Ovogodišnja Večernjakova domovnica u kategoriji “Najpopularnija hrvatska udruga” po odluci stručnog žirija dodijeljena je Hrvatskoj likovnoj udruzi CroArt iz Subotice, koja djeluje od 2011.godine.
Razgovarala: Jasna Lovrinčević
Nagradu Večernjakova domovnica na svečanoj dodjeli u Bad Homburgu u ime Croarta preuzeli su njeni dugogodišnji članovi akademska slikarica Ankica Karačić i njen suprug, umjetnik Ante Karačić, koji žive djeluju u Njemačkoj. Oboje su se osjećali počašćeno što su kao članovi CroArta izravno doživjeli taj lijepi trenutak proglašenja svoje Udruge kao pobjednika.
Croart je prva likovna udruga koja je nominirana u ovom izboru Večernjeg lista i sigurno izaziva pozornost. Osnovana je 2011. godine, organizira slikarske kolonije i izložbe i kao rijetka europska hrvatska udruga ima svoj prostor. Nedavno je objavila knjigu s naslovom Naših prvih deset godina stvaranja lijepoga čiji autor je njen predsjednik i suosnivač Josip Horvat s kojim smo razgovarali o njenom radu i djelovanju. Josip Horvat je izrazio iskreno zadovoljstvo zbog osvojene nagrade.
Josip Horvat: To je vrlo prestižna nagrada i hvala svima koji su glasovali za CroArt i svima koji su omogućili da CroArt dobije jednu ovakvu nagradu. Još jednom zahvala supružnicima Karačić koji su nas predložili, da nije bilo njihove inicijative ne bi ni ovog bilo, a ovako smo postali poznati daleko šire. Svaka nagrada je nama draga, a ova posebno, pogotovo što većina nije poznavala taj izbor Večernjeg lista. Svaka nagrada koja je ugodna ona i obavezuje, a Večernjakova domovnica nas obavezuje da se i dalje trudimo u svom radu na očuvanju kulture Hrvata na sjeveru Vojvodine, odnosno Srbije.
FM: Vi imate bogat i prepoznat, višegodišnji rad. Možete li malo pojasniti na koji način sudjelujete u očuvanja kulture Hrvata u Vojvodini.
Josip Horvat: . Kao prvo pored umjetničke kolonije Panon koja okuplja slikare Panonske nizine iz Hrvatske, Mađarske i Vojvodine, odnosno Srbije, organiziramo umjetničku koloniju na spomen hrvatskom likovnom pedagogu i slikaru iz hrvatskog naroda Stipanu Šabiću koji je 1971. i 1972. hrvatskim proljećem stradao. Tako čuvamo prije svega uspomenu na njega. Svake godine deset akademskih slikara iz više zemalja okupi se njemu u čast na šestodnevnom druženju u vidu šestodnevne likovne kolonije koja nosi njegovo ime.
Druge naše aktivnosti su vezane za suradnju s hrvatskim udrugama diljem Vojvodine, odnosno Srbije. One imaju druge programe ali nas vrlo rado pozivaju da naši slikari oplemene te njihove aktivnosti kao što je naprimjer književno večer u Plavnju ili jednom godišnje spomen na tamburaše koji su značajni u hrvatskom narodu. Na takve manifestacije pozivaju nas da dođemo sa sedam osam slikara koji u toku od dva do tri dana naslikaju radove s temom iz života tih umjetnika ili prikaze tog mjesta. Na taj način, kroz tu suradnju s hrvatskim udrugama jedni druge podržavamo, jedni druge hrabrimo, jedni druge razumijemo, podupiremo i poštujemo i kroz to i čuvamo našu hrvatsku baštinu.
Treće je suradnja sa sličnim udrugama u inozemstvu te prije svega mislim na Hrvatsku, te hrvatske udruge u Mađarskoj i s karaševskim Hrvatima u Rumunjskoj i s Hrvatima u sjeverozapadnom dijelu Mađarske odnosno na granici Mađarske i Republike Austrije. Ti susreti koji se održavaju svake godine najčešće su trodnevni ili četverodnevni gdje nas dočekuju i mi upoznajemo njihove aktivnosti na očuvanju kulturne baštine Hrvata, a mi se predstavljamo sa svojim radovima. Kroz to likovno stvaralaštvo puno smo toga saznali o drugim Hrvatima, a isto tako i oni su čuli za nas, za postojanje Hrvata na sjeveru Bačke odnosno na sjeveru Vojvodine.
