Josip Jelinić, Hrvat iz Ljubuškog, bio je poseban gost subotnje Kotorvaroške večeri u Filderstadtu.
Razgovarao: Željko Cindrić
Mladić, koji je na Veliki petak završio 45-dnevno hodočašće kroz Bosnu i Hercegovinu noseći križ, iskoristio je priliku da uputi snažan poziv na pomirenje među tri naroda u zemlji koja se suočava s jednom od najtežih kriza od završetka rata.
Svoj hodočasnički put završio je na Veliki petak kod jubilejnog križa na Šćitu kod Rame, gdje ga je dočekalo nekoliko tisuća ljudi. Jelinićev hodočasnički poduhvat i njegove riječi pomirenja posebno su odjeknule u trenutku kada BiH najviše treba poruke jedinstva i suosjećanja. Njegov svjedočanstvo predstavlja snažan poziv na zajedništvo i razumijevanje u vrijeme kada su podjele i nesuglasice nažalost sve prisutnije. O svom hodočasničkom putu je progovorio i u razgovoru za Fenix-magazin.
FM: U zadnje vrijeme se toliko piše o Vama, o Vašem hodočašću, o energiji koju ste imali, energiji koju običan čovjek, bez posebne pripreme, teško može izdržati. Recite nam, sada kada ste završili tu etapu puta, osjećate li se odmornijim ili iscrpljenim?
Bogu hvala, i hvala vama. Drago mi je što sam došao u Filderstadt na Kotorvarošku večer. Prvi put sam ovdje, i za mene je ovo predivno iskustvo. Upoznao sam mnogo dobrih ljudi, stvarno je lijepa i topla atmosfera. Završio sam, hvala Bogu, križni put u 45 dana, i propješačio 1.330 kilometara. Naravno, nije bilo lako, ni duhovno ni fizički, ali osjećam se blagoslovljeno što sam ispunio tu misiju. Drago mi je što su se sva tri naroda povezala, što je križni oprost ujedinio ljude i stvorio predivno zajedništvo. Fizički sam se donekle odmorio jer je prošlo već desetak dana, ali emocionalno još nisam, bilo je toliko susreta s ljudima, treba mi vremena da se sve slegne. Zato sam sada odlučio malo se povući, posvetiti se pisanju knjige, a kad je završim, nadam se da ću biti spreman za novo što Bog preda mene postavi.
Dobro su me primili i katolici, muslimani i pravoslavci
FM: Kažete da ste bili izuzetno dobro primljeni od sva tri naroda. No, jeste li imali ikakvih neugodnih iskustava, ne sa životinjama u šumi, već upravo od ljudi?
Gledajte, u 45 dana hoda i 1330 kilometara, bilo je sigurno 5-6 tisuća susreta s ljudima. Iskreno, 99% iskustava bila su pozitivna. Možda je bilo 5 negativnih primjedbi, ali što je to naspram 10 tisuća dobrih riječi i gesta od muslimana, katolika i pravoslavaca? To je zanemarivo. Bog me je duhovno štitio, a bilo je toliko ljudi koji su me primili kao da sam njihovo dijete.
FM: Kad sve ovo sagledate, vjerujete li da je Bog ušao u srca ljudi, bez obzira na njihovu vjeru ili narodnost?
Ja sam nosio križ – simbol pobjede i znak mira. Isus Krist je pobijedio smrt na križu, a ja vjerujem da je ovaj križni oprost “zapalio” sva tri naroda. Kad kažem “zapalio”, mislim na požar ljubavi i mira koji se proširio Bosnom i Hercegovinom. Ja sam samo običan čovjek, sa svojim slabostima i greškama. Nisam ja “zapalio” BiH, nego Bog. Ja sam samo Njegovo oruđe. Možda je Bog preko mene zapalio prvu svijeću, preko vas koji ste me podržali – drugu, a preko svih koji su se molili – treću. Puno ljudi mi je pomoglo na ovom putu, bilo molitvama, bilo praktičnom podrškom, nosili su križ sa mnom, dijelili smještaj, hranu… Definitivno, Isus se proslavio, i nikada neću zaboraviti kako su sva tri naroda prihvatila ovaj križ.
FM: Osjećate li se sada, nakon završetka križnog puta, jačim, i duhovno i fizički, nego na dan kad ste krenuli?
Svakako. Naravno, nije bilo lako. Svaki dan je bio intenzivan, bio sam izložen medijima, i treba mi vremena da se sabrem. Ali što se tiče fizičke pripreme, ipak sam samo hodao. Prvih deset dana bilo je upala i bolova, ali kasnije je Gospodar dao posebnu snagu, i fizičku i duhovnu. Osjećam se mirniji, mudriji i puno sabraniji. Bog mi je otvorio srce za različitost i za svaki narod. Ovaj put nije bio samo za druge – i mene je promijenio.
FM: Svi mediji, uključujući Fenix-magazin i Večernji list, pratili su vaš put i davali vam podršku. Svi smo sretni što ste ga uspješno završili. Želite li još nešto poručiti na kraju?
Volio bih da ovo ne bude samo prolazna priča koja će se zaboraviti za pola godine. Želim da potakne svakog čovjeka koji nosi negativne osjećaje prema bilo kome, bilo da je riječ o obiteljskim svađama, prijateljskim razočaranjima ili ratnim ranama. Ponekad su te rane duboke, ali Bog je pokazao da ništa nije dublje od Njegove ljubavi i milosrđa. Nema grijeha koji je veći od Božjeg oprosta. Ako Mu dopustimo da uđe u naša srca, On će ih ispuniti ljubavlju – prema svima, bez obzira na narod, vjeru ili prošlost. Jer Bog voli svakoga, i tako bismo trebali i mi.
FM: Hvala vam što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor, pogotovo večeras kada vas toliko ljudi želi pozdraviti. Želimo vam miran povratak u BiHi nadamo se da ćemo se uskoro ponovno sresti – nasmijanog, punog nade, s novim porukama ljubavi i jedinstva.
Hvala vam na povjerenju. Bog blagoslovio sve nas.
Fenix-magazin/MD/Željko Cindrić
