom povijesnoga hrvatskoga grba. Krenulo je to sasvim postepeno, vremenom se u javnosti razvila teza da je hrvatski grb s početnim bijelim poljem ustaški, dakle nacionalistički iliti šovinistički, a onaj s prvim crvenim poljem, eto, ako se baš mora ima grb, donekle prihvatljiv. Pritom se polazilo od ustaškoga grba, koji je istina i Bog započinjao s bijelim poljem, ali nije on po tome bio ustaški već po slovu U uokvirenim pleternom viticom. Ali, tko mari za pleter i taj U, valjalo je obračunati s bijelim početnim poljem grba. To što je prvi likovno prikazani povijesni hrvatski grb započinjao s bijelim poljem, ma koga za to briga, referentno je vrijeme ustaško i kvit. Jer doista najstariji likovno prikazani grb je onaj iz 1495., koji se nalazi u Innsbrucku u Austriji na pročelju svoda kuće gradskog suca u Herzog-Friedrichstrasse 35.
U komentiranju hrvatskoga grba s obzirom na početno ovo ili ono polje organizirana zloba računa na puku neukost i nepoznavanje materije. Tako neki spominju da bijela boja označava Bijelu Hrvatsku, a crvena Crvenu Hrvatsku, odnosno da prvo bijelo polje označava hrvatsku samostalnost, dok prvo crveno svjedoči o njenu podređenu položaju u složenima državnim tvorbama. Ima i takvih tumačenja da prvo bijelo polje navodno upućuje na ratno (osvajačko) raspoloženje države, a crveno na mir, što je doista čudno ako se u obzir uzmu te dvije boje, jer crvena boja neodoljivo podsjeća na krv, odnosno na rat i stradanja, ne i bijela.
Ako se upustimo u heraldičko tumačenje, a tu smo onda na pravom terenu, tada valja znati da u heraldici postoje dva metala (zlato i srebro, odnosno žuta i bijela supstitucija) i osnove (crvena, plava, zelena, crna i purpurna) i pomoćne boje (tamno-crvena, smeđa i boja krvi). Bijela (u biti srebrena) boja znači na svakomu grbu mir (spokoj) i čestitost, dok crvena znači (vojnička) hrabrost i velikodušnost. Tako govori heraldika, a svako drugo tumačenje je posve promašeno, diletantsko, površno i u krajnjoj liniji zlobno i politikantsko. S obzirom na stoljećima heraldičku staru tradiciju (poznatu još iz 13. stoljeća) postavlja se pitanje kako nešto s obzirom na početno bijelo polje može biti „ustaški“ grb? Što je ustaša bilo i tada?
U heraldici kod šahiranih štitova nije bitno koliko polja štit ima niti kojom bojom počinje. Zato i imamo u povijesnomu hrvatskomu grbu različite pristupe, da je jednom prvo polje bijelo, drugi put crveno, što osobito dolazi do izražaja kada se radi o t. zv. složenim grbovima, odnosno kada se na jedan štit slaže po nekoliko grbova (kao u slučaju vladarskih grbova). Tada je zbog čvrstoga heraldičkog pravila da boja ne smije ići na boju, a metal (srebrno ili zlatno) na metal ovisilo kojom će bojom započinjati hrvatski grb u odnosu na boje (metal) drugoga grba. Valja napomenuti da je hrvatski grb kroz povijest prikazivan u brojnima kombinacijama poljâ: 4×4, 4×5, 4×6, čak i 8×8 polja, ponekad s prvim crvenim, ponekad s prvim srebrnim (bijelim) poljem. Ostavimo li pozvanijima i stručnijima raspravu o značenju i rasprostranjenosti šahovskog motiva koji se još u predheraldičko doba pojavljuje diljem Europe i Azije, smije se kazati kako u elementarnu opću naobrazbu spada svijest o tome da je šahovnica sastavni dio hrvatskoga grba najkasnije od srednjovjekovnog doba.
Ipak prvo bijelo polje bilo je najčešće, to je činjenica pa što god tko o njoj mislio. Dakle, grb s prvim bijelim poljem, kao službeni grb Hrvatske, koristio se od 15. stoljeća pa sve do 1918., dok se grb s prvim crvenim poljem češće koristio samo u prvoj i drugoj Jugoslaviji, u čemu ima odstupanja u korist bijelog polja, te u današnjoj Republici Hrvatskoj. U komunističkoj Jugoslaviji dopušten je bio isključivo hrvatski grb s t. zv. socijalističkim obilježjima (klasje i crvena zvijezda). No, ni tada nisu bili rijetki slučajevi da se sa socijalističkim obilježjima prikazuje grb koji počinje bijelim poljem! Tek se ponekad mogla čuti tvrdnja da je bijelo početno polje svojstveno t. zv. ustaškom grbu. Jugoslavenskomu je komunističkom režimu bio zazoran svaki hrvatski grb, a njegovo početno polje bilo mu je posve sporedno. Paradoksalno, tek je to u Republici Hrvatskoj postalo „jako važno“.