Zatim, imamo suradnju sa Crkvom i pojedincima koji cijene naš rad. Mnoge crkve i župe su nam domaćini na jednodnevnim likovnim kolonijama gdje se mi predstavljamo kroz talent naših slikara a istovremeno upoznjemo povijesti te župe ili te crkve. Obično su to susreti subotom, a sutradan župnici te naše slike postave na prigodo mjesto u crkvi i upoznaju svoje vjernike da postoji hrvatska likovna udruga, i da kroz likovno stvaralaštvo njegujemo tu našu kulturnu baštinu Hrvata na ovim prostorima.
FM: Koliko su slikari CroArta uspjeli zainteresirati ljude za svoj rad u samoj Subotici a i šire?
Josip Horvat: Svi naši radovi nastaju kroz nekoliko mjeseci a onda se te slike pripreme za izložbu za koju tiskamo pozivnice i kataloge. Svaki katalog je s katalogizacijskim brojem zaveden u Matici srpskoj i nakon tiskanja ostaje u 6 primjeraka u Narodnoj biblioteci Srbije i u Matici srpskoj kao trajni dokument. Normalno na izložbe pozivamo ljubitelje likovne umjetnosti iz više sredina i oni na taj način prenose postojanje Hrvata na ovim prostorima.
FM: Koliko posjetitelja bude na vašim izložbama, kakav je interes publike?
Josip Horvat: Mi smo mala zajednica, ali naše izložbe su jako posjećene. Pored toga imamo takav prostor koji je inače namijenjen i drugim vrstama umjetnosti, filmskoj i drugim, tako da svaku večer kroz tu našu galeriju prođe stotine ljudi da bi došli do kino dvorane koja ima sto i pedeset mjesta i svaku večer po tri predstave. Vjerujem da puno ljudi vidi to što radimo, a to mogu osjetiti jer nas ljudi nazivaju i kažu kako su bili u galeriji govoreći: “Vi jako napredujete, tu ima radova, baš onih pravih.” Eto, to je meni satisfakcija, znači treba raditi, netko će to i primijetiti.
FM: Priređujete li tematske izložbe ?
Josip Horvat: Imamo takvih izložbi jer su to izložbe djela koja su nastala na kolonijama sa zadanom temom. Na koloniji Panon u lipnju i Stipan Šabić u kolovozu svake godine preporučujemo određenu temu; život Hrvata na ovim prostorima ili neke običaje žetvenih svečanosti koje su vrlo karakteristične za ovaj naš kraj i ovo podneblje. Subotica i Palić su gradovi secesije pa onda više puta imamo i na tu temu.
FM: Radite li na marketingu?
Josip Horvat: Da, u smislu da se predstavljamo kroz medije. Za ovih deset godina već smo, rekao bih postali prepoznatljivi diljem Vojvodine i normalno da smo prisutni na hrvatskim redakcijama na Radioteleviziji Novi Sad kao i lokalnim televizijama, također na Internetu i društvenim mrežama, a što se tiče eventualno prodaje mi nismo profitna institucija, možemo prodavati radove samo naših članova.
Postali smo prepoznatljivi i u Beogradu, glavnom gradu Republike Srbije i u Novom Sadu kao središtu Vojvodine. U Beograd nas pozivaju da organiziramo svoje izložbe ili da pošaljemo po tri rada na neku od skupnih izložbi tako da CroArt bude zastupljen.
FM: Možete li malo reći o svojim članovima, koliko ih ima?
Josip Horvat: Imamo trideset i dva člana. Dvadeset i dva su slikari a ostali su ekonomisti i naravno moramo imati povjesničare umjetnosti i muzikologe. Uglavnom su svi vezani za kulturu, vole to, pomažu nam u drugim oblastima. Od dvadeset i dva slikara imamo deset likovnih pedagoga i one koji su završili likovnu akademiju, a ostali su autodidakti. To su oni koji su samouki koji su darom i radom izgradili vlastiti likovni izričaj i prepoznatljivi su u svojim djelima i imaju mnogo uspjeha u svom radu.
Fenix-magazin/MD/Jasna Lovrinčević
