U nedjelju sve važnije hrvatske stranke na izborima u BiH nastupaju kroz Hrvatski narodni sabor BiH. U demokratskoj Europi nemoguće je naći primjer gdje je jedan narod prisiljen 30 godina žrtvovati politički pluralizam zbog nacionalnog opstanka.
Piše: Jozo Pavković – Večernji.ba
Bosna i Hercegovina u nedjelju će na opće izbore, čiji se rezultati u cijeloj zemlji očekuju s nestrpljenjem, ali ne iz istih razloga. Dok Bošnjaci i Srbi biraju između različitih političkih opcija koje nikada nisu bile izjednačenije, Hrvati izlaze na popis stanovništva ili, u najboljem slučaju, referendum.
Ustavna pozicija i brojnost omogućuju Bošnjacima i Srbima da među više desetaka političkih stranaka biraju one za koje misle da će ih najbolje predstavljati i štititi njihove interese. Dakle, upravo ono što izbori kao demokratska tekovina i trebaju ponuditi. Hrvati, nažalost, nemaju taj luksuz. I to ne samo na ovim već i na svim dosadašnjim izborima u daytonskoj BiH. Izlazak Hrvata na izbore već se tradicionalno svodi na golu borbu za političko preživljavanje u državi u kojoj su formalno jednakopravni s drugim dvama konstitutivnim narodima.
No, tako je samo na (ustavnom) papiru. U praksi, hrvatska malobrojnost i neprijateljske intervencije međunarodnih upravitelja dovele su do toga da Hrvatima u BiH svi dosadašnji izbori, uključujući i ove 2. listopada, nisu izbori između različitih političkih opcija, već isključivo izbor hoće li biti politički eutanazirani.
Zato prave predizborne kampanje među Hrvatima gotovo da nije ni bilo, i to ne zato što se Hrvati ne bi međusobno imali oko čega svađati ili natjecati. Nevolja ih je natjerala da svoje ideološke i političke razlike, zbog višeg interesa, stave po strani. A to je da brojniji narodi ne iskoriste slabosti postojećeg izbornog zakonodavstva i jednostavnim inženjeringom Hrvatima izaberu njihove predstavnike. Bošnjačke stranke nisu bile zainteresirane za bilo kakve reforme koje bi vodile u pravcu otklanjanja izbornih nepravdi i zbog toga su pregovori, u kojima su pokušavali posredovati Europska unija i SAD, propali.
Bilo je najava da bi visoki predstavnik Christian Schmidt mogao iskoristiti svoje ovlasti i donekle zaštititi izbornu poziciju Hrvata, ali on, očito, nije izdržao pritisak bošnjačke politike i javnosti pa od toga, barem zasad, nema ništa. Možda će Schmidt povući neke poteze do zaključenja ili nakon izbora, ali Hrvati se u to ne smiju uzdati. Iskustvo iz daytonske BiH govori kako je međunarodni intervencionizam uvijek bio na štetu Hrvata. Pa zašto bi ovaj put bilo drukčije!?
Jedini način da Hrvati osiguraju politički opstanak u BiH je masovan izlazak na birališta u nedjelju. Kao u ratu vojnici s puškom, sada opstojnost, kao glasači, brane olovkom. To je još jedan referendum na kojem Hrvati ne biraju političku opciju jer sve važnije hrvatske stranke nastupaju u okviru Hrvatskog narodnog sabora kao čvrste koalicije. U demokratskoj Europi vjerojatno je nemoguće naći sličan primjer gdje je jedan narod prisiljen puna tri desetljeća žrtvovati politički pluralizam zbog nacionalnog opstanka.
Posebno je to izraženo u nacionalno mješovitim županijama, poput Srednjobosanske i Zeničko-dobojske županije. Baš kao i u ratu, Hrvati su na tim područjima i danas u izbornoj borbi, najranjiviji. U ratu su Hrvati središnje Bosne opstali upravo zahvaljujući zajedništvu. Sada su primorani izlaskom na izbore ponovno braniti ono što su u ratu već jednom obranili. Opstanak. Bošnjačka politika preko tih dviju županija pokušat će ovladati hrvatskim Klubom u federalnom Domu naroda i istisnuti Hrvate iz vlasti.
Svjesni su Hrvati da bi eliminacija iz političkog života predstavljala prvi korak i u njihovoj fizičkoj eliminaciji. I to prvo iz središnje Bosne. U Hercegovini, gdje su Hrvati nacionalno kompaktni, fizički opstanak neko vrijeme ne bi dolazio u pitanje. Ali bi još jedna majorizacija Hrvata na izborima pokrenula val nezadovoljstva i primorala njihove političke predstavnike da na domaćem i međunarodnom planu otvore pitanje ustavne i teritorijalne reorganizacije BiH. Nerealno je očekivati da se Hrvati u slučaju još jedne prijevare i izbacivanja iz političkog upravljanja državom pomire s takvim epilogom. To više neće biti stvar izbora, nego nužde da se spriječi gubitak konstitutivnosti i fizički nestanak iz domovine.
I ovo ne treba biti shvaćeno kao prijetnja. Ovo je upozorenje svima u BiH, apel da se poštuje formula koja je i tijekom povijesti jedina jamčila stabilnost Bosne i Hercegovine, a to je – jednakopravnost triju konstitutivnih naroda. Pokušaju li Bošnjaci izbaciti Hrvate iz vlasti, nakon nedjeljnih izbora izvjesno je da će kriza u BiH dosegnuti neslućene razmjere. Što se u toj neistraženoj tami nalazi, nitko ne zna. Za nadati je se da nećemo ni saznati i da će ovi izbori, prije svega zahvaljujući masovnom izlasku Hrvata na izbore, pružiti novu priliku stabilizaciji odnosa u BiH. Hrvati su na referendumu prije 30 godina pokazali snagu i jedinstvo. U nedjelju to moraju ponoviti na novom referendumu o svojoj i budućnosti svoje domovine. U nedjelju je – biti ili ne biti.
Fenix-magazin/SIM/Jozo Pavković – Večernji list
