Pokušao sam pobjeći od ovog ”nogometnog ludila”, odlučivši vikend iskoristiti za putovanje i traženje novih ideja za putopis. Na sjeveru sam, uz more, pronašao željeni mir, a na nedjeljni povratak kući tjerala me obveza početka radnog tjedna.
Natrag sam krenuo vlakom, a budući da sam imao kartu s kojom taj dan mogu koristiti bilo koji vlak (osim ICE) odlučio sam posjetiti prijatelja u Essenu. Moj prijatelj je, za razliku od mene, lud za nogometom na nacionalnoj razini. Nekada pomislim da živi sljedeće dvije godine samo kako bi doživio sljedeće Europsko/Svjetsko prvenstvo. Ono u čemu posebno uživa je gledanje nogometnih utakmica u krugu navijača.
Nerado sam mu ispunio želju da nedjeljni ručak objedujemo u restoranu, baš u vrijeme utakmice Meksiko – Njemačka. Konobari i većina gostiju bili su obučeni i obojeni u boje njemačke trobojnice. Vlasnik se potrudio pa je čak i dekoracija na tanjuru bila posvećena Die Mannschaftu.
Dok sam jeo, ometan bodrenjem i glasnim izrazima uzbuđenja, pogledavao sam desetak ljudi na terasi obližnjeg kafića. Svi su nosili Sombrera i, čini mi se, cijelo drugo poluvrijeme nestrpljivo čekali kraj utakmice. Najposlije su dočekali posljednji sučev zvižduk, a to je značilo početak slavlja.
Meksiko – Njemačka 1:0. Rezultat koji me potaknuo na razmišljanje.
Rijetko pridajem važnost rezultatima nogometnih utakmica, ali ovaj poraz Elfa će me pratiti do kraja putovanja. Naime, nedugo nakon završetka utakmice nastavio sam putovanje prema kući. Vlak se prema redu vožnje zaustavljao na desetak stanica (Essen, Dortmund, Hamm, Bielefeld…). Na svakom stajalištu se ukrcalo nekoliko putnika koji su bili sretni zbog poraza Elfa. Oni, međutim, nisu bili Meksikanci.
Akcenat ih je odavao da su iz drugih država i s drugih kontinenata. Ne treba biti posebno pronicav kako bi se shvatilo da su ti ljudi novu domovinu ili utočište pronašli baš u Njemačkoj. Njemačka im je, kao i svim građanima, osigurala mir i slobodu, radnička i socijalna prava, zdravstvenu i civilnu zaštitu. Ukratko, život dostojan čovjeku.
Otkud toliko likovanje nad porazom njemačke reprezentacije?
Ja sam također stranac u ovoj zemlji. I veoma dobro znam kako se ova zemlja odnosi prema strancima. Upravo zato je moja preneraženost likovanjem zbog poraza Mannschafta bila još veća. Jedno je, naime, navijati za reprezentaciju svoje domovine, ali nešto sasvim drugo je radovati se sportskom (ili bilo kojem drugom) neuspjehu zemlje koja ti je trenutno dom. Razmišljao sam nije li moralno (normalno) da u prijateljevoj kući slaviš dobru vijest ili blažiš tugu zbog one loše?
Na moju žalost, kraj putovanja nije značio i kraj mojim ”mukama po nogometu”. U kući sam pregledao poruke na telefonu. Javili su mi se poznanici koji su također bili sretni zbog pobjede Meksika. Svi oni su došljaci koji već dva, tri desetljeća žive u Njemačkoj. Većini od njih djeca su rođena u Njemačkoj. Čovjek ne može da se ne zapita, otkud toliko licemjerje i likovanje zbog poraza njemačke reprezentacije?
Njemačka je (ipak) pobijedila
Ova priča je, reklo bi se nogometnim rječnikom, otišla u produžetke. Malo prije ponoći prijateljica mi je poslala fotografiju: na tri metra visokom jarbolu vijorila se njemačka zastava – okrenuta naopako. Želim vjerovati da je zastava okrenuta iz neznanja ili nesmotrenosti, a nikako iz mržnje prema ovoj zemlji.
Postoji jedna Linekerova izjava: ”Nogomet je igra u kojoj dvadeset dva čovjeka trče naokolo, natjeravaju loptu i u kojoj uvijek pobjedi Njemačka.”
Istina, njemačka reprezentacija je izgubila nogometnu utakmicu protiv Meksika, pa i ovu protiv Južne Koreje. Ispali su sa Svjetskog prvenstva ali ova zemlja je moralni pobjednik. A biti moralni pobjednik je dostignuće bez obzira koju životnu igru igrali.
Fenix-magazin/Josip Ivanović/Foto: Josip Ivanović
O AUTORU
Josip Ivanović novi je kolumnist Fenix -magazina. Podrijetlom je iz Tomislavgrada, trenutno živi u njemačkom Bielefeldu. Pisac, putopisac, kolumnist. Dobitnik druge nagrade na književnom natjecaju ‘Susjedi’ u organizaciji Goethe Instituta i francuskog instituta u BiH. Odabran za pisanje teksta za radio dramu Walking Mejdan u organizaciji Robert Boch Stiftung i Kazaliste Jazavac, Banja Luka. Pobjednik književnog natjecanja na temu Anđeli u organizaciji Muzeja anđela, Varaždin. Zastupljen u više proznih i poetskih zbornika u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Redovni kolumnist za nekoliko casopisa i portala. Autor romana ‘Sal’.
