Search
Close this search box.
Search
Josip Horvat Macado, pjesnik čije pjesme rado čitaju i domovina i hrvatsko iseljeništvo..

Josip Horvat Macado: Ne skrivam se, čovjek sam kojemu je samoća odredila život

Josip Horvat Macado je skroman i samozatajan pjesnik i branitelj koji je napisao 3.500 pjesama. Rođen je 1960. godine u Čepinu, a živi u Novom Čemincu u Baranji. Njegove pjesme čitaju jednako i u domovini i hrvatskom iseljeništvu jer su iskrene, jako osjećajne, životne, pune sjete, češžnje, boli, nadanja, vapaja, erotike….  Ljubavnu poeziju piše već 17 godina, kaže: Otkad sam samac.

Tom otkriću romantičara u njemu je prethodila jedna sudbonosna oklada. Riječ je bila hoće li uspjeti napisati nekoliko stihova i njima osvojiti njemu predivnu ženu. Okladu je dobio, ali i otkrio pjesnika u sebi te nastavio svoje osjećaje pretakati u stihove.

Ima nekoliko zbirki spremnih za idavanje, među kojima su : Za zbogom, Bilješke o jednom uzmaku, Podanik čežnje, Tko si ti, tko sam ja?, Pjesme i Hvala ti ljubavi.

Pjesme su mu biografija pretočena u stihove, a u tim stihovima svoju tugu i sreću pronalaze i muškarci i žene.

FM:  Svaki pjesnik teži čitanju pred publikom, jer tad pjesme žive, ali Vi kao da se skrivate od publike?

Život me nije mazio. Obišao sam pola svijeta, sreo jako puno ljudi, karaktera i od njih pokupio iskustva, odnosno savjete. Ne volim puno pričati osim u poeziji. Branitelj sam Domovinskog rata, ali i sudionik, na ovaj ili onaj način u nekim svjetskim događanjima.  Do danas sam napisao oko 3 .500 pjesama koje su moj poseban svijet u kojeg nikoga ne puštam i ne dozvoljavam da ga itko naruši jer to su uspomene… sve…

Iako su pjesme pune boli, nisam suicidan tip, suicidnih nagona…no poezija..baš ta prošlost me i drži na životu…jer bogata je. čak  90 posto ljudi ne bi moglo preživjeti u 10 života, ono što sam ja u relativno kratkom periodu svoga života prošao. To životno iskustvo, ne otkrivam javno, ali  pretačem u stihove.   Glede moga čitanja pred publikom, i skrivanja pred istima, ne bih se složio. Znaš, u početku, kada sam otvorio profil na Facebooku gdje sam i počeo isprva objavljivati svoje stihove, mnogi su ostali zatečeni mojom pojavom, mojim stilom, jer poezija je osobnost definitivno.

macado 1

 

U početku tog mog objavljivanja na Facebooku, razmišljao sam ne mora me nitko osobno poznavati i vidjeti da bi mu se svidjelo to što pišem. Pa sam se toga držao i nisam se trudio pojavljivati u javnosti jer sam i ja samo čovjek od krvi i mesa sa emocijama, koje se ne razlikuju toliko od tuđih. Zbog toga se mnogi i pronalaze u njima, stihovima. Satisfakcija na moje skrivanje, pohvale su koje sam dobivao i dobivam od ljudi svih profila,  jer za više potrebno je više ( mislim na financije).

FM: Kažete, nije Vam neugodno pokazati čak ni suze?

Kao čovjek znam se radovati svome, ali i tuđem uspjehu..isto tako, nije me sramota priznati da me iskreno taknu tuđe nesretne sudbine,  do razine suza, osobito ako je riječ o djeci.

FM: Sudjelovali ste na Agramerskim kulturnim večerima  u Zagrebu, gdje je publika imala priliku uživati u vašim pjesmama.