Zato svima nevjernima valja pohitati na Trg sv. Marka na Gornjem gradu i baciti oko na krov crkve Sv. Marka. Na grbu Trojednice hrvatski grb započinje prvim bijelim poljem. Takav grb potječe iz 1882., iz vremena obnove ove crkve nakon velikog potresa u Zagrebu. Je li i tada bilo ustaša i je li i taj grb „ustaški“?
Ali, stvorena je medijska i svaka druga klima da je hrvatski grb s prvim bijelim poljem „ustaški“ (tisuću puta ponovljena laž …) i o tome ne bi trebalo biti zbora ni rasprave. Stvar je konačno „riješena“, stavljena na „svoje mjesto“ i zapečaćena. Naročito onima koji ne mogu smisliti bilo koji hrvatski grb, pa počinjao on s bijelim ili crvenim poljem, on je mnogima po svojoj prirodi „ustaški“, i najbolje bi bilo kad bi posve nestao iz uporabe.
No zbog te nametnute „istine“ o hrvatskomu grbu ljudi mogu imati problema i poteškoća. Mogu se dočepati čak i represivna progona državna aparata, ne u onoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, već, vjerovali ili ne, u ovoj, modernoj, samostalnoj, što je u odnosu na prozivke kud i kamo opasnije i ozbiljnije. Već smo spomenuli sirotoga načelnika općine koji je morao dušu vragu predavati i kleti se kako nije ustaša i kako zastava sa spomenutim grbom nije ustaška, već jedna od povijesnih hrvatskih zastava. Zbog te paranoične harange čak je i hrvatska Vlada imala problema s izgledom hrvatskoga državnoga grba iskazana na svojim web stranicama u plavoj boji i negativu. Tako je prvo polje bilo bijelo (kako je u negativu, onda je u stvari bilo crveno, ali koga to zanima). Ali mudraci su uočili kako je ovdje definitivno najveći problem prvo bijelo polje koje je u suprotnosti sa civilizacijskim tekovinama i političkom korektnošću – stoji u tekstu jedne dnevne tiskovine lijeve orijentacije, koja se bori za „normalni grb“.
Kad je hrvatska Vlada došla pod udar zbog „ustaškoga“ grba, i pod hitno morala mijenjati vizual na svome websiteu (jer zbog toga se prijetilo da ne ćemo ući u EU), u kakvoj je poziciji tek obični građanin? Neprijatelj je uvijek budan i koristi svaku prigodu da optuži Hrvatsku i Hrvate. Tako su optužili jednoga poznata hrvatskog tenisača da na svojoj majici ima grb koji „neodoljivo podsjeća“ na ustaški grb. To je brojnima hrvatskim medijima bilo dovoljno da prenesu „vijest“, da se naslađuju i valjda podižu tiražu.
Ili, policija je u Petrinji podnijela optužni prijedlog zbog remećenja javnog reda i mira protiv građanina koji je pročelje svoje obiteljske kuće obojio u cijelosti u boje zastave RH, a na središnjem dijelu obojio grb sa prvim bijelim poljem. A čovjek došao iz Australije, pa ti vidi što ti je demokratski poredak u Hrvatskoj. Ma kakva Australija!
Nije šala, neki su ostrašćeni antifašistički jurišnici na elektroničkima mrežama doslovno predlagali da se crkva Sv. Marka sruši zato jer joj šahovnica na krovu započinje sa prvim bilim poljem, dakle „ustaška“. Ako se već crkva ne će rušiti, ne bi se trebalo iznenaditi da kome pane genijalna misao da se grb Trojednice „popravi“. U Modernoj Hrvatskoj svašta je za očekivati, dakako.
Ali, priča se širi dalje, ne mora nešto biti „ustaški grb“, mislimo na prvo početno bijelo polje, već je dovoljno da nešto „podsjeća na ustaški grb“ i da bude predmet poziva represivnu aparatu da „postupi“, jer „zlo“ (zlo je dakle cjelokupna hrvatska povijest, zlo je sama Hrvatska, zlo su svi njeni simboli) treba „iskorijeniti“. Jasno? Da ne može biti jasnije.
- Kako to – pita se naša baba Franca – da se u tome svitu, u Meriki, u Australiji, u Njemačkoj, ja tako čula, more mavat barjacima kako ki oće? Kako to da mi u, velidu, nezavisnoj Rvackoj to ne smimo? Ča se unda prominilo, a? Jopet čitala san ja u Reni (Areni, davno ugaslu časopisu) da su neki znali isparat i zapalit rvacki barjak i nikomu niš. Da je to proglašeno kaj „umjetnost“. Ča je to, nisan pametna. I u kakovoj ja to državi živen? Oću li jopet zbog Vile Velebita u rešt dospit? Il meni neki usta oće zavezat?
Što joj na to reći?
- Kranjčević