Da, imao sam svoju večer na  Agramerskim kulturnim večerima koje organizira Mirjana Gaura. Ne mogu svi pjesnici tamo dobiti večer. Tolika meni je bio pokazatelj da sam na dobrom putu. To je bio početak. Početak u kojemu su zaista drugi godinama čitali moje stihove bez obzira što sam ja bio prisutan. I po tome sam bio poznat.

FM: Danas je drugačije?

Da, svoje stihove govorim sam, bez čitanja. Rado posjećujem pjesička druženja, kada mi to financijske mogućnosti dozvole. Već godinama sam inventar kod Lidije Puđak i njenih Večeri, iz nekoliko razloga. Cijela pjesnička družina koja se tamo pojavljuje rekao bih da diše kao jedno, kvaliteta sudionika i iskrena radost pri susretu bez licemjerja je nešto što se ne opisuje lako. Lidija sa suradnicima je entuzijast bez granica. Tu moram spomenuti i KLD Rešetari Slavonija, Hrvataska.. Moram naglasiti kao je na tim susretima prisutna i publika. Šmekeri kulturnih događanja kojima ne paše osrednjost. Zamisli, uvučeš se sjedneš među publiku a iza leđa čuješ: “jedva čekam kada će Macado čitati”, ili  nakon Večeri, na druženju s prisutnom publikom čuješ šaputanje: “tko je ono”, a odgovor ti podiže ego do nebesa – “pa to je naš Macado”.

FM: To je sreća za pjesnika

josip horvat macado 0Da, to je sreća u jednom  obliku. Da te ljudi prepoznaju kao pjesnika, mene koji ni u ludilu nikada ne bih pomislio da ću pisati poeziju. Sreća je i da sam tvoj prijatelj.  Sjećam se jednog tvog intervjua, povodom nagrade koju si dobila, gdje si pored svjetskih pjesnika, pisaca, spomenula i mene, anonimusa. I to je sreća. Ali, dati danas definiciju za  sreću je nemoguće. Planetom vlada totalni kaos, htjeli mi to priznati ili ne. Radovi korupcije, divljaštva. Globalno oporobljavanje naroda. Danas su sreća sitnice koje se halapljivo gutaju, žive i koje znaju usmjeravati život…

Uzmi kao primjer mene. Nikad nisam ni pomislio da bi mi život završio samačkim životom…sudbina?

FM: Taj samački život kojeg često spominjete, usmjerio vas je prema poeziji, nekim drugim putem..?

Da,  detalji koji su mi se dogodili u životu i poslije toga život usmjerili sasvim drugačijim tokom od željenog, toliko da moram reći to je valjda sudbina.

FM: Jesu li čitatelji danas izgubili osjećaje o kojima poezija piše ili sposobnost da dožive poeziju?

 

U današnje vrijeme konzumerizma, raznoraznih nastranosti, i ostalih povodljivosti za što lakšim bržim i lagodnijim životom koji je svijet doveo u stanje u kojem se nalazi, primjećuje se povratak na stare vrijednosti…humanost, ljudskost, vjerodostojnost, sve to potkrijepljeno originalnošću, nepatvorenom iskrenošću emocijama koje će kod čitatelja pobuditi naklonost…izjednačavanje kao oblik individualnosti koja prijanja uz bespomoćne.  Poput snova koji se ne smiju pokazati javno, ali ozdravljaju razorena mjesta u našim životima, poput spretnog mehaničara.

Mislim da je pjesnik Veselko Tenžera davno rekao: – Prije je na 100 ljudi bio jedan pjesnik, a danas na 100 ljudi je 1 čitatelj. Zatvaranjem u sebe ljudi se obraćaju drugima putem pisane riječi. Potreba za komunikacijom je ogromna…svi stvorovi na Zemlji na određeni način komuniciraju. Čovjek je po tom pitanju mutirao. Naravno, o tome bi se moglo još dosta toga reći.

FM. Može li pjesnik danas biti originalan? 

Od Postanka do danas ispisano je toliko pjesama, u njima opisano na bezbroj načina, bezbroj situacija, ljubav, ratovi priroda sve… Današnjem pjesniku nije lako  što reći što već nje rečeno, opisano, vidiš..u svojim pjesmama se koristim za današnje vrijeme jeftinim trikom: iskrenošću. Kao nadahnuće vodim prepoznatljivost koja me izdvaja od drugih koja je prihvaćena.  Kao samouki pjesnik mišljenja sam da još nisam dao ono najbolje iz pera. Ali to će vrijeme pokazati,  jer nadahnuće je moj životni put koji je dug i trnovit iz kojeg izvlačim sjećanja i kroz njih ponovo živim…jer rastužuje me stvarnost. Pjesnik može biti svaktko tko poželi, a da bih to razložio morao bi se ponavljati, komunikacija, želja za originalnost itd. Jednom je netko rekao: “poraz nitko bolje ne razumije od pobjednika”, a ja bih dodao: “samo onaj tko je spreman razgolititi dušu može uspjeti kao pjesnik.Određenih krugova riskirajući osamljenost koja će pak gravitacijom  privući neku plašljivost koja će posvjedočiti istinitost slučajne teme.

Fenix-magazin/Marijana Dokoza

Objavljujemo jednu pjesmu, a više pjesama ovog zanimljivog pjesnika  možete pronaći na linku: J.h.Macado – Facebook

U SPOMEN NA NJU

U ustima dana što izdiše,
duboko se spustila živa.

Prolazeći stazom parka,
kojom zle oči plašile su prolaznike,
klečala je ona,
razbarušene kose, krvavog lica, potrgane odjeće,
njišući se jezikom onih što oplakuju,
ponavljajući, valjda sebi,
nešto, u obliku molitve,

pomozi mi Bože….pomozi mi Bože….

Ali za nju to bje posljednje veče u vlastitom liku.
Prazni bijahu tragovi njezina duha.

U mojim očima spazila je svoj lik.

Što dalje ! Što dalje !

Potjeran strahom uzeo sam to krhko nježno biće,
u rukama držeći kao stegnut strah.
Bježao sam iz zelenila,
mrzeći nečovječnost
kao fizičko propadanje,
noseći tu ženu
da nalazi sreću u nekim drugim šumama.

I danas se sjećam tog dana,
kao kad napravimo nešto
malo, neuobičajeno.

Tog mračnog i hladnog dana bila je
njegova smrt :
čovjeka u njegovoj nečovječnosti.
j.h.macado

 

 

 

Povezano

Križ na Karlovu mostu u Pragu (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix (SIM)
NE ZABORAVITE: Danas, na Veliki petak, Crkva propisuje strogi post i nemrs. Znate li razliku između posta i nemrsa?
Teroristički napad u Moskvi na koncertnu dvoranu u Moskvi / Foto: Anadolu
SUPROTNO TVRDNJAMA IZ MOSKVE: Bijela kuća objavila poslanu pisanu notu u kojoj je upozorila Rusiju na “terorističku prijetnju”
RIJAD: Saudijska Arabija poslala je 17. zrakoplov sa 60 tona pomoći Ukrajini  
ŠPANJOLSKA: U olujnom nevremenu koje je prouzrokovao uragan Nelson poginulo četvero ljudi
U Slavonskom Brodu otvoren Srpski kulturni centar koji nosi ime pjesnika Branka Radičevića / Foto: Hina
DOMOVINSKI POKRET PROTIV SNV-a: Prije otvaranja Srpskog kulturnog centra u organizaciji SNV-a, DP organizirao konferenciju za novinare u Sl. Brodu
Njemačka policija (ilustracija) / Foto: Fenix (MD)
POKUŠAJ UBOJSTVA U SJEVERNOJ RAJNI-VESTFALIJI: U fizičkom obračunu izboden državljanin Srbije (31), privedeni Srbin i Crnogorac